Šuma Striborova

Šuma Striborova je bajka u kojoj se pojavljuju nestvarni likovi koji ne postoje u pravom životu. Nestvarne likovi u priči predstavljaju Domaći, snaha-zmija i starješina iz začarane šume Stribor. U bajci dolazi do ispreplitanja života čarobnih likova sa životima stvarnih likova kao što su starica i njen sin.

Bajka “Šuma Striborova” uči svakog čitatelja da ne smije ljudi suditi na temelju njihovog izgleda, nego da ih treba gledati na temelju onog što su napravili, a to su njihova djela. Mladić je u bajci bio očaran ljepotom djevojke-zmije i upravo zbog te ljepote nije primjećivao koliko je zla osoba. Za razliku od mladića njegova je majka imala više iskustva i odmah je otkrila loš karakter svoje snahe.

Ivana Brlić-Mažuranić je u bajci opisala veliku ljubav majke prema sinu, što i nije čudno jer je starica majka koja će voljeti svoje dijete bez obzira kakvo je i u svakom trenutku života je spremna žrtvovati se za njega, iako je on nepravedan prema njoj.

Kratak sadržaj

U šumu Striborovu zašao je mladić kako bi nasjekao drva za ogrjev. Dok je sjedio na panju ugledao je prekrasnu zmiju, koja je na suncu izgledala baš poput srebra. Mladić ju je zbog njene ljepote poželio odmah odnijeti kući. Nije prošlo puno i zmija se odjednom pretvori u prekrasnu djevojku koju je mladić odlučio oženiti.

Djevojku je poveo svojoj kući gdje ih je dočekala mladićeva majka. Nije prošlo dugo i majka je u ustima djevojke primijetila zmijski jezik. Odmah je upozorila sina da se pazi jer je ta djevojka zla, ali on opijen ljepotom djeve nije htio slušati majku.

Od trenutka kada je djevojka došla kući staričin se život promijenio na gore i svakim danom je bilo sve teže jer je snaha smišljala načine kako da joj napakosti i od života učini pakao. Jednog dana je pored kuće prolazila siromašna djevojka. Na sebi je imala poderanu odjeću, a starica se sažalila čim ju je ugledala i odlučila pokrpati rukav. Kao znak zahvalnosti starica je od djevojke dobila svežanj triješća.

Navečer su sin i snaha otišli van, a starica je ostala sama u kući. Nakon što je zapalila vatru iz nje su počeli iskakati veseli Domaći. Stara žena je iskoristila priliku i odmah im se izjadala. Najmanji od Domaćih Malik Tintilinić dao joj je zanimljiv savjet.

Nakon što se stara žena požalila kakav joj je život sa zlom snahom, Malik Tintilinić je rekao da pod kokoš treba staviti svračja jaja, a nakon što se ona izlegnu, snaha neće moći kontrolirati svoju ćud i odmah će se polakomiti za njima, isplaziti jezik i mladić će tada otkriti da je cijelo vrijeme bio u braku s gujom.

Snaha je odlučila za Božić pozvati cijelo selo kako bi svi vidjeli piliće. Ali umjesto pilića su se izlegli svračići. Odmah nakon što ih je ugledala snaha je isplazila zmijski jezik, a sin umjesto da otjera zlu ženu, napadne majku i otjera je iz kuće.

Tužna starica je krenula u hladnu noć i odlučila zapaliti vatru kako bi se ugrijala. Iz vatre su opet iskočili veseli Domaći. Starica im se opet povjerila i rekla da plan nije uspio, a oni su joj savjetovali da se za pomoć obrati starješini šume Striboru. Krenuli su svi zajedno prema Striborovim dvorima koji su se nalazili u začaranoj šumi.

Stribor je odlučio saslušati staricu i pomoći joj. Ponudio joj je rješenje da se vrati u svoje rodno selo, gdje će opet biti djevojka. Ali starica se sjetila kako tada neće znati da ima sina i rekla je da će radije biti nesretna, ali da ima sina, nego biti mlada i zaboraviti da je ikada imala potomka.

Nakon što je izrekla ove riječi u šumi je nestala čarolija, baš kao i Striborovi dvori te Domaći. Snaha je opet bila guja, a sin i majka su ostali sami usred šume. Tek tada je sin shvatio kako je bio nepravedan prema svojoj majci, koja mu je odmah sve oprostila nakon čega su se vratili kući. Mladić se na kraju oženio siromašnom djevojkom koja je baki dovela simpatične Domaće. Živjeli su sretno do kraja života.

Književna vrsta: bajka

Mjesto radnje: Šuma Striborova, selo

Vrijeme radnje: davno

Likovi: Majka, sin, snaha, Malik Tintilinić, Domaći, Stribor i djevojka

Autor: Ivana Brlić mažuranić

Bilješka o autoru

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu u imućnoj obitelji s puno poznatih i priznatih članova društva. Otac Vladimir je bio pisac i pravnik, a djed Ivan Mažuarnić pjesnik i prvi hrvatski ban. Zbog toga što su se otac i djed bavili književnošću, Ivana je nasljedila ljubav prema tom dijelu umjetnosti.

Zbog dobrog materijalnog stanja obitelji Ivana je imala priliku školovati se u kući s privatnim učiteljima, a kako je oduvijek pokazivala želju da puno toga nauči, kasnije je naučila govoriti nekoliko stranih jezika kao što su ruski, njemački i francuski. Ivana je pored navedenih jezika koristila još engleski i talijanski.

Velik je dio života provela u Karlovcu i Zagrebu gdje je neko vrijeme pohađala privatnu školu. Nakon što se udala za Vatroslava Brlića koji je radio kao odvjetnik, preselila se u Slavonski brod gdje je započela novi život. Rodilla je petero djece i posvetila se njihovom odgoju.

Smatrala je da ne postoji dovoljno dječje literature i počela je djeci pričati zanimljive priče, koja su je slušala s velikim oduševljenjem. Upravo je to bila prekretnica zbog koje se odlučila da počne pisati. Tako je nastala prva zbirka pripovijedaka “Valjani i nevaljani”.

Nakon prve zbirke uslijedila su još poznatija djela poput “Priča iz davnina” s kojima se probila na međunarodno tržište i zaradila nominaciju za Nobelovu nagradu. “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” bila je još jedna priča koja je osvojila srca mnogih. Napisala je još: “Knjiga omladini”, “Slika”, “Škola i praznici”… Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu 21.09.1938. godine.

Autor: S.Š.

Komentari

  1. marija kaže:

    Malik Tintilinić, predloži da pod kokoš podmetnu svračja jaja, a snaha će se polakomiti i kao svaka šumska guja isplaziti jezik.