Sretni kraljević

Sretni kraljević je priča koja u sebi ima više poruka. S jedne strane je kritika na ljudsko društvo koje ponekad zaista može biti bešćutno i bezobzirno, a s druge strane je poruka o sućuti prema ljudskim nevoljama.

Sretni kraljević je suvremena bajka, čija je radnja nestvarna, ali je zato smještena u moderno vrijeme društva sa svim realnim problemima. Oscar Wilde se potrudio u bajkama koje je napisao na jednostavan način iznijeti ljudske vrline i mane, te kritizirati drušvo koje je neosjetljivo na sve probleme pojedinaca.

Glavni lik Sretni kraljević je jednog dana nakon života u kojem je znao samo za lijepe stvari, odjednom otvorio svoje srce od olova prema onima kojima je pomoć najpotrebnija. Kako bi im pomogao, kraljević ne žali za ukrasima zbog koji je bio prekrasan, nego čini plemenita djela uz pomoć lastavića. Prijatelj lastavić dokaz je koliko netko može biti nesebičan, pa i pod cijenu da riskira vlastiti život. Njegova ljubav i odanost na kraju bivaju nagrađeni vječnim životom.

U bajci su s jedne strane prikazani kraljević i lastavić koji žele pomoći nemoćnima i usrećiti ih, a s druge strane ljudi, najviše predstavnici vlasti, koji ne žele vidjeti ono loše što se događa i koji ostaju imuni na sirotinju. Vide samo sebe i svoj cilj, a to je da ispune vlastite potrebe. Oscar Wilde je suprostavio načelo sebičnosti i nesebičnosti i tako priču doveo do vrhunca, kada Bog na kraju pomogne glavnim junacima i odluči da je pobjedu ipak odnijela požrtvovnost.

Jezik kojim je bajka napisana je jednostavan, ali unatoč tome svaka riječ unutar priče je pažljivo odabrana, zbog čega se stvara dojam savršenosti. Oscar Wilde je taj koji vodi pripovijedanje i svakog čitatelja uvodi direktno u događaje. Cijela bajka je prepuna skrivenih poruka i zbog toga Sretnog kraljevića treba čitati polako.

Kratak sadržaj

Bajka “Sretni kraljević” započinje opisom kipa sretnog kraljevića koji se nalazio na visokom stupu u gradu. Bio je zaista prekrasan, a to dokazuju dva sjajna safira koja su bila njegove oči te tijelo pokriveno malim listovima od suhog zlata. U ruci je držao mač, a na dršci se nalazio crveni rubin.

Bilo je teško proći pored ovog kipa, a da se svaka osoba koja je prošla ne zadrži barem nakratko. Kod svakog je kip izazvao divljenje jer je uvijek izgledao sretno, a ne treba zaboraviti na njegovu ljepotu. Jednostavno se činio kao ispunjena želja i ostvarenja težnja.

U međuvremenu su lastavice počele svoju seobu, a lastavić je pritom zaostao za svojim jatom na putu prema jugu i zaljubio se u trsku. Bila je to prava ljubav koja je počela u proljeće i trajala cijelo ljeto. Iako su ga druge lastavice upozoravale da je trske siromašma i da se ne isplati truditi, lastavić joj je ponudio da krene s njim, ali ona je to odbila.

Kada je napokon primijetio da trska nije poput njega i da bi trebala voljeti putovanja baš kao i on, odluči krenuti dalje i odleti prema veličanstvenim piramidama. Nakon cjelodnevnog leta kada se spustio mrak lastavić je usporio kako bi pronašao mjesto za odmor i gdje bi prespavao. Tada je ugledao kip sretnog kraljevića i nije trebalo dugo da se odluči odmoriti upravo ispod kipa prekrasnog dječaka i tako se smjesti između njegovih nogu.

Ali upravo u tom trenutku na njega padne kap vode. Ne bi bilo ništa čudno da je nebo bilo oblačno i da se nije prijetilo kapima kiše, ali nebo je bilo vedro i zato lastaviću nije bilo jasnije odakle voda. Kada je shvatio kako ga kip ne može zaštititi od kiše lastavić se digne i tada ugleda kraljevića očiju punih suza. Bilo mu je žao dječaka i upita ga tko je on. Kip mu odgovori da je on sretni kraljević.

Lastaviću je bilo čudno zašto netko tko u svom imenu nosi naziv sretan plače, pa mu je kraljević objasnio kako nije poznavao suze, ali ni tugu dok je još bio živ. Kraljević tada počne pričati kako u jednoj maloj ulici vidi siromašnu švelju koja šiva prekrasnu haljinu za dvorsku damu dok joj u kutu sobe leži bolesni sinčić. Kako su siromašni majka mu ne može nikako pomoći osim da mu da malo vode iz rijeke.

Kraljević je zbog toga zamolio lastavića da uzme rubin iz njegovog mača i odnese ga siromašnoj i nesretnoj ženi. Lastavić na kraju pristane, ostane još jednu noć i postane kraljevićev glasnik. Nakon toga je odletio sa rubinom do švelje, obletio oko dječaka kako bi mu ohladio čelo. Kada se vratio priznao je da osjeća toplinu, a kraljević mu je rekao da je to zato što je učinio dobro djelo.

Iduće večeri lastavić je planirao odletiti u Egipat, ali ga je kraljević zamolio da ostane još jednu noć. Lastavić je počeo pričati kako zaista mora krenuti, ali onda mu je kraljević počeo pričati o siromašnom dječaku na tavanu koji je gladan i smrzava se. Kako više nije imao rubin zamoli lastavića da iskljuca safir iz oka i odnese mladiću, a drugi je tako odnio prodavačici šibica.

Kraljević je sada bio u potpunosti slijep i lastavić ga nije mogao napustiti i kako je bilo sve hladnije ostao je uz kraljevića i počeo mu pričati o ljepotama Egipta gdje nije hladno. Kraljević ga tada zamoli da odleti iznad grada i kaže mu što je vidio. Nakon što se vratio javi mu da je vidio puno siromaštva. Kraljević ga zato zamoli da skine s njega list od zlata i odnese onima kojima je potrebno.

Kraljević je postao beživotan i siv, a lastavić je umro od hladnoće. Kako je kip bio sav neugledan odnesoše ga u talionicu. Srce od olova nisu uspjeli otopiti pa su ga ostavili na otpadu pred mrtve lastavice. Bog je tada svojim anđelima rekao da mu donesu dvije najdraže stvari iz grada, a anđeo mu je donio srce i mrtvu pticu. Bog im je poručio da su dobro učinili i da će ptica vječno pjevati u rajskom vrtu, a kraljević će ju uvijek slaviti.

Autor: Oscar Wilde

Vrsta djela: bajka

Vrijeme radnje: prijelaz iz jeseni u zimu

Mjesto radnje: trg i ulica

Likovi: Lastavić i sretni kraljević

Sretni kraljević je glavni lik i kip koji se nalazi na visokom stupu. Prekrasnog je izgleda toliko da od svakoga izaziva divljenje. Djeca iz sirotišta ga doživljavaju kao anđela, a mnogo je ljudi uvjereno da netko tko izgleda ovako, jednostavno mora biti sretan. Tako je jedna majka govorila svom sinu da bude sretan baš poput prekrasnog kraljevića.

Iako se zvao sretnim, ono što su mislili ostali pokazalo se pogrešnim. Kraljević nije bio sretan jer kada su ga stavili na visok stup i kada je dobro promotrio svijet oko sebe, dogodilo mu se ono što se događa svima kada se okrenu jednu prema drugima. Shvatio je koliko ljudi pate i kako im treba pomoći. Dok plače kip koji ima srce od olova, neki ljudi ostaju imuni, a za razliku od njega imaju pravo srce, ovisno koja je prava definicija srca.

Iskrena sućut kraljevića očituje se u tome što on zaista želi vidjeti sve ljude i pomoći onima koji je pomoć najpotrebnija. U daljini vidi siromašnu djevojčicu koja prodaje šibice, švelju s bolesnim sinom… Najjača osobina kraljevića je požrtvovnost, a dokaz je kada je bez ustručavanja rekao lastaviću da mu izvadi oko sačinjeno od safira i odnese draguljaru da od njega kupi drvo za grijanje i hranu.

Polako dolazi do razvoja dva različita procesa. S unutranje strane kraljević je postajao sve sretniji, bogatiji i smireniji, a s vanjske strane sve siromašniji. Budući da su ljudi ograničeni u doživljaju onoga što ih okružuju, vide samo vanjski dio kraljevića, a za razliku od sreće koju osjeća primjećuju samo sivilo i komentiraju da kraljević izgleda otrcano.

Najsnažniji trenutak u cijeloj bajci je kada umre lastavić. Kada je umro pored nogu kraljevića njegovo je srce puklo na dva dijela. Bio je to dokaz koliko ljubav može biti jaka, a što je na kraju prepoznao i Bog.

Lastavić je obična ptica i hitovita lastavica, koja je tvrdoglava. Počinje se mijenjati zahvaljujući kraljeviću iz sebične ptice u pravog junaka. U početku je lastavić odlučio saslušati kraljevića samo iz znatiželje, pa je prvu noć ostao s njim jer mu je bilo žao tužnog kipa. Ali iste noći u ptici se pojavi iskreno žaljenje zbog siromašnih i bolesnih te odluči pomoći koliko može.

Nakon što je učinio dobro djelo lastavić se osjećao bolje. Drugu noć je ptica ostala s kipom opet zbog sažaljenja, a kada je treće noći kraljević bio slijep jer je želio da mu se izvade oči, u lastaviću dolazi do velike promjene. Od površne ptice postao je partnerom kraljeviću u pomaganju drugima.

Unatoč tome što je lastavić znao da ako ostane u gradu da ga jedino čeka smrt, odlučio je ostati s novim najboljim prijateljem. Ljubav je ovdje imala zadnju riječ. Bog na kraju nagrađuje one koji čine dobro i tako spaja u vječnosti lastavića i Sretnog kraljevića.

Kada je gradonačelnik pored kipa ugledao mrtvu pticu, ostao je zakinut, a da toga nije bio svjestan, za priču o nesebičnosti, požrtvovnosti i odanosti.

Bilješka o autoru

Oscar Wilde poznati je pisac iz Irske koji je zbog homoseksualne afere završio u zatvoru. Rođen je 1854. godine u Westland Rowu u velikoj obitelji. Roditelji su mu bili Sir Wiliam Wilde i Jane Francesca. Oba roditelja su živjela za poeziju, pa nije bilo čudno što se Oscar kasnije orijentirao na književnost.

Prvo se školovao u Dublinu na učilištu Trinity College, a nakon toga je dobio stipendiju za studiranje na Oxfordu. Na početku karijere najveći utjecaj na Oscara su imali Walter Peter, John Raskin i Svinbern.

Tijekom studija objavio je nekoliko djela, a kada mu je umro otac odlučio je vratiti se u Irsku, napustio je Oxford i nastavio s objavljivanjem poezije, a 1878. godine je dobio nagradu za englesku književnost. Ubrzo nakon što je napustio fakultet postao je popularan među književnicima.

Kada je stekao veliku popularnost odlučio se život u Americi. Tamo je boravio neko vrijeme i zatim se preselio u Pariz gdje je upoznao i kasnije se vjenčao s Constance Lloyd. S njom je imao dva sina Vyvyana i Cyila.

Oscar se smatra glavnim predstavnikom engleskog larpurlartizma (umjetnost radi umjetnosti). Najpoznatija djela su: algorične bajke Sretni kraljević i Mladi kralj, roman Slika Doriana Graya i drame Saloma (na francuskom jeziku) i Idealan suprug.

U najranijem razdoblju života pisao je poeziju, kojoj se vraća pred kraj života. Po izlazu iz zatvora napisao je svoju najbolju pjesmu Baladu o tamnici u Readingu, uz Sliku Doriana Graya, njegovo najbolje djelo.

Oscar Wilde iznenada je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.

Autor: S.Š.