Apozicija

Apozicija je imenica koja drugu imenicu pobliže objašnjava, odnosno slaže se s njom u rodu, broju i padežu za razliku od imenskog atributa.

Apozicija je dio rečenice i obično dolazi prije imenice koju opisuje ili označuje.

Riječ apozicija dolazi od latinske riječi appositio što znači dodavanje, stavljanje pored nečeg i prilaganje.

Primjer

Moja prijateljica Marija je u banci.
Ana, stara moja prijateljica, još uvijek redovito odlazi u kazalište.
Ja idem s prijateljicom Nikolinom u kazalište Kerempuh.

Iznimke apozicije

Apozicija se ne mora uvijek slagati u broju i rodu s imenicom koju pobliže označuje.

Neslaganje u rodu

Ona živi u gradu Virovitici.

U ovom primjeru grad dolazi u jednini i muškog je roda, dok je Virovitica u jednini ženskog roda.

Neslaganje u broju

Ovu smo zimu proveli u gradu Vinkovcima.

U ovom primjer riječ grad je u jednini i muškog je roda, dok je riječi Vinkovcima u množini muškog roda.

Neslaganje po rodu i broju

Otišla sam u grad Vodice.

U ovom primjer grad je u jednini i muškog je roda dok je riječ Vodice u množini ženskog roda.

U nekim primjerima apozicija se ne slaže s imenicom koju označuje u padežu.

Bili smo u hotelu Opera.

U ovom primjeru riječ hotelu dolazi u lokativu, a riječ Opera u nominativu.

Apozicijski skup

Apozicijski skup je skup koji se sastoji od jedne ili više apozicija s atributima.

Najbolja djevojka Ana bila je ponos roditelja.

U nekim primjerima jedna se apozicija može odnositi i na više imenica i opisivati ih. Nalazi li se apozicija ili njezin skup nakon imenica, mora se obvezno između imenice i apozicije staviti zarez.