Sretni kraljević

Bajka “Sretni kraljević” započinje opisom kipa sretnog kraljevića koji se nalazio na visokom stupu u gradu. Bio je zaista prekrasan, a to dokazuju dva sjajna safira koja su bila njegove oči te tijelo pokriveno malim listovima od suhog zlata. U ruci je držao mač, a na dršci se nalazio crveni rubin.

Bilo je teško proći pored ovog kipa, a da se svaka osoba koja je prošla ne zadrži barem nakratko. Kod svakog je kip izazvao divljenje jer je uvijek izgledao sretno, a ne treba zaboraviti na njegovu ljepotu. Jednostavno se činio kao ispunjena želja i ostvarenja težnja.

U međuvremenu su lastavice počele svoju seobu, a lastavić je pritom zaostao za svojim jatom na putu prema jugu i zaljubio se u trsku. Bila je to prava ljubav koja je počela u proljeće i trajala cijelo ljeto. Iako su ga druge lastavice upozoravale da je trske siromašma i da se ne isplati truditi, lastavić joj je ponudio da krene s njim, ali ona je to odbila.

Kada je napokon primijetio da trska nije poput njega i da bi trebala voljeti putovanja baš kao i on, odluči krenuti dalje i odleti prema veličanstvenim piramidama. Nakon cjelodnevnog leta kada se spustio mrak lastavić je usporio kako bi pronašao mjesto za odmor i gdje bi prespavao. Tada je ugledao kip sretnog kraljevića i nije trebalo dugo da se odluči odmoriti upravo ispod kipa prekrasnog dječaka i tako se smjesti između njegovih nogu.

Ali upravo u tom trenutku na njega padne kap vode. Ne bi bilo ništa čudno da je nebo bilo oblačno i da se nije prijetilo kapima kiše, ali nebo je bilo vedro i zato lastaviću nije bilo jasnije odakle voda. Kada je shvatio kako ga kip ne može zaštititi od kiše lastavić se digne i tada ugleda kraljevića očiju punih suza. Bilo mu je žao dječaka i upita ga tko je on. Kip mu odgovori da je on sretni kraljević.

Lastaviću je bilo čudno zašto netko tko u svom imenu nosi naziv sretan plače, pa mu je kraljević objasnio kako nije poznavao suze, ali ni tugu dok je još bio živ. Kraljević tada počne pričati kako u jednoj maloj ulici vidi siromašnu švelju koja šiva prekrasnu haljinu za dvorsku damu dok joj u kutu sobe leži bolesni sinčić. Kako su siromašni majka mu ne može nikako pomoći osim da mu da malo vode iz rijeke.

Kraljević je zbog toga zamolio lastavića da uzme rubin iz njegovog mača i odnese ga siromašnoj i nesretnoj ženi. Lastavić na kraju pristane, ostane još jednu noć i postane kraljevićev glasnik. Nakon toga je odletio sa rubinom do švelje, obletio oko dječaka kako bi mu ohladio čelo. Kada se vratio priznao je da osjeća toplinu, a kraljević mu je rekao da je to zato što je učinio dobro djelo.

Iduće večeri lastavić je planirao odletiti u Egipat, ali ga je kraljević zamolio da ostane još jednu noć. Lastavić je počeo pričati kako zaista mora krenuti, ali onda mu je kraljević počeo pričati o siromašnom dječaku na tavanu koji je gladan i smrzava se. Kako više nije imao rubin zamoli lastavića da iskljuca safir iz oka i odnese mladiću, a drugi je tako odnio prodavačici šibica.

Kraljević je sada bio u potpunosti slijep i lastavić ga nije mogao napustiti i kako je bilo sve hladnije ostao je uz kraljevića i počeo mu pričati o ljepotama Egipta gdje nije hladno. Kraljević ga tada zamoli da odleti iznad grada i kaže mu što je vidio. Nakon što se vratio javi mu da je vidio puno siromaštva. Kraljević ga zato zamoli da skine s njega list od zlata i odnese onima kojima je potrebno.

Kraljević je postao beživotan i siv, a lastavić je umro od hladnoće. Kako je kip bio sav neugledan odnesoše ga u talionicu. Srce od olova nisu uspjeli otopiti pa su ga ostavili na otpadu pred mrtve lastavice. Bog je tada svojim anđelima rekao da mu donesu dvije najdraže stvari iz grada, a anđeo mu je donio srce i mrtvu pticu. Bog im je poručio da su dobro učinili i da će ptica vječno pjevati u rajskom vrtu, a kraljević će ju uvijek slaviti.

Vrsta djela: bajka

Vrijeme radnje: prijelaz iz jeseni u zimu

Mjesto radnje: trg i ulica

Likovi: Lastavić i sretni kraljević

Autor: Oscar Wilde

Bilješka o autoru

Oscar Wilde poznati je pisac iz Irske koji je zbog homoseksualne afere završio u zatvoru. Rođen je 1854. godine u Westland Rowu u velikoj obitelji. Roditelji su mu bili Sir Wiliam Wilde i Jane Francesca. Oba roditelja su živjela za poeziju, pa nije bilo čudno što se Oscar kasnije orijentirao na književnost.

Prvo se školovao u Dublinu na učilištu Trinity College, a nakon toga je dobio stipendiju za studiranje na Oxfordu. Na početku karijere najveći utjecaj na Oscara su imali Walter Peter, John Raskin i Svinbern.

Tijekom studija objavio je nekoliko djela, a kada mu je umro otac odlučio je vratiti se u Irsku, napustio je Oxford i nastavio s objavljivanjem poezije, a 1878. godine je dobio nagradu za englesku književnost. Ubrzo nakon što je napustio fakultet postao je popularan među književnicima.

Kada je stekao veliku popularnost odlučio se život u Americi. Tamo je boravio neko vrijeme i zatim se preselio u Pariz gdje je upoznao i kasnije se vjenčao s Constance Lloyd. S njom je imao dva sina Vyvyana i Cyila.

Oscar se smatra glavnim predstavnikom engleskog larpurlartizma (umjetnost radi umjetnosti). Najpoznatija djela su: algorične bajke Sretni kraljević i Mladi kralj, roman Slika Doriana Graya i drame Saloma (na francuskom jeziku) i Idealan suprug.

U najranijem razdoblju života pisao je poeziju, kojoj se vraća pred kraj života. Po izlazu iz zatvora napisao je svoju najbolju pjesmu Baladu o tamnici u Readingu, uz Sliku Doriana Graya, njegovo najbolje djelo.

Oscar Wilde iznenada je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.

Autor: S.Š.