Zagrebačka priča

Zagrebačka priča je roman za djecu i mlade, prikazan kao biografija gdje je priča ispričana uz pomoć glavnog lika djevojčice Kečkice. Ona priča o uzbudljivom i bogatom životu, ali isto tako i o obiteljskim tragedijama koje su joj obilježile djetinjstvo.

Na kraju romana nalazi se napomena da su svi događaju izmišljeni, ali unatoč tome teško je vjerovati kako barem jedan manji dio nema veze sa životom Blanke Dovjak-Matković dok je još bila dijete. Zato će skoro svatko zaključiti kako je roman prepun autobiografskih elemenata.

Roman se sastoji od dvije veće cjeline: u prvom dijelu čitatelj se upoznaje s likovima i njihovim životnim navikama; drugi dio je kraći i on se odnosi na propast jedne obitelji. Spomenute dvije cjeline unutar jednog romana čine suprotnost jer s jedne strane se spominje izobilje i sreća, a s druge strane patnja i bijeda.

Radnja romana počinje dolaskom kućne pomoćnice Milke u dom Kečkinih roditelja. Važnim trenutkom u cijelom romanu smatra se iznenadna smrt mamice. To se događa na kraju prvog dijela romana, dok se u drugom dijelu koji nosi naziv “Kriza”, najviše piše o očevoj propasti i tužnom životu jedne djevojčice.

Tema romana “Zagrebačka priča” je odrastanje jedne djevojčice, čije je djetinjstvo povezano sa sudbinom njenih roditelja. Zbog toga je roman istovremeno priča o usponu, ali i padu bogate obitelji s naglaskom na socijalnoj komponenti.

Blanka Dovjak Matković željela je ovim romanom pokazati život u svoj njegovoj ljepoti, da bi odjednom čitatelja na direktan način suočila s bolnim dijelom života.

U romanu se spominje stari kajkavski govor grada Zagreba, a spomenuta fraza daje u kombinaciji sa standardnim jezikom svježinu romanu, a likovima uvjerljivost. Blanka se trudila biti sažeta u opisivanju, zbog čega je roman lako čitljiv za djecu.

Kratak sadržaj

Roman “Zagrebačka priča” se sastoji od dva dijela. Prvi dio započinje opisom bogate zagrebačke obitelji na Ksaveru. U dom imućne obitelji došla je kućna pomoćnica Milka, priprosta žena iz Zagorja. Obitelj je sada imala jednog člana više, pa su tako mama i tata uz kćerku Kečkicu dobili i sina Boreka.

Kečkica je vesela djevojčica puna neobičnih ideja. Jednom je od maminih ljubavnih pisama napravila lađice koje je potom puštala nit potok. Isto tako je s mamine haljine skinula puceta. Mjesto gdje je živjela spomenuta obitelj bilo je uzbudljivo. U blizini se nalazilo Jurjevsko groblje, potom Medveščak preko kojeg su se nalazili razni mostići te male crkve i kapelice na susjednim brežuljcima.

Pradjed koji je bio bogat i ujedno vlasnik četiri mlina te škrt čovjek, cijelo vrijeme je prigovarao mamici zbog Milke. Bio je uvjeren kako kućna pomoćnica ne treba i da je to bespotrebno trošenje novca.

Otac od djevojčice je bio uspješan građevinski poduzetnik koji je dobro zarađivao. Gradilo se na sve strane i bilo je posla za svakoga. Tatek je bio osoba koji je volio odlaziti u društvo i baš kao mamica volio je puno trošiti. Nije se toliko brinuo o budućnosti, pa nije ni ostavljao novac za teške dane, nego je umjesto toga kupio auto.

Mamica je voljela trošiti novac, pa je veći dio vremena provodila kupujući skupe stvari poput odjeće, namještaja i nakita. Često je odlazila s prijateljicama u kavanu Corso i potom plaćala račun za sve. Pradjed joj je često prigovarao zbog rastrošnosti, a znao ju je nazivati hohštaplerkom. Mamica je opisana kao lijepa i elegantna žena, koja je uvijek namirisana i nasmijana.

Nažalost Borek se razbolio i na kraju umro, a kuću je nakon toga preuzela tuga. Pradjed je za dječakovu smrt optužio Milku, zbog čega je morala otići. Ali onda je Kečkica prestala jesti kao znak prosvjeda i uspjela je vratiti Milku.

Kako je u kući bilo puno vrijednih stvari tako je privukla lopove i ostali su bez skupocjene odjeće. Tatek je volio svoju kćer, a jednom ju je poveo u lov na rakove, ali je Kečkica završila slučajno u potoku. Mamica je nedugo nakon toga otkrila da ju tata vara i krenule su svađe. Tatek je umirivao situaciju tako što je mami kupovao skupe stvari, pa joj je jednom kupio i autumobil, ali ga je ubrzo nakon toga uništio.

Pradjed je bio bogat čovjek kojem su mlinovi donijeli najveće bogatstvo. Njegova kći Milka, baka od Kečkice je unatoč tome otišla u Ameriku želeći imati još više novaca. Ime je promijenila u Mildred i za Kečkicu je postala “grandma”.

Najstariji sin od pradjeda se vratio iz ruskog zarobljeništva sa istetoviranim srpom i čekićem na ruci. Drugi sin je zbog bogatstva bio jedan od onih koji je vječno studirao. Nalazio se na studiju u Pragu. Budući da više nije mogao gledati rastrošnost mamice i tateka natjerao ih je da se odsele.

Tata je zato izgradio kuću u Šestinskom dolu, a kada je trebao dati za zadnju ratu shvatio je da je mamica sve potrošila. Rekao joj je kako sada napokon može biti spisateljica, a to je značilo da će uskoro početi pisati pisma mami u Americi i tražiti novac.

U novom naselju upoznali su siromašnu Irenu te Generalicu i njenu kćer Desu. U posjetu su im dolazile očeva sestra Valika i baka. Mamica je cijelo vrijeme inzistirala da djevojčica stekne dobro obrazovanje, pa ju je upisala da uči njemački, ali to nije dugo trajala. Mamica je često fotografirala Kečkicu govoreći joj kako je ona njezina najveća sreća.

Na jesen je umro pradjed pa je došla i baka Mildred iz Amerike koja je naslijedila veliko zemljište od oca. Ona ga je poklonila majci koja je na kraju potrošila sav novac. Došlo je vrijeme da Kečkica krene u školu. Bila je okružena siromašnom te grubom djecom. Učiteljica je prema njoj bila stroga sve dok je mamica nije pozvala u njihovu kuću.

Mamica je puno vremena provodila s prijateljicama u Corsu, a osim toga je često kupovala knjige u knjižari Kuglija. Zbog bolesti na plućima Kečkica je otišla u Zagorje kako bi što više vremena provela na svježem zraku. Tamo je upoznala drugačiji svijet u kojem su djeca bila bosa, a žene su prale odjeću na potoku. Vratila se kući izliječena.

Nažalost poslovi od tate više nisu išli tako dobro jer se više nije toliko gradilo. Ali to nije omelo članove obitelji da i dalje nastave živjeti po starom. U tom je trenutku stigla vijest da banke namjeravaju zamrznuti štedne uloge. Tada se otkrilo kako Kečkini roditelji nemaju novaca u banci. Tatu je to najviše pogodilo.

Mama je htjela dojaviti susjedu što se događa s bankama, a iako je opet bila trudna odlučila je otići po kiši. Prehlada je na kraju bila presudna jer je mama umrla, a iza nje je ostao sin Zdravko. Za tatu je to bio strašan gubitak, počeo je piti, a kako je posla bilo sve manje, počeo je zalagati sve vrijedno iz kuće da bi došli do nešto novaca.

Drugi dio nastavlja dalje prikazujući osiromašenu obitelj i tatu koji je mijenjao majčin nakit da bi imali za hranu. Ali nije bila samo kriza u njihovu domu, ona se osjećala posvuda jer je puno ljudi tražilo posao kako su firme odlazile u stečaj.

U takvoj se situaciji nastavilo školovanje od Kečkice. Uspjela je sa ostalom djecom otići na školski izlet na more te ići dočekati kralja koji je vlakom prolazio kroz grad Zagreb. Kralj je odsutno promatrao narod, a na licu je imao zlatne naočale.

U njihovu kuću na Šestinskom dolu više nitko nije dolazio. Tatek je prestao brinuti oko kuće i samo je razmišljao kako da nabavi što više alkohola. Milka je preuzela cijelu brigu oko kućanstva, a kako nije bilo novaca, poslala je djevojčicu da ode posuditi novac. Bilo je teško jer nitko nije htio posuditi onima koji su do jučer imali puno novaca.

Milka je počela tražiti posao kako bi pomogla Kečkici i tati. Jednog dana su u kuću došli sudski službenici zbog zapljene vrijednih stvari. Kako tata više nije mogao vraćati novac uslijedile su tužbe vjerovnika. Budući da više nije bilo novaca Kečkica je počela gladovati, pa je morala odlaziti u kuhinju za siromašne. Iako nije bila laka situacija, neki su i dalje imali dobar život kao lihvari, kućevlasnici i Generalica.

Nakon završetka škole Kečkica je s Milkom otišla u Zagorje, a tamo je živio Zdravko, njen mlađi brat koji je nije prepoznao, a Milku je nazivao majkom. Na povratku su doživjeli šok jer im je kuća bila prodana na držabi. Tatek se razbolio i umro, a Milka je preuzela brigu oko djevojčice koja više nije imala roditelje ni dom.

Pronašla je stan u podrumu zgrade u Ilici. Stan je bio mračan i zagušljiv. Bio je to sada dom za Kečkicu i Milku koja je djevojčicu gledala tako nježno, a Kečkica je znala da joj može vjerovati.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: između dva svjetska rata

Mjesto radnje: Zagreb, naselje Ksaver, Šestinski dol

Likovi: Kečkica, tatek, mamica, Milka

Kečkica je glavni lik romana, koja je ujedno i pripovijedač. Čitatelj zahvaljujući Kečkici može doživjeti svijet iz dječje perspektive, a njen doživljaj je pun veselja i humora obogaćen povremenim nestašlucima.

Opisana je kao djevojčica koja nosi pletenice s bijelim vrpcama. Mršava je i opisana kao pravo derište. Pozitivne osjećaje gaji prema Milki, ženi iz Zagorja, koja će joj u najtežim trenucima postati najveća podrška.

Kečkica se brine za sva živa bića, a najviše za šumska stabla, vjeverice i ptice. Kada je ostala bez roditelja morala je naći način da preživi, a to je uspjela uz pomoć priproste Milke, koja je cijelo vrijeme bila tu za nju. Iako je jedan dio života odrastala u bogatoj građanskoj obitelji, Kečkica je bila dijete koje je stajalo čvrsto na nogama i uvijek je vjerovala Milki. Vjerovala je da je pred njom budućnost.

Milka je najvažnija osoba u životu jedne djevojčice, koja ostane bez roditelja. Došla je iz Zagorja iz malog sela da bi se zaposlila kao kućna pomoćnica kod mame od Kečke. Opisana je kao dobra osoba, radišna i vrijedna, koja je spremna na bilo kakvu žrtvu. Zahvaljujući njoj Kečkica će imati dom i moći će se nastaviti školovati.

Mamica je osoba koja voli trošiti novac na skupocjene predmete kao što su umjetničke slike, srebro i porculan, nakit i kristal. Ona je topla, elegantna i lijepa žena te društvena i dobro obrazovana. Želi pomoći svakome bez obzira radilo se o siromašnima ili onima iz viših slojeva društva.

Budući da živi u obilju, veći dio vremena ponaša se lakomisleno jer ne mora razmišljati o budućnosti. Zbog toga je nazivaju rasipnicom, iako je ona samo strastvena osoba koja živi za sve lijepo u životu. Zbog lakomislenog načina života i nesebičnosti, mamica je umrla prerano. Jedne kišne noći je otišla pomoći susjedu, a nakon toga se prehladila i umrla.

Tatek je uspješan poduzetnik, koji ima puno prijatelja, a vrijeme voli provoditi pjevajući u zboru. On poput mamice voli lijepe stvari, ali brigu oko novca prepušta mamici. Jednog dana biva iznenađen kada shvati kako je potrošen sav novac.

Unatoč tome što ima ljubavnicu, on voli mamu jer je ona njegova velika ljubav. Nakon ženine smrti i velikih dugova prepušta se alkoholu, a kako nije imao snage za borbu s teškim životnim trenucima, na kraju pogođen bolešću, umire prerano.

Bilješka o autoru

Blanka Dovjak-Matković poznata je i cijenjena hrvatska književnica. Rođena je u Zagrebu 7. prosinca 1920. godine. U Zagrebu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Pisanjem pjesmi i proza počela se baviti već u srednjoj školi.

Kada je napunila osamnaest godina izdala je prvu zbirku pjesama “Od protuletja do zime” 1938. godine. Bila je to zbirka kajkavskih pjesama nakon čega je uslijedila stanka koja je trajala trideset godina.

Pretpostavljalo se da je duga stanka u kreativnom izražavanju nastupila zbog problema unutar obitelji. Ponovno se vratila 1970. godine s “Pričama iz Dubrave” kada je počela pisati najviše priče za djecu, ali i pjesme na kajkavskom.

Godine 1987. godine izlazi prvi roman ”Zagrebačka priča”. Napisala je i razne slikovnice koje su bile prevedene na njemački jezik i ruski jezik. Iako je napisala puno toga, upravo su je priče za djecu učinile popularnom te jednom od najzanimljivijih dječjih spisateljica iz tog vremena.

Napisala je pjesme “Lamentacija na lanci”, zbirku pjesama “Striptease” te zbirku priča “Neke male važnosti”. Umrla je u Zagrebu 6. ožujka 1993. godine.

Autor: S.Š.