Zabranjena vrata

Roman “Zabranjena vrata” autora Zlatka Krilića uzbudljivo je i zanimljivo štivo svoj djeci. On im nudi sve što im u trenutku odrastanja treba. Priča je to dogodovštinama djece koja se slučajno u isto vrijeme nađu u bolnici. Oni su spremni na svakakve ludorije, a često se i nekim svojim angažiranjem pokušavaju boriti za drukčiji svijet. Pokušavaju ga promijeniti i suzbiti nametnute svjetonazore.

Iako je skupina djece odvojena od ostatka svijeta jer se nalaze na liječenju u bolnici oni vrlo živo proživljavaju svaki dan. Događaju im se razne dogodovštine, nikada ne miruju, uvijek su spremni za zabavu, a u bolnici neki od njih proživljavaju i svoje prve ljubavi.

Tema djela već nam je dana u samom naslovu. Zatvaranjem vrata želi se prekinuti na nasilan način viđanje i komunikacija između dječaka i djevojčica za kojim obje strane u tim godinama žude. Iz tog razloga događa se niz akcija kako bi se neki odnosi pokrenuli i došli do više razine.

Ovo djelo sa zanimanjem će čitati sigurno svaki tinejdžer jer se bavi temama srodnim svima njima. Oni se s ovim likovima mogu poistovjetiti jer autor se kroz knjigu bavi s mnogim problemima, i rješenjima istih, koji muče svakog tinejdžera.

Jezik je jednostavan i lako čitljiv. Prilagođen je mladima pa autor koristi i mnogo žargonizama (zezati se, čaga, poklopati…). Pripovijedanje romana je u 1. licu.

Kratak sadržaj

Ekipa djece slične dobi našla se u isto vrijeme na istome mjestu, u bolnici. U bolnici su muški i ženski odjel odvojeni vratima i nije dopušteno da jedni idu k drugima. Zabranjena vrata bila su od mutnog stakla.

Većina mladih pacijenata liječila se od tuberkuloze, a zvali su je “tuba”. Često bi se dogodilo kada bi pacijenti započeli liječenje da se udebljaju, a najviše su se užasavali bronhoskopije. Tim pregledom se utvrđuje je li došlo do oštećenja bronhija. Pacijenti su se dijelili na slobodnjake i strogaše.

Svaki pacijent koji je spadao pod strogaše to je bio 2 mjeseca. Njima se prije ručka svakodnevno donosilo pribor za jelo, kruh i limunada.

Postojalo je pravilo u bolnici da stariji pacijenti prirede novima podvalu. Ona se nazivala – puškica. Svake srijede u bolnici se održavala filmska večer.

Dugi ne shvaća bolnicu ozbiljno, njemu je to mjesto gdje mu se kao i bilo gdje drugdje, događaju razne dogodovštine. I sam je spreman uvijek na svakakve šašave stvari.

Tako svaku večer kada sestre ne prate budno, bježi preko zatvorenih vrata na ženski odjel. Tamo se nalazi Lidija, njegova ljubav. Jedina ženska pacijentica koja se žalila na uznemiravanje bila je Ruža. Dugi je naravno bio otkriven pa su se od tada vrata počela noću zaključavati. To je označilo i rat između bolničkog osoblja i mladih pacijenata. Dugoga je otkucao Denis, a to mu je rekla sestra Ivanka.

Dugi se snalazio na svakakve načine, bježao je čim je uhvatio priliku, a poslužio se i posebnim znakovima. Tako je djevojkama Morseovom abecedom javljao da imaju poruku ispod vratiju. Od djevojaka na ženskom odjelu, Tonka je znala spomenutu Morseovu abecedu.

Jednom je prilikom bio uhvaćen za vrijeme vizite na ženskom odjelu, a bio se kladio s liječnikom za vrijeme kada je bila dežurna sestra Vera da će uspjeti pobjeći svakoj sestri.

Dugi je htio ići na tulum pa je odlučio zamoliti profesore da ga puste na jedan dan iz bolnice. No, liječnici ga nisu mogli pustiti. Time je bio oduševljen Denis koji je bio ljubomoran na Dugog. Tada je Dugi rekao Denisu da će on sigurno otići na tulum i da će mu to dokazati fotografijama s tuluma koje će donijeti. Isto tako rekao je da će mu “zapaliti bicikl”.

U bolnici je bilo popularno i “miniranje kreveta”. Tako je jednom prilikom Denisu minirao Marko krevet. To je značilo da se on morao rastaviti na dijelove i ponovo složiti, ali tako da se jedva držao. Čim bi netko na njega legao, raspao bi se zajedno s krevetom koji bi ga pritom i poklopio.

Aka je bio dečko koji je također uskoro stigao na liječenje u bolnicu.Dugi mu je priredio “puškicu”, a ona je bila – pišanje na vodu.

S vremenom je Aka postao dobar prijatelj Dugome, a njegova djevojka zvala se Irena. On je Dugome poklonio najbolji poklon koji je on tada mogao poželjeti za rođendan – zatvorio je dežurnu sestru kako bi on mogao pobjeći na ženski odjel.

Posljedica pokrivanja Dugog bila je na kraju ta da je Aka lagao da ga boli zub pa je morao ići kod zubara. Zubar je stanje u njegovim ustima usporedio s dva japanska grada – Hirošimom i Nagasakijem. Na njih su za vrijeme 2. svjetskog rata bile bačene atomske bombe.

Aka je bio zanimljiv dječak. Nije smio zaspati jer je volio svaku noć u isto vrijeme ići tražiti sestru tabletu za spavanje. Bilo je to u ponoć i deset minuta. Jednom prilikom Aka je čak u ravnateljevoj kancelariji ukrao i plan bronhoskopije.

Aka i Sanja bili su nakon bronhoskopije nagrađeni pudingom za dobro ponašanje.

Na odjelu bolnice liječio se i Ibro koji je imao 19 godina. Aka je bio otkrio da je Ibro nepismen jer je na čudan način čitao stripove koje je posuđivao od njega. Ibro je bio zaljubljen u sestru Veru kojoj je i pisao pisma.

“Zapaliti” nečiji bicikl nije to doslovno značilo. Naime, djeca su se u bolnici tako međusobno zadirkivala pa bi kada bi netko zaspao nagurali dotičnome toaletne papire između nožnih prstiju i zapalili bi ih. Kada bi papir izgorio i došao do prstiju, počelo bi ga peći pa bi nogama mahao kao da vozi bicikl. To se još nazivalo “provozati nekoga”.

Denis se odmah osigurao da Dugi ne uspije u svojoj namjeri i ne “zapali mu bicikl” pa je stavio limene šalice iznad vrata koje su bile povezane špagom. Uz to on je podvezao konop za svaki kraj kreveta i za svoj palac.

Dugi je došao još iste te noći, a kada je zakoračio u sobu, šalice su počele padati na sve strane i tako je buka probudila sestru Getrudu koja je inače radila na dječjem odjelu. Sestra Getruda stigla je nervozno vidjeti kakva se to buka dogodila na odjelu za mlade.

Dugi je pobjegao na tulum za rođendan kroz ravnateljev prozor. Pošto su se Dugi i Denis kladili, Denis je na kraju sam sebi morao “zapaliti bicikl”. Te noći bila je dežurna sestra Ana. Jedne večeri na ženskom i na muškom odjelu “vozio se bicikl” – bili su to Denis i Ruža.

Dugi je uskoro ponovo iskoristio priliku i pobjegao na ženski odjel. Iz tog razloga odlučili su napraviti zamjenu za sestre. Sestra Ivanka je tako prešla na dječji odjel, a sestra Getruda na odjel za mlade. Dugi je bio obećao sestri Ivanki da će joj ispuniti tri želje zato što je on kriv jer je prešla na dječji odjel. No, ona je poželjela samo jednu želju – da Dugi ponovo pobjegne na ženski odjel, ali dok je dežurna sestra Getrude!

Ubrzo je Dugi saznao od sestre Ljubice da je njegova ljubav Lidija izašla iz bolnice, a nije mu to rekla. Odlučila mu je to zatajiti iz jednog razloga – nije voljela srcedrapateljne rastanke.

Dugi je odlučio da će što prije ispuniti želju sestri Ivanki pa je nabavio bocu vina i dvije čaše te fotoaparat i tablete za spavanje. Aka mu je nabavio fotoaparat, film za fotoaparat i vino.

Dugi je krenuo u akciju. Stavio je Getrudi tabletu za spavanje u kavu, a kada je zaspala namjestio je idealnu pozu za fotografiranje. U ruku joj je položio polupraznu bocu vina i čašu, a Anđelak je sjeo pored nje. Dugi je opalio sliku i fotografiju ostavio na stolu. Anđelak se inače zvao Anđelko i također je bio jedan od djece koji se liječio u bolnici. Bio je specifičan po tome što je uživao u čitanju špijunskih romana.

Marko, dječak koji se također liječio u bolnici morao je izaći iz bolnice kako bi položio ispit. Tom je prilikom dao izraditi duplikat ključa ženskog odjela. On je često s muškim društvom bježao na ženski odjel samo iz razloga jer je to bilo zabranjeno.

Tada je cijelu ekipu pozvao na ženski odjel gdje su između ostalog i proslavili odlazak Dugog iz bolnice. Ključ ženskog odjela sada je dobio Aka koji je bio dobar prijatelj Dugom u bolnici. Oproštajna slavlja inače su se odvijala u sobi broj 4 ženskog odjela.

Ubrzo je Aka dobio i 60. injekciju streptomicina pa mu je bilo dozvoljeno da izađe kratko van u šetnju. Kao društvo izabrao je Sanju.

Na kraju priče sestra Ivanka je bila zahvalna Dugom jer su se ona i sestra Getruda ponovo zamijenile za odjele.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: bolnica

Likovi: Dugi, Aka, Lidija, Denis, sestre (Getruda, Ivanka, Ljubica…) i doktori…

Analiza likova

Dugi – odlučan, hrabar, mudar i domišljat. Doborćudan i plemenit, jako dobrog srca. Uvijek je držao do onog što je obećao i jako je bio zaljubljen u Lidiju zbog koje je često bježao preko zatvorenih vrata do ženskog odjela.

Sestra Getrude – često je nametala svoje mišljenje i volju čime je htjela dokazati da su sve ostale sestre nesposobne za rad, a osobito da ne znaju raditi s mladima. Svako malo dolazila je na odjel za mlad je tražila nepravilnosti koje je mogla istaknuti kao propuste ostalih sestara s tog odjela.

Bilješka o autoru

Zlatko Krilić hrvatski je pisac koji piše za djecu i za odrasle. Rodio se 1955. godine u Osijeku.

Rane dane djetinjstva proveo je u Čepinu, a školovao se u Zagrebu gdje je završio Pedagošku akademiju. U Zagrebu živi i danas.

Jako brzo shvatio je kako će se njegov život vrtjeti oko književnosti, a završen studij kasnije mu je bio od velike pomoći kod pisanja pripovijetki za djecu.

Od knjiga za djecu i mlade moramo izdvojiti priče “Početak plovidbe”, “Prvi sudar”, “Veliki zavodnik”, “Šaljive priče i priče bez šale” te romane “Čudnovata istina”, “Zagonetno pismo” i “Zabranjena vrata”. Za odrasle je napisao roman “Živi pijesak”.

Objavio je i zbirku igrokaza “Krilate lutke” i “Kazalište lutaka i drugi igrokazi”. Za pripovijetku “Početak plovidbe” koja je izašla u nekoliko izdanja, dobio je i nagradu “Grigor Vitez”. Krilić se bavi i pisanjem filmskih i televizijskih scenarija.

Autor: M.L.