Brojevi su promjenjive riječi kojima se izriče količina onoga što imenujemo imenicama (glavni brojevi) ili onoga što je po redu i imenovano je imenicama (redni brojevi).
Glavne brojeve možemo podijeliti na jednočlane i višečlane, a jednočlani se dijele na osnovne i izvedene.
Uz glavne i redne brojeve, pod brojeve spadaju i brojne imenice (dvojica, destina, oboje…), brojni prilozi (stotinjak, desetak, dvadesetak…) te brojni pridjevi (troji, dvoji…).
Kako bi izrekli brojevne vrijednosti koristimo i takozvane umnožne brojeve, a to su zapravo pridjevi koji nam govore koliko je što (jednostruko, trostruko…), priložne brojeve koji su zapravo prilozi, a govore nam koliko puta ili po koji je put nešto (stoput, jedanput, dvaput…) i dijelne brojeve koji su zapravo veza između prijedloga i glavnog broja, a govore nam po koliko je nešto (po dva, po tri, po jedan…).
Gledajući glavne brojeve, mijenjaju se brojevi jedan, dva, tri i četiri te složeni brojevi koji imaju ove brojeve kao posljednjeg člana. Ostali brojevi se ne mijenjaju. Redni brojevi se mijenjaju kao i određeni brojevi.
Broj jedan mijenjamo kao što mijenjamo određeni pridjev s nepostojanim a, a on ima sva tri broja i roda. Prvi oblik može biti za srednji te za muški rod, dok drugi oblik vrijedi samo za ženski rod. Sklonidba tri i četiri brojeva vrijedi za tri roda.
Kod složenih rednih brojeva posljednji je član redni broj dok su svi ostali članovi oblika glavnog broja.
Složene brojeve pišemo odvojeno, a zadnja dva člana mogu biti povezana veznikom -i.
Kod stotica za oblik “šesto” postoji nova riječ “šeststo” kako se u nekim situacijama ne bi miješali 6 i 600. No, i dalje se može upotrebljavati oblik šesto.
Brojevne imenice su riječi koje su po značenju brojevi, no po obliku su imenice (stotina, dvojica, četvero…).
Odgovori