Šuma Striborova

“Šuma Striborova” je jedna od priča koje se nalaze u zbirci bajki “Priče iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić. U njoj se pojavljuju nestvarni likovi koji ne postoje u pravom životu. Nestvarne likovi u priči predstavljaju Domaći, snaha-zmija i starješina iz začarane šume Stribor. U bajci dolazi do ispreplitanja života čarobnih likova sa životima stvarnih likova kao što su starica i njen sin.

Bajka “Šuma Striborova” uči svakog čitatelja da ne smije ljudi suditi na temelju njihovog izgleda, nego da ih treba gledati na temelju onog što su napravili, a to su njihova djela. Mladić je u bajci bio očaran ljepotom djevojke-zmije i upravo zbog te ljepote nije primjećivao koliko je zla osoba. Za razliku od mladića njegova je majka imala više iskustva i odmah je otkrila loš karakter svoje snahe.

Ivana Brlić-Mažuranić je u bajci opisala veliku ljubav majke prema sinu, što i nije čudno jer je starica majka koja će voljeti svoje dijete bez obzira kakvo je i u svakom trenutku života je spremna žrtvovati se za njega, iako je on nepravedan prema njoj.

Kratak sadržaj

U šumu Striborovu zašao je mladić kako bi nasjekao drva za ogrjev. Dok je sjedio na panju ugledao je prekrasnu zmiju, koja je na suncu izgledala baš poput srebra. Mladić ju je zbog njene ljepote poželio odmah odnijeti kući. Nije prošlo puno i zmija se odjednom pretvori u prekrasnu djevojku koju je mladić odlučio oženiti.

Djevojku je poveo svojoj kući gdje ih je dočekala mladićeva majka. Nije prošlo dugo i majka je u ustima djevojke primijetila zmijski jezik. Odmah je upozorila sina da se pazi jer je ta djevojka zla, ali on opijen ljepotom djeve nije htio slušati majku.

Od trenutka kada je djevojka došla kući staričin se život promijenio na gore i svakim danom je bilo sve teže jer je snaha smišljala načine kako da joj napakosti i od života učini pakao. Jednog dana je pored kuće prolazila siromašna djevojka. Na sebi je imala poderanu odjeću, a starica se sažalila čim ju je ugledala i odlučila pokrpati rukav. Kao znak zahvalnosti starica je od djevojke dobila svežanj triješća.

Navečer su sin i snaha otišli van, a starica je ostala sama u kući. Nakon što je zapalila vatru iz nje su počeli iskakati veseli Domaći. Stara žena je iskoristila priliku i odmah im se izjadala. Najmanji od Domaćih Malik Tintilinić dao joj je zanimljiv savjet.

Nakon što se stara žena požalila kakav joj je život sa zlom snahom, Malik Tintilinić je rekao da pod kokoš treba staviti svračja jaja, a nakon što se ona izlegnu, snaha neće moći kontrolirati svoju ćud i odmah će se polakomiti za njima, isplaziti jezik i mladić će tada otkriti da je cijelo vrijeme bio u braku s gujom.

Snaha je odlučila za Božić pozvati cijelo selo kako bi svi vidjeli piliće. Ali umjesto pilića su se izlegli svračići. Odmah nakon što ih je ugledala snaha je isplazila zmijski jezik, a sin umjesto da otjera zlu ženu, napadne majku i otjera je iz kuće.

Tužna starica je krenula u hladnu noć i odlučila zapaliti vatru kako bi se ugrijala. Iz vatre su opet iskočili veseli Domaći. Starica im se opet povjerila i rekla da plan nije uspio, a oni su joj savjetovali da se za pomoć obrati starješini šume Striboru. Krenuli su svi zajedno prema Striborovim dvorima koji su se nalazili u začaranoj šumi.

Stribor je odlučio saslušati staricu i pomoći joj. Ponudio joj je rješenje da se vrati u svoje rodno selo, gdje će opet biti djevojka. Ali starica se sjetila kako tada neće znati da ima sina i rekla je da će radije biti nesretna, ali da ima sina, nego biti mlada i zaboraviti da je ikada imala potomka.

Nakon što je izrekla ove riječi u šumi je nestala čarolija, baš kao i Striborovi dvori te Domaći. Snaha je opet bila guja, a sin i majka su ostali sami usred šume. Tek tada je sin shvatio kako je bio nepravedan prema svojoj majci, koja mu je odmah sve oprostila nakon čega su se vratili kući. Mladić se na kraju oženio siromašnom djevojkom koja je baki dovela simpatične Domaće. Živjeli su sretno do kraja života.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: Šuma Striborova, selo

Vrijeme radnje: davno

Likovi: Majka, sin, snaha, Malik Tintilinić, Domaći, Stribor i djevojka

Analiza likova

Majka – glavni lik bajke. Stara je, ali i mudra. Kada je sin doveo kući snahu rekla mu je odmah da je jako lijepa, ali da pripazi jer je odmah shvatila da je riječ o guji. Htjela je zamoliti Boga za pomoć, ali nije se usudila da Bog ne primijeti kako joj je sin zastranio. Na trenutak je zaboravila svoju bol kada su Domaći krenuli u kolo. Iako su radili nered po kuhinji, ona im se odlučila pridružiti te je zaplesala s njima i veselila se. Ipak, ostala joj je i dalje tuga u srcu zbog sina. Strpljiva je i podnosi zlo samo da bi ostala uz svog sina. Jasno joj je da je on zalijepljen od svoje žene-guje i ne vidi ništa drugo osim nje. U ovom liku autorica priča nam je prikazala što sve jedna majka može podnijeti zbog ljubavi prema sinu. Ona je spremna sve žrtvovati, a zauzvrat ništa ne traži.

Sin – naivan, bez iskustva, pomalo glup. Preplašen i zaslijepljen mladić. Guja je odmah u njemu prepoznala nekoga tko bi mogao postati njegova žrtva pa se pretvorila u lijepu djevojku. Iako zna istinu, zna da se njegova žena preobrazila iz guje, ne želi je sam sebi priznati i suočiti se s njome jer je zaslijepljen. A kada je majka jednom prilikom vidjela da djevojka ima rascijepan jezik i rekla sinu, on se na nju naljutio i nije mu bilo jasno otkuda bi majka to mogla znati. Tada je pomislio da je njegova majka – vještica! Ugađa joj i boji se da joj se ne bi zamjerio, a što je duže s njom, to postoje sve grublji,bezobzirniji i sve više osoran. Kada se cijelo selo uvjerilo da mu je žena zmija, ni tada je nije htio otjerati, a odlučio je otjerati svoju majku. Kada mu je majka otišla iz kuće jer joj je on tako naredio, u prvi čas je osjetio grižnju savjesti, da bi odmah nakon toga predložio svojoj ženi-guji da idu za njom vidjeti kako će se smrznuti od zime. Tek je progledao kada se šum stresla i kada se djevojka ponovo pretvorila u zmiju, a sve zato što je njegova majka poželjela sebi radije sve nevolje pa da bude uz svoga sina nego da ima sreće pa da bude bez njega. Na kraju se pokajao i molio Boga da mu oprosti što se tako ponio prema majici. Molio je i majku za oprost, no ona mu nije niti zamjerila.

Snaha-guja – grešna, a zbog svojih velikih grijeha zarobljena je u tijelu zmije do trenutka kada je sin nije oslobodio. Ona simbolizira zlo, sebičnost, nezahvalnost i zlobu. Od zmije se pretvorila u lijepu djevojku, a kada ju je sin doveo kući pokazala se kao zlobna, proždrljiva i goropadna. Puna je zlih misli od kojih najviše strada majka. Na kraju ju je ipak dostigla sudbina kakvu je zaslužila, Vratila se kao zmija nazad u zmijsko leglo i u rupu.

Domaći – bili su maleni duhovi s kućnog ognjišta. Bili su toliko maleni da su uspoređeni s pola lakta. Nosili su crvene opanke na nogama, a kosa i brada su im bile sive. Oči su im se svijetlile kao živi ugljen. Vole se veseliti i plesati u kolu. Nestašni su i razigrani poput djece. Iako se čini da su jako neozbiljni, pokazali su upravo suprotno kada im je majka ispričala svoju nevolju. Tada su joj počeli pomagati da se oslobodi svoje nevolje.

Malik Tintilinić – jedan od Domaćih. Pokazao se najmudrijim, bio je pun ideja kako pomoći majci da riješi svoj problem. Osim toga bio je jako duhovit i stalno je zbijao šale sa svima. Iako je bio pravi veseljak, u ozbiljnim situacijama je postupio mudro i pametno.

Autor: Ivana Brlić Mažuranić

Bilješka o autoru

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu u imućnoj obitelji s puno poznatih i priznatih članova društva. Otac Vladimir je bio pisac i pravnik, a djed Ivan Mažuranić pjesnik i prvi hrvatski ban. Zbog toga što su se otac i djed bavili književnošću, Ivana je naslijedila ljubav prema tom dijelu umjetnosti.

Zbog dobrog materijalnog stanja obitelji Ivana je imala priliku školovati se u kući s privatnim učiteljima, a kako je oduvijek pokazivala želju da puno toga nauči, kasnije je naučila govoriti nekoliko stranih jezika kao što su ruski, njemački i francuski. Ivana je pored navedenih jezika koristila još engleski i talijanski.

Velik je dio života provela u Karlovcu i Zagrebu gdje je neko vrijeme pohađala privatnu školu. Nakon što se udala za Vatroslava Brlića koji je radio kao odvjetnik, preselila se u Slavonski brod gdje je započela novi život. Rodila je petero djece i posvetila se njihovom odgoju.

Smatrala je da ne postoji dovoljno dječje literature i počela je djeci pričati zanimljive priče, koja su je slušala s velikim oduševljenjem. Upravo je to bila prekretnica zbog koje se odlučila da počne pisati. Tako je nastala prva zbirka pripovijedaka “Valjani i nevaljani”.

Nakon prve zbirke uslijedila su još poznatija djela poput “Priča iz davnina” s kojima se probila na međunarodno tržište i zaradila nominaciju za Nobelovu nagradu. “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” bila je još jedna priča koja je osvojila srca mnogih. Napisala je još: “Knjiga omladini”, “Slika”, “Škola i praznici”… Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu 21.09.1938. godine.

Autor: S.Š.

Komentari

  1. marija kaže:

    Malik Tintilinić, predloži da pod kokoš podmetnu svračja jaja, a snaha će se polakomiti i kao svaka šumska guja isplaziti jezik.