“Zmija” je pripovjetka iz zbirke autobiografskih pripovijetki Vladimira Nazora “Priče s ostrva, iz grada i s planine”, objavljena 1927. godine. Zbirka sadrži 14 pripovijetki, podijeljenih u tri skupine, na temelju mjesta odvijanja radnje: one su s ostrva, iz grada i s planine.
Kroz pripovijetke pratimo autora od najranijih godina njegovoga djetinjstva, a svaka pripovijetka predstavlja neki događaj u njegovom životu.
Prvi dio “S ostrva”, kojem pripada i ova priča, donosi događaje iz autorova života na otoku, dok je bio mali dječak.
Zatim se seli u grad na školovanje, što vidimo u drugom dijelu zbirke, kroz tri pripovijetke. Posljednji dio prikazuje razdoblje njegova života nakon školovanja.
Nazorove priče iz ciklusa “S ostrva” daju vjernu i realističnu sliku života na dalmatinskim otocima krajem 19. stoljeća. Likovi u pripovijetkama obuhvaćaju sve ekonomske slojeve. Prikazane su teške ekonomske prilike (propalo vinogradarstvo) te iseljavanje s otoka na kopno. Ta realnost života prikazana je kroz slikovite opise prirode, u kojima se može primijetiti i Nazorova ljubav prema rodnom kraju.
U pripovijetkama se koristi standardni jezik uz ponešto lokalizama te su one lako čitljive i razumljive.
Kroz pripovijetke upoznajemo Nazora kad znatiželjnog i bistrog dječaka od otprilike pet godina. Odrasta u suosjećajnog i poštenog mladića, koji završava školovanje i počinje o životu razmišljati na drugačiji, kompleksniji način
Tema ove pripovjetke je dječakov odnos sa zmijom. Nakon što je ugleda, shvati da se ne treba bojati i pronalazi prijatelja u životinji.
Kratak sadržaj
Pripovijetka započinje autorovom uspomenom na veliku zmiju. Događaj se zbio u proljeće u dvorištu djedovskog doma. Kao dječak vrijeme je volio provoditi sam jer njegovu obitelj nitko nije volio. Smatrali su da će uzeti trećinu svojega nasljedstva i otići.
Igrajući se jednog dana, začuo je žamor na zidu ispred sebe: velika zelena zmija plazila je po zidu iz susjednog dvorišta. Ubrzo je shvatio da se nema čega bojati pa se ukućanima pohvalio što je vidio. Mazgar Jakov i navdar Šalta počeli su se prepirati oko toga je li to ista zmija kao i svake godine.
Mazgar Jakov je tvrdio kako svake godine preko zida dogmiže jedna zmija preko zida. On je ubije, ali iduće godine, opet oko Uskrsa, pojavi se nova. Smatrao je da se uvijek nešto zlo dogodi kad se zmija pojavi.
Navdar Šalta tvrdio je da su zmije bezopasne, jer ne grizu i ne prave štetu, a čak je neke i pripitomio. Ali bližio se rasap i mazgar Jakov obeća da će i ovu zmiju ubiti.
Dječak odluči primamiti zmiju zdjelicom mlijeka koje je ostavio preko noći. Kad je sutradan došao, zdjelica je bila prazna pa je donio još jednu. Čekao je da se zmija pojavi kad je došao navdar Šalta i pridružio mu se. Nakon nekog vremena odluči je sam pozvati sviralom od tri cijevi uvezane koncem. Zmija se doista pojavila, popila mlijeka, ali kad je dječak pružio ruku prema njoj, preplašila se i pobjegla. Šalta mu na odlasku ostavi svoju sviralu kako bi opet mogao pozvati zmiju i pokušati je pripitomiti.
Dječak je vježbao sviranje, ali nije mu išlo tako dobro kao navdaru. Glazba mu nije pričala jednako kao kad bi on svirao. Bojao se da će lošim sviranjem zmiju prestrašiti, ali ona se ipak pojavila i dječak osjeti da je glazbom pripitomljava. Tad su se pojavili stariji i htjeli ubiti zmiju, ali dječak ju je branio. Svi su govorili da mami zlo u kuću.
Ogradili su zid dračama kako zmija ne bi mogla doći. Kad je dječak htio osloboditi zid, slomio je ruku, a svirala se prelomila. Zvali su Staru, ženu koja je koristila trave i razne biljke u liječenju i ona mu kaže kako se zmija ponekad pretvori u princezu. Htio je to istražiti, bio je uvjeren da je ta zmija ukleta djevojka, koja će mu se pokazati kad idući put dođe. Ali kad je idući put došla, stariji su je ubili.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: proljeće, tjedan prije Uskrsa
Mjesto radnje: selo, dvorište djedovskog doma
Likovi: dječak, mazgar Jakov, navdar Šalta, mama, Stara, Ure
Analiza likova
Vlado – središnji lik je autor kao mali dječak, sprijateljuje se sa zmijom koja je dogmizala u dvorište i želi je pripitomiti i spasiti od odraslih koji je žele ubiti. Čini se kao da razumije zmijine pokrete i što mu želi reći. Kad joj svira, zmija dolazi slušati glazbu. Vjerovao je da je ona njegova sreća.
Bilješka o piscu
Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. g. u mjestu Postirama na otoku Braču. Smatra se jednim od najplodnijih pisaca koji je iza sebe ostavio velik broj djela. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce.
Na otoku je završio osnovnu školu, a nakon toga je upisao gimnaziju u Splitu. Nakon završetka srednje škole, odlučio je studirati prirodne znanosti, pa je krenuo put Graza i Zagreba. Poslije školovanja zaposlio se kao profesor u Zadru, a radio je i u drugim mjestima poput Kopra i Pazina.
Tijekom Drugog svjetskog rata odlučio se pridružiti antifašistima i zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem postati partizan. Kada je rat završio odlučio se posvetiti drugim aktivnostima, pa se tako više orijentirao na pisanje.
Pisao je romane, putopise, i dnevnike, pripovijetke i epske pjesme. U svojim je zbirkama pjevao o čovjeku, zemlji i pritom se radovao mnogim ljepotama vjerujući u snagu slavenskog čovjeka. Za vrijeme života nije želio odustati od toga da dobro uvijek pobijedi. Svoje razmišljanje je potvrdio djelima poput “S partizanima” i “Pjesme partizanke”.
Najpoznatija djela su: “Veli Jože” (pripovijetke), “Pastir Loda” (roman), “Medvjed Brundo” (epski spjev). Napisao je i zbirke lirike: “Hrvatski Kraljevci” i “Slovenske legende”. Vladimir Nazor je puno pisao za djecu, pa se ističu: “Min-Čan-Lin”, “Dupin”, “Bijeli jelen”, igrokazi “Pepeljuga”, “Pionir Grujo” i “Crvenkapa”.
Umro je u Zagrebu 1949. godine.
Autor: A.P.
Odgovori