Priča o Zdenku Slovojedu uči djecu o važnosti doručka prije no što krenu na nastavu. U protivnom ostaju bez snage i počinju se događati čudne stvari, baš kao što su se događale Zdenku. Naime, misleći kako je već odrastao, dječak zapostavljao je doručak. Opće je poznato da je to najvažniji obrok u danu i stoga ne valja preskakati ga.
Zdenko je to činio sve dok učiteljica nije zapazila kako njegova slova nedostaju u pojedinim riječima. Shvatila je kako je došlo vrijeme da obavi s njegovom majkom razgovor, no on je i dalje nastavio to raditi dok bi pisao u bilježnicu za vrijeme sata. Roditelji su shvatili što se događa tek kada su odlučili da ga susjeda Lucija nadzire.
Otkad ga je susjeda nadzirala, on je svakoga dana odlazio u školu punog želuca i nije mu se više pomutilo pred očima prilikom pisanja. Naime, s obzirom da nije ujutro jeo, nije više vidio što piše, pa su riječi u bilježnici bile neispravno napisane. Zato, djeca moraju imati na umu i zapamtiti kako je doručak jako važan za dobro funkcioniranje organizma.
Vrsta djela: slikovnica za djecu
Tema djela: kako je Zdenko prestao jesti slova
Mjesto radnje: škola, kuća
Vrijeme radnje: jesen
Kratak sadržaj
Zdenko je kretao u prvi razred osnovne škole. Roditelji su mu kupili školsku torbu, lijepe bilježnice, šarenu pernicu i omotali knjige za školu. Noseći ključić oko vrata mislio je kako je sada već veliki dečko i da može raditi što poželi dok su roditelji na poslu. Tako je prije škole znao doručkovati, ali umjesto da pojede ono što mu je mama pripremila, on bi pojeo čokoladu ili slani štapić. Osim što je jeo grickalice i slatkiše, znao je izliti šalicu mlijeka u slivnik i tako bi otišao u školu gladan.
Upravo u školi počinju nevolje za gladnog Zdenka. Kako nije doručkovao, počeo je “jesti” slova iz bilježnice. Tako bi pojeo slovo “C” koje mu je izgledalo poput toplog roščića, zatim slovo “B” koje ga je podsjećalo na meki perece i naposlijetku slovo “O” koje je izgledalo poput slatkog uštipka ili pokladnice. Dobio je tada nadimak Zdenko Slovojed. Slova su mu baš izgledala primamljivo, no kada je učiteljica provjerila što piše u njegovoj bilježnici, neugodno se iznenadila. Umjesto riječi “proljeće” Zdenko je napisao “prljeće”, zatim umjesto riječi “bor” napisao je “br”, a učiteljici njegovo napisano ime najviše zapelo za oko jer je umjesto Zdenko napisao “Zdnko”.
Kako li je učiteljica bila nezadovoljno, toliko da je morala njegovoj mami napisati pismo. Mama je shvatila kako se s time ne smije šaliti i odlučila svaku večer s njime vježbati pisanje. Njegove su riječi u domaćim zadaćama sada bile potpune, ali je i dalje odlazio u školu praznog želuca i nastavio “brstiti” slova čim bi ogladnio.
Učiteljica je opet negodovala i ovaj put pozvala Zdenkovu mamu u školu na razgovor. Nakon što se mama vratila iz škole, razgovarala je s tatom koji se vratio sa službenog puta. Zaključili su kako mali Zdenko ne može biti kod kuće bez nadzora i odlučili zamoliti susjedu Luciju neka ga pričuva dok su oni na poslu. Ona je pristala nadzirati Zdenka i svako jutro ga posjećivala kako bi pojeo doručak. Umjesto slanih štapića i čokolade jeo je kruh, marmeladu, maslac, sir i žitne pahuljice te ispio mlijeko.
Ipak, susjeda Luciju nije brinula o Zdenku samo ujutro prije škole, već je to činila i nakon škole. Tako Zdenko više nije bio sam jer mu je teta Lucija pravila društvo nakon škole. Ručali su zajedno, pisali zadaću, igrali se s njezinom macom, a ponekad mu je dozvolila da tipka po njezinom glasoviru. Kada su njegovi roditelji dolazili s posla, odlazili bi u trgovinu ili na igralište. Tata ga je vodio u kino ili sportski centar, ako ne bi bio na službenom putu.
Ono što je na kraju ove priče najvažnije je to da Zdenko više ne jede slova iz bilježnice. Uredno doručkuje svakog jutra pa je sit. Čak je uspio zaraditi dvije petice iz diktata jer su sve riječi bile pravilno napisane.
Kada je stigao Božić, svoj je bor okitio kartonskim slovima koje je sam izradio. Tako su on i slova postali dobri
prijatelji.
Likovi: Zdenko, učiteljica, mama, tata, susjeda Lucija
Analiza likova
Zdenko – razigrani dječak koji je misleći kako je već odrastao počeo raditi krive stvari. Umjesto da za doručak jede zdravu hranu, on je jeo grickalice i slatkiše te bacao mlijeko u slivnik. Učiteljica je shvatila da s njime nešto nije u redu kada je počeo krivo pisati riječi u bilježnici. Nakon razgovora s njegovom majkom sve se popravilo, no on nije više mogao vrijeme provoditi sam već ga je pripazila susjeda Lucija.
Bilješka o autoru
Željka Horvat-Vukelja rodila se 25. srpnja 1952. u Sinju. Svoje najranije djetinjstvo provela je u Šibeniku, a osnovnu i srednju školu završila je u Zadru. Na studij dolazi u Zagreb gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala francuski i španjolski.
Jezici i pisanje i dalje ostaju djelom njenog života. predavala je francuski u školi i surađivala na izradi nekoliko udžbenika. Piše priče za tisak i radio, igrokaze, romane i slikovnice. Danas radi u Školskoj knjizi kao glavna urednica časopisa za djecu Modra lasta.
Ona je odličan pedagog i često posjećuje škole u kojima sa učenicima stvara priče, odgovara na njihova pitanja i pomaže im riješiti probleme. Od straha stvara stvarno biće sa kojim se djeca mogu našaliti i nasmijati mu se i uči ih kako da budu hrabri i pobijede svoje strahove kroz neobične likove poput brbljave palačinke.
Autor: L.V.
Odgovori