“Prosjak” je pripovjetka iz zbirke autobiografskih pripovijetki Vladimira Nazora “Priče s ostrva, iz grada i s planine”, objavljena 1927. godine. Zbirka sadrži 14 pripovijetki, podijeljenih u tri skupine, na temelju mjesta odvijanja radnje: one su s ostrva, iz grada i s planine.
Kroz pripovijetke pratimo autora od najranijih godina njegovoga djetinjstva, a svaka pripovijetka predstavlja neki događaj u njegovom životu.
Prvi dio, “S ostrva”, donosi događaje iz autorova života na otoku, dok je bio mali dječak. Zatim se seli u grad na školovanje, što vidimo u drugom dijelu zbirke, kroz tri pripovijetke. Posljednji dio prikazuje razdoblje njegova života nakon školovanja, onaj koji se odvija na planini i upravo u taj ciklus pripovjedaka spada i ova priča.
Nazorove priče iz ciklusa “S ostrva” daju vjernu i realističnu sliku života na dalmatinskim otocima krajem 19. stoljeća. Likovi u pripovijetkama obuhvaćaju sve ekonomske slojeve. Prikazane su teške ekonomske prilike (propalo vinogradarstvo) te iseljavanje s otoka na kopno. Ta realnost života prikazana je kroz slikovite opise prirode, u kojima se može primijetiti i Nazorova ljubav prema rodnom kraju.
Ciklus “Iz grada” prikazuju Split u vrijeme autorova školovanja, prikazan iz perspektive mladića koji se divi njegovim ulicama, vidikovcima, ali i ljudima. Ljudi ga opčinjavaju zbog svojih zaniljivih sudbina i životnih lekcija koje dijele s njim.
Posljednji dio zbirke “S planine”, u koju spada i ova priča, govori o autorovom životu nakon školovanja, kada je već odrastao, pa je počeo tražiti odgovore na neka malo dublja pitanja o sebi i životu općenito. Također piše o cijeloj lepezi različitih karaktera koje je sretao i od svakoga nešto naučio ili s njim proživio nekakvu pustolovinu.
U pripovijetkama se koristi standardni jezik uz ponešto lokalizama te su one lako čitljive i razumljive.
Kroz pripovijetke upoznajemo Nazora kad znatiželjnog i bistrog dječaka od otprilike pet godina. Odrasta u suosjećajnog i poštenog mladića, koji završava školovanje i počinje o životu razmišljati na drugačiji, kompleksniji način
Tema ove pripovjetke su događaji koji su potakli pisac na razmišljanje o životu i smrti.
Kratak sadržaj
Često bi u šetnji sreo starog prosjaka. Nije znao čuje li ga starac i da li ga vidi, ali znao je da osjeća njegovu prisutnost. Svaki put bi izvadio novac, ali nikad mu ga ne bi dao. Bilo ga je sramota jer je smatrao da time neće pomoći njegovom materijalnom stanju, ali će povećati njegovu moralnu nevolju.
Nikad zapravo prosjaka nije ni pogledao pravo u lice, uvijek se bojao da će se uvrijediti.
Jedne zimske večeri, naišao je na prosjaka kako leži u snijegu. Ležao je nepomičan, ukočen, a prsti su mu bili hladni poput leda. Vlado ga je zaogrnuo bundom i grijao ga pokušavajući ga dozvati svijesti. Čovjek je podigao glavu i upitao. “A ona? Gdje je sad ona?”
Otišao je po pomoć pa su ga odveli u kućicu u šumi. Čovjek koji je tamo živio, a znao je ponešto o prosjaku, rekao je da je još davno došao u ove krajeve te da su ga bolest, nevolja i prezir ljudi doveli na prosjački štap. Nekad se zvao Petar, sad ga zovu Šoja.
Kad je došao k sebi, uputio je Vladi pogled pun mržnje i izašao . Njega je mučio neki nemir pa se i on uputi za prosjakom. Ispriča mu kako je i on, prosjak, poput njega na neki način, neshvaćen među ljudima. Ali Šoja ga prekine i ljutito mu kaže da je on kriv za sve, da je već našao svoju bijelu, čistu ženu i ušao u njezin Raj, ali Vlado ga je povukao natrag.
Govorio je o smrti, čistoj i bijeloj iz koje ga je Vlado vratio i povukao natrag u ovaj crni život. Vlado shvati da je pravu i da mu je Šoja poklonio puno više od milostinje.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: jesen, zima
Mjesto radnje: Duboki dol
Likovi: Vlado, prosjak Petar/Šoja, obitelj
Analiza likova
Prosjak – krupan, pognutih leđa, pokunjene glave i klimavih koljena. Nosio je sivo, otrcano odijelo. Imao je staračko lice, obraslo zapuštenom bradom. Dodijao mu je težak život koji je vodio te se veselio smrti, čistoj i bijelog koja bi ga oslobodila.
Bilješka o piscu
Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. g. u mjestu Postirama na otoku Braču. Smatra se jednim od najplodnijih pisaca koji je iza sebe ostavio velik broj djela. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce.
Na otoku je završio osnovnu školu, a nakon toga je upisao gimnaziju u Splitu. Nakon završetka srednje škole, odlučio je studirati prirodne znanosti, pa je krenuo put Graza i Zagreba. Poslije školovanja zaposlio se kao profesor u Zadru, a radio je i u drugim mjestima poput Kopra i Pazina.
Tijekom Drugog svjetskog rata odlučio se pridružiti antifašistima i zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem postati partizan. Kada je rat završio odlučio se posvetiti drugim aktivnostima, pa se tako više orijentirao na pisanje.
Pisao je romane, putopise, i dnevnike, pripovijetke i epske pjesme. U svojim je zbirkama pjevao o čovjeku, zemlji i pritom se radovao mnogim ljepotama vjerujući u snagu slavenskog čovjeka. Za vrijeme života nije želio odustati od toga da dobro uvijek pobijedi. Svoje razmišljanje je potvrdio djelima poput “S partizanima” i “Pjesme partizanke”.
Najpoznatija djela su: “Veli Jože” (pripovijetke), “Pastir Loda” (roman), “Medvjed Brundo” (epski spjev). Napisao je i zbirke lirike: “Hrvatski Kraljevci” i “Slovenske legende”. Vladimir Nazor je puno pisao za djecu, pa se ističu: “Min-Čan-Lin”, “Dupin”, “Bijeli jelen”, igrokazi “Pepeljuga”, “Pionir Grujo” i “Crvenkapa”.
Umro je u Zagrebu 1949. godine.
Autor: A.P.
Odgovori