Basne Nade Zidar-Bogadi koje pronalazimo u zbirci “Sretan cvrčak”, zapravo su alegorije jer autorica pouke svojih basni ne govori izravno, već ih veže uz osobine pojedinih životinja, biljaka ili stvari. Zapažamo da neki tipični likovi imaju tipične osobine – magarac je tvrdoglav, zec plašljiv, a lisica lukava. Autorica se većinom odlučila za ustaljenu i provjerenu kompoziciju basne. Kratka priča svedena je na najnužnije. Odmah na njenom početku ulazimo u središte priče, čime se jasno naglašava njena tema. Osim tipičnih likova iz basni, koje smo već spominjali, autorica uvodi i neke nove, nesvakidašnje likove – na primjer lopoč, gljive, muhu…
Pouke, koje su zapravo bit svake basne, autorica nekada maskira u bajkovito ruho, a ponekad poseže za poslovicama i mudrim izrekama, potvrđujući status basni kao jedne od najprikladnijih književnih vrsta namijenjenih djeci.
U podnaslovu ove knjige piše kako je ovdje riječ o “modernim” basnama. Čitajući, brzo uviđamo sitne razlike kojima je autorica nastojala osuvremeniti i oplemeniti svoje likove i priče, svejedno ne gubeći na oštrini i tradicionalnoj svrsi čitanja basni. Zato što su kratke i jednostavno pripovijedane, basne su odavno postale popularne među malim čitateljima. One na njima blizak način progovaraju o raznim problemima i situacijama koje upravo njih tište, stavljajući simpatične personificirane životinjske likove u glavne uloge nositelja priče. Premda mnogi basnopisci, osobito u prijašnjim vremenima, svoje basne nisu namijenili djeci, u novije vrijeme to je promijenjeno.
Dosadašnji pjesnički rad Nade Zidar-Bogadi svjedoči kako je spisateljica zaokupljena prirodom. Spisateljica uglavnom piše ustaljenom, provjerenom kompozicijom basne. One su kratke, svedene na najnužnije, odmah na početku ulaze u glavnu priču i naglašavaju osnovnu temu. Ona preuzima tipične likove životinja koje upoznajemo u njenim prijašnjim basnama. Ističe i njihova tipična obilježja – sova je mudra, orao ponosan, lav je vladar, kokoš nepromišljena, lisica lukava, premda katkad i nasamarena.
Osim toga autorica uvodi i neke nove likove koje inače ne susrećemo u basnama. Svi ti novi likovi ulaze u njenu zbirku samo zato što snažnije naglašavaju osnovna obilježja basne – njenu pouku.
Na samom kraju zaključujemo da Nada Zidar-Bogadi na najbolji način potvrđuje da je basna jedno najprikladnijih priča za djecu. Zanimljivim likovima, preglednom i jednostavnom fabulom te poukom koja proizlazi iz same priče i ponašanja likova, ona je stvorila vrlo privlačne moderne basne. Upravo zato valja našim najmlađima čitati ovu zbirku, kako bi i mi i oni iz nje nešto naučiti, a naučeno pokušali primijeniti u životu.
Vrsta djela: basne
Kratak sadržaj
Najljepši cvijet
Leptiri su saznali da negdje raste najljepši cvijet, pa ga je jedan od njih pošao tražiti. Nakon što se danima nije vratio, ostali leptiri su odlučili krenuti za njim. Putem su ispitivali svaku životinju koju su sreli gdje raste najljepši cvijet. Pčela im je rekla da raste iza sedam mora i gora, zec da je u morskim dubinama, dokle ni sunce ne dopire, dupini su im rekli da takav cvijet raste na nebu, a orlovi su ih otjerali iz svojih visina.
Umorni leptiri su se vratili kući i sjeli na trešnjino drvo. Tada je iz kuće izletio onaj izgubljeni leptir koji im je rekao da je zabunom ostao zatočen u kući, ali je kroz prozor spazio najljepši cvijet – tratinčicu, koja je rasla u njihovom dvorištu.
Talentirana žaba
Lisica je ulovila žabu i htjela je progutati, ali žaba joj je predložila da sklope savez. Trebala je sjediti na lisičjim leđima i kreketati kako bi se ova lakše neprimijećeno prišuljala kokošinjcu. Lisica pristane i one krenu u lov. Ali njihov plan pokvari mačka koju je žablja pjesma toliko uzrujala da je pala na psa. Pas je pojurio za mačkom, ali je ulovio lisicu koju je i ubio, a žabu htio odnijeti gospodaru. Ali lukava žaba i njemu ponudi isto što i lisici – ponudu da će mu sjediti na leđima i kreketati glasno kako bi on neopazice lovio lisice.
Sova i lisica
Pročulo se da sova sastavlja “Antologiju šumskih gluposti”. To se nije dopalo nespretnom medvjedu, vuku i kukavici, koji nisu htjeli biti predmet smijeha drugim životinjama. Odluče zamoliti liju za pomoć. Lisica je posjetila sovu i, odglumivši da je ranjena, ponudila joj ispričati sve neugodne i nespretne trenutke iz svog života za njenu knjigu. Sova oduševljeno pristane i spustivši se s drveta da bi zapisala lisičinu priču, prokomentira kako se od nje uvijek očekuje mudar savjet te se ona tako mudra stalno mora dokazivati pred glupima. Lisica ščepa sovu i reče joj kako se slaže s njenim mišljenjem, samo mudar nekad ne doživi vrijeme dokazivanja.
Najbolji gospodar
Pas i mačka prepirali su se hvaleći svatko svog gospodara. Pas je svojeg smatrao najboljim jer mu je napravio kuću nalik svojoj i povjerio mu imovinu na čuvanje. Mačka je svog hvalila jer je živjela u njegovoj kući i provodila vrijeme u igri s njegovom djecom. U priču se umiješao slavuj, opisavši svog gospodara najboljim jer ga je našao ranjenog, izliječio mu slomljeno krilo i napravio mu krletku, oslobodivši ga brige oko gladi i zime. Sve tri životinje se slože da slavuj ima najboljeg gospodara, ali slavuj prizna kako bi ga mijenjao za jednu noć slobode, u gaju punom mjesečine.
Želje
Životinje su prigovarale kralju lavova da ne ispunjava njihove želje. Nosorozi su se žalili na antilope koje skaču dok oni spavaju, slonovima su smetale zebre koje su im zaokupile prostor za igru, majmunima su dosađivale papige, klokani su imali pritužbe na zečeve, zečevi na orlove i tako redom. Lav je odlučio početi ispunjavati želje pa se, po želji nosoroga, zaletio među antilope.
Nestrpljiva kokoš
Pronašla kokoš u dvorištu kukuruzno zrno pa ga odlučila potajno zakopati da uzgoji kukuruz. Zakopala je zrno do plota, a sutra ga, u strahu da ga nije dobro zakopala, zakopa još dublje. Prekosutra posumnja da je prijateljica čudno gleda, pa ga opet dublje zakopa zrno. Dan nakon toga spazi krtičnjak i u strahu da ga krtica ne pojede, opet razgrne zemlju da provjeri je li zrno još tamo. Našavši zrno, odahne od olakšanja i ponovno ga zagrne, ali prijateljica s druge strane plota ju je spazila, pa je iščeprkala i pojela zrno kada je nitko nije gledao.
Ususret nesreći
Lisica je krenula u lov. Prikradajući se kroz kupinovo trnje, nabode se na trn i toliko jako vrisne da je cijela šuma odjeknula. Uspjela se spasiti pa je iduću večer ponovno pokušala. Spazila ju je sova i upitala zašto ide ususret nesreći, ali lisica ju je drsko prekinula da nema vremena. Ni ne izgovorivši do kraja, upala je u željeznu zamku koju su lovci postavili. Sova je iskoristila priliku pa je ponovno upitala ima li vremena jer joj je htjela reći da su lovci postavili zamku.
Sretan cvrčak
Pauk je ugrabio cvrčka i ostavio ga da visi u njegovoj mreži. Cvrčak je sretno pjevao na sav glas, a pauku nije bilo jasno zašto pjeva dok mu prijeti smrt. Cvrčak mu je objasnio da ga je razveselila zraka sunca, pa ga je pauk premjestio u mračno deblo. Cvrčak je još glasnije i sretnije pjevao. Kaže da je čuo pjev češljugara i let žune pa je morao zapjevati od sreće. Pauk ga opet premjesti, ovaj put u mračnu špilju do koje ništa izvana nije dopiralo, ali cvrčak je pjevao najglasnije do sada jer se prisjećao svih lijepih stvari koje je doživio i vidio. Pauk ga je odlučio pustiti jer je zaključio da s cvrčkom nije sve u redu, a od pokvarenih kukaca on dobije grčeve.
Lav i pustinjski miš
Lovci su uhvatili kralja lava i objesili ga na drvo u mreži. Kralj lav je očekivao da će ga netko od životinja doći spasiti, ali životinje su na pristojnoj udaljenosti komentirale kraljevu situaciju. Antilopa je zamjerala što joj je kralj pojeo pola obitelji, zebra je podržavala antilopu, slon ga je smatrao nesposobnim, a kobra predložila izbor novog kralja. Dok su se oni dogovarali, kralju je prišao poljski miš i uz obećanje da će dobiti pola kraljevstva, pregrizao mrežu koja ga je sputavala. Oslobođenom kralju su ostale životinje prišle s izgovorom da su ga baš krenule spasiti, ali kralj im je dao do znanja kako je shvatio njihove namjere, a nagradio je poljskog miša.
Kokoš i pšenično zrno
Kokoš je naišla na pšenično zrno pa je počela razmišljati bi li ga bilo pametnije pojesti ili posaditi. Ako posadi zrno i iz njega izraste klas pšenice, postat će slavna i popularna, poznata kao najpametnija kokoš. Počela je uviđati i mane svog plana, strahujući od dugih životinja koje bi joj mogle pojesti i to zrno ili pak od mraza, od kojeg bi klas smrznuo. Dugo razmišljanje ju je naposljetku iscrpilo pa je pojela zrno.
Svila
Magarac je vidio televizijski prilog o proizvodnji svile pa je odlučio okušati se u tom poslu, zasićen dotadašnjim životom. Iznio je svoj plan kozama i svinjama koje su mu se isprva rugale, ali su onda odlučile poslovati s njim. Guske su poslali u potragu za dudovim svilcima, koji su im objasnili tajnu proizvodnje svile – potrebno je samo začahuriti se i zaspati, a kasnije će se pretvoriti u leptire. Svinje su odmah odustale, grozeći se vegetarijanske prehrane kojoj bi bile podvrgnute kao leptiri, a ubrzo su im se pridružile i koze. Tvrdoglavi magarac je odlučio proizvoditi svilu usprkos svemu, pa je otišao u deseto selo. Tamo se uporno pokušavao začahuriti, ne želeći se osramotiti pred poznanicima, ako ne uspije. Magarac se nikada nije uspio začahuriti, ali su njegovi neupućeni prijatelji iz dvorišta još godinama vidjeli magarca u svakom leptiru.
Majmuni s Mjeseca
Dva majmuna su, putujući nepoznatim krajem, susreli kojote koji su ih htjeli pojesti. Kako bi izbjegli sigurnu smrt, slažu kojotima da su pobjegli s Mjeseca. Kojote je zanimalo kako su to učinili pa su im majmuni objasnili da je Mjesec jedne noći postao žut i okrugao kao bundeva te je dotakao vrh planine, a oni su se samo spustili. Još su im ispričali kako je na Mjesecu grozno jer su jeli samo zečetinu, a oni su željni banana. Pohlepni kojoti su poslušali njihov savjet da se popnu na vrh planine i dozivaju majmuna zaduženog za spuštanje ljestava do Mjeseca. Kojoti zavijaju i danas, ali majmuna još nisu uspjeli dozvati.
Životinjski skup
Nakon što je vuk neslavno završio prilikom posjeta jednom toru, životinje su se okupile kako bi izabrale novog vođu. Ali, nitko nije htio preuzeti tu dužnost. Medvjed se izgovarao šapama izranjavanim ugrizima pčela, zec svojom ljubavi prema sportu, sova sljepoćom, puž radovima po kući, a gusjenica nepouzdanošću jer će ubrzo postati leptir. Nastao je neugodan tajac, a onda spaze vrapce koji su bez straha napali strašilo. Zato su upravo njih izabrali za nove vođe.
Kukavica
Kukavica je pronašla biser. Presretna što bi njime mogla riješiti stambeno pitanje, počne cvrkutati pa joj biser ispadne iz kljuna na glavu svinje. Svinja je bila ljuta jer ju je sova nazvala proždrljivom, ali svejedno nije mogla odoljeti biseru za kojeg je mislila da je blistavi žir. Polomila je nekoliko zubi pokušavajući ga pojesti, pa ga je bijesno bacila. Pao je na glavu divljoj svinji koja je također na njemu polomila zube, pa ga je odlučila ostaviti u travi, gdje je biser uzrujano iščekivao kukavicu koja je izgubila priliku da si kupi stan.
Kako je pas nadmudrio lisicu
Lisica je mjesecima tamanila lovcima kokoši pa ju je pas odlučio nadmudriti, predloživši joj okladu. Kladio se da će ukrasti lisici sve ono što je ona ukrala njegovom gospodaru i da će još za nagradu dobit njezin rep. Vrabac je tu pseću izjavu pronio šumom, a lisica ga je ismijala i ukrala njegovom gospodaru zadnje dvije kokoši. Pas se dosjetio iskopati kokošju kost iz svojih dvorišnih zaliha pa zamoli vrapca da je odnese lisici, s porukom da je pas pojeo kokoši koje je pronašao pokraj starog hrasta. Lisica je ismijala psa, davši da su njene kokoši na sigurnom u starom mlinu. Pas iskoristi tu informaciju i skupa sa lovcima postavi lisici zasjedu. Lisica je dolijala, pas dobio njen rep, a vrabac od onda uvijek jede sa psom iz njegove zdjelice.
Obećanje
Lisica je stala na trn pa je nagovorila gusku da joj pomogne izvaditi joj ga iz šape uz obećanje da joj neće nikada nauditi.Guska je pomogla lisici i ne rekavši nikome za njihov dogovor nastavila bezbrižno živjeti uvjerena kako je mudro pobijedila prirodnu neprijateljicu.Za to vrijeme lisica je pustošila dvorištem odnoseći kokoši,guske i pijetlove,ali je držala obećanje sve dok guska nije ostala posljednja životinja u dvorištu.Lisica ju ščepa ,a kada ju je guska podsjetila na njeno obećanje,lisica joj slaže kako joj je to sigurno obećala njena sestra blizanka i pojede naivnu gusku.
Osvetoljubiva muha
Muha Zlatica dosađivala je kralju pri obroku, želeći jesti s njim, ali ju je lav otjerao udarcem šape. Muha se zarekla osvetiti pa je otišla slonu i ispričala mu da kralj lav ismijava njegov izgled. Potom je otišla nosorogu reći da se kralj ruga s njegovoj pameti, govoreći kako su papige i majmuni pametniji od njega. Slon i nosorog, povrijeđene taštine, navale na nedužnog lava, a Muha Zlatica je sretno i zadovoljno uživala u svojoj osveti.
Rođendan gljive ludare
Gljiva Ludara je slavila rođendan pa je htjela počastiti prijatelje kokošjom juhom, medenjacima i salatom od mrkve. Prva ju je posjetila lisica i donijevši joj na dar rubac, košulju i suknju, poželjela nešto pojesti. Gljiva joj je rekla da je pozvala jednu kokoš na objed, ali lisica mora sama po nju poći, što lisica i učini. Nakon nje dođe medo, također noseći na poklon rubac, košulju i suknju. Gljiva ga poželi počastiti medenjacima pa ga pošalje po med u košnicu kod pčela, kojima je trebao reći da ih je ona poslala. Medo nevoljko ode, a u goste dođe zec, s poklonom rupcem, košuljom i suknjom, također gladan i željan mrkve. Gljiva Ludara ga pošalje da se sam posluži u najbližem vrtu.
Nitko od prijatelja se nije vratio Gljivi Ludari, iako ih je nestrpljivo čekala. Lisicu su uhvatili seljaci dok je uvjeravala kokoš da pođe s njom, medvjeda su izbole pčele, a zeca prepali seoski psi. Od onda, čim vidi mrkvu, zec se sjeti Gljive ludare i narodne poslovice :”Tko je lud, ne budi mu drug.”
Cvrčak slikar
Jedan cvrčak je želio postati slikar pa je cijelo ljeto neumorno slikao mrave koji su skupljali mrvice, kako bi mravlji kuhar umijesio kruh za zimu. Cvrčak je tako vjerno nacrtao taj kruh da je, iznenađen svojim umijećem, odlučio odnijeti sliku mravljoj kraljici, u zamjenu za nagradu. Kraljica mu je rekla kako će o njegovoj sudbini odlučiti jesenski vjetrovi i kiše, poučivši ga da nacrtani kruh nije moguće pojesti.
Prijatelji
Dva vuka su se odlučila prerušiti u ovce kako bi lakše ušli u ovčji tor. Iako su neprimijećeno prošli pored pasa i gostili se cijelu noć, prilikom izlaska iz tora, psi su osjetili miris krvi pa su lajanjem uzbunili pastire. Jedan od vukova počeo je bježati, ali su ga psi lako uhvatili jer nije mogao brzo trčati nakon prejedanja. Zadnjim snagama vuk je pozvao prijatelja u pomoć, ali on se zbio među ostale ovce i meketao s njim, pa su pastiri zaključili da je ulovljeni vuk bio sam. Ubili su ga i oderali mu kožu.
Gdje je dobro
Nakon što su proputovali svijet, pas i mačka odlučili su se negdje skrasiti. Mačka predloži kuću u gradiću gdje je stanovala prije nego je počela lutati. Pas pristane poći s njom. Nakon nekoliko lagodnih dana, pojave se u blizini gradića vukovi pa gazda povede psa u lov. Pas, iznemogao, nije ulovio ni jednog vuka. Zato mu gazda mu, ljutit, ponudi samo zdjelicu vode.
Gazdarica je primijetila miševe, pa je zatvorila mačku na tavan, ne bi li ih ulovila, ali ni mačka nije uspjela. Pas je dobio naređenje da pazi na pačiće, ali bi mu uvijek bar jedan pobjegao ispod ograde, pod kotače automobila. Gazda ga je isprebijao, a ni lijena mačka nije bolje prošla. Mačka je došla do zaključka kako joj tu nije dobro pa stoga tu ne može biti kod kuće. Preskočila je ogradu i otišla. a pas je ostao jer je bio svezan.
Bajka o čarobnoj ptici
Stari kralj prebogatog kraljevstva osjetio je da mu se bliži smrt pa je pozvao svoja tri sina i rekao da je odlučio dati kraljevstvo onome koji izmami pjev čarobne ptice, koja ima cvrkut razumljiv svima. Godinama je ta ptica samovala u krletci pa prvi sin odluči izraditi joj još ljepšu krletku od zlata i dijamanta. Ali ptica je ostala šutjeti. Drugi sin napuni krletku raznovrsnom hranom, ali ptica je i dalje šutjela. Treći sin naredi da se ptici pronađe par. Doveo je još jedan primjerak čarobne ptice da joj pravi društvo, ali sada su obje ptice ostale nijeme. Stari kralj, razočaran, obeća dati kraljevstvo bilo kome tko potakne ptice na cvrkutanje. Istupi plavokosi dječak, sin slijepog prosjaka i pusti na slobodu ptice, koje odmah zacvrkutaše svima razumljivim, čarobnim cvrkutom.
Lopoč
Sitni korjenčić u muljevitom dnu jezera je usnuo da je bijeli cvijet. Povjerio se somu koji je u mulju pronašao zimsko utočište. Som ga stane odgovarati od njegovog stremljenja ka površini i suncu, govoreći mu neka se zadovolji trenutnim životom. Neka bude oprezan jer snovi su nepoznati i opasni. Nemirni korjenčić ga nije htio saslušati i protivio se somovim logičnim objašnjenjima jer je i dalje sanjao ljepši svijet. Som ga je plašio raznim nesrećama, žaba ga je plašila klepetavim rodama, kornjača proždrljivom crvenperkom, a som divljim guskama, nudeći mu svoju zaštitu u dubokom mulju.
Mlada biljčica je i dalje vjerovala u svoj san i u glas koji ga je u tom snu zvao imenom i čekao ga da izraste. Hrlio je u vis iz dana u dan, bivajući bliži površini jezera, sve dok se jednog lipanjskog dana nije probudio kao lopoč na površini, okružen jablanima, oblacima,leptiria i ostalim ljepotama. Na obali jezera ga je spazio mladić koji se predstavio kao sanjalica. Upravo on je iščekivao njegov dolazak i dozivao ga. Došao ga je pozdraviti i priznati mu da se poznaju u dušu zbog snova i ideala koje obojica dijele.
Orao
Orao se slučajno našao u cirkusu pa je odlučio porazgovarati sa životinjama, Umišljena papiga mu se nije svidjela, majmuni su mu objasnili kako zbog svoje poslušnosti i sudjelovanja u točkama više nisu gladni, a isto su mu potvrdili lav i tigar, koji su nesigurni svijet slobode i divljine odlučili zamijeniti cirkuskom rutinom. Ovdje su, ako uče nove točke i sudjeluju u predstavama, imali osiguranu starost. Orao je i sam bio star, gladan i iscrpljen pa se počeo dvoumiti bi li i sam ostao u cirkusu i tako riskirao da mu krila zakržljaju. A sve u zamjenu za siguran obrok, Razmišljao je o svom statusu kralja ptica. Stara lavica se oglasila iz svog kaveza i dodatno ga zbunila pričajući o svojoj nostalgiji za afričkim savanama i slobodom svoje mladosti. Orao je stajao zbunjen i neodlučan na vratima cirkusa, pokušavajući donijeti najvažniju odluku u životu.
Bilješka o autoru
Nada Zidar-Bogadi rođena je 1957. u Zagrebu. Po završetku Škole primjenjenih umjetnosti diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U njenom opusu nalazi se mnoštvo knjiga za djecu i mlade.
Neka od najpoznatijih djela su “Mjesečev sin”, “Nikad bliže Mjesecu”, “Šešir pun mjesečine”, “Marsovac iz moje ulice”, “Sretan cvrčak”, “Sudbina ruže”, “Kiša je moja prijateljica”, “Lopoč priče”…
Uz knjige za djecu autorica je i mnogih slikovnica. Njena djela mogu se pronaći i u školskim udžbenicima. Bitan je lik u antologiji hrvatske dječje književnosti kao i one igrokaza i dječjih priča. Njen rad na području dječje književnosti priskrbio joj je i suradnju sa mnogim dječjim časopisima.
Animirani film prema djelu “Sretan cvrčak” nagrađen je na danu hrvatske animacije 2004. godine.
Autor: N.M.M.
Odgovori