Prosjak Luka

Prosjak Luka je pripovijetka u kojoj su istaknuti socijalni elementi. Pripovijetka se bavi prikazom siromašnog prosjačkog sloja te uzrocima prosjačenja koji su opisani u liku odbačenom od svih.

August Šenoa nije bio nimalo blag kada je opisivao društvo koje se tako ružno ponijelo prema jednom čovjeku. Upravo je takvo društvo bilo odgovorno što je Luka svakim danom imao sve manje ljudskosti u sebi, iako je u dubini duše i on htio živjeti pošteno kao i ostali ljudi.

Pripovijetka se sastoji od 11 poglavlja i prati odrastanje glavnog lika od rođenja pa sve do rane smrti. Događaji su ispričani kronološki, ali unatoč tome Šenoa se na pojedinim mjestima vraćao u prošlost.

Kroz cijelo djelo se provlače dvije radnje: događanja na društvenom planu koja utječu na glavne likove i Lukin život. Ne treba zaboraviti na priču o ljubavi između Andre i Mare čiju ljubav sprječavaju razne spletke.

Jezik u djelu je književnik sa stilski dotjeranim rečenicama. Unatoč književnom načinu izražavanja, u djelu postoji nekoliko starih riječi ili arhaizama.

Radnja se odvija u mjestu Jelenju, maloj i primitivnoj sredini koja je veći dio vremena pod utjecajem pokvarenih stanovnika. Selo je zapušteno i neuredno sa oštećenim cestama. Neki se događaji odvijaju u Zagrebu. Radnja obuhvaća sredinu 19. stoljeća.

Kratak sadržaj

Selo Jelenje nalazi se u neposrednoj blizini Zagreba na obali Save. Poznato je po tome što u njemu nema škole ni crkve, a ljudi koji žive u selu su nemarni i lijeni. Od stanovnika sela Jelenje zaziru oni koji žive u okolnim selima. Iako u selu nema škole, krčme doživljavaju pravi procvat, a zbog toga što dobro posluju u selu ih ima nekoliko. U blizini sela nalaze se Cigani sa svojim šatorima.

Priča počinje izborima za gradsko poglavarstvo. Među glavnima u selu su pijani starješina Janko Ponedeljak te nadripisar Mikica Puharić, koji je došao iz grada kako bi nepismenim ljudima iz sela pružao usluge pisara. Svoj je rad puno naplaćivao, a opisan je kao podla osoba.

Janko i Mikica provode puno vremena u krčmi, a s njima se druži i prosjak Luka, koji sve stanovnike Jelenja drži u šaci jer su mu skoro svi seljani dužni. Luka je pazio da istrošeni novac daje na zajam, a zbog čega su svi dužni pazili da mu se ne zamjere.

Od koga je Luka dobio toliki novac? Luka je novac dobio samo s jednom namjerom, a to je da pobuni seljake protiv poglavarstva koje je dosad bilo na vlasti. Spomenutu akciju planira voditi pisar Mikica, Lukin ortak koji je za njega obavljao sve sumnjive poslove. Među nagrađenima će biti i starješina Janko, ali samo ako bude šutio o svemu.

Martin Lončarić je jedini pošten i marljiv čovjek u cijelom selu. On ima kćer Maru koja ne može dočekati povratak Andre, sina od susjeda Mate u kojeg se zaljubila prije tri godine kada je odlazio u vojsku. Nažalost odnosi između njihovih očeva nisu najbolji.

Slijedi priča o glavnom liku prosjaku Luki. Njega su napuštenog kao novorođenče pronašli na ulici. Gradski stražar ga je odnio u ustanovu koja se brinula za beskućnike i djecu bez roditelja. Ustanova se zvala “varoška kuća”.

Luka je iz kuće ponio samo bolne uspomene jer su se ružno odnosili prema njemu. Kao uspomenu nosi samo batine koje je dobivao, a ništa ljepše nije bilo ni kod bake, kojoj su ga povjerili na čuvanje.

Bila je to neugodna žena koja je više voljela alkohol pa je novac koji je dobivala za Luku trošila na alkohol. Starica ga je držala zatvorenim po cijele dane, mučila ga je glađu i tukla svaki put kada bi se napila. Luka nije imao izbora nego da pobjegne.

Nije dugo bio na slobodi jer su ga brzo uhvatili i opet odveli u “varošku kuću”. U vojsku nije mogao ići jer je bio nesposoban i kržljav. Na kraju je izbačen iz ustanove u kojoj je proveo toliko vremena bez hrane, prljav i gladan.

Kako je postao prosjak? To nije bilo ništa čudno i neki bi rekli logičan slijed događaja. Ali Luka nije namjeravao postati prosjakom, nego se to dogodilo slučajno. Jednog dana je sjedio uz cestu i žena koja je prolazila mu je dala novčić misleći da prosi.

Luka se zahvaljujući novčiću najeo i shvatio da može živjeti od prosjačenja, kada nije mogao raditi ništa drugo. Tako se sprijateljio sa šepavim prosjakom iz Resnika. Mato ga je s vremenom zavolio i naučio svim trikovima.

Uz Matu Luka je naučio kako nikome ne treba vjerovati i da za njega nije život pod ljudskim krovom jer su ljudi prema njemu uvijek bili zli. Nakon što je Mato umro Luka je ostao sam, ali s povećom količinom bogatstva koje je Mato skupio prosjačenjem.

Luka više nije bio siromašan, dapače za razliku od ostalih iz sela bio je imućan čovjek, ali to ga nije spriječilo da se i dalje bavi prosjačenjem. Pored starog posla Luka je počeo zarađivati i kao zelenaš, a bila je to odlična prilika da se osveti svima za ponašanje iz prošlosti, koji su zbog posuđenog novca morali biti ljubazni prema njemu.

U Lukinom životu se dogodila promjena jer se zaljubio u Maru i po prvi put u životu je poželio biti ugledan građanin kojeg će i ostali cijeniti. Ali Luka je teško mogao pobjeći od svoje prirode, pa je odlučio materijalno uništiti Martina i učiniti ga ovisnim o sebi te natjerati da mu da svoju kćer Maru. Plan je za dobru naknadu trebao izvršiti Mikica.

Mikica je počeo izvršavati plan pa je prvo posvađao Matu i Martina oko šljive koja izrasla ne međi između dviju okućnica. U međuvremenu se iz vojske vratio Andro. Mato mu je zabranio da se vidi s Marom na što je Andro pobjesnio, ali je morao poslušati oca.

Mikica je nastavio izvršavati plan, pa je platio Ciganina Ugarkovića da otruje krave od Martina uz pomoć otrovanog šila. Martina je najviše boljelo što je dok mu stoka ugibala Mato stajao vani s puškom i naslađivao se susjedovom nesrećom. Martin je zato bijesan sasjekao šljivu.

Sljedeći dan su došli sudski službenici jer je Mikica nagovorio Matu da tuži Martina zbog toga što je sasjekao šljivu. Martin će morati platiti kaznu, ali Mato neće imati koristi jer će sva zarada otići gradskim službenicima.

Bliži se vrijeme izbora i u Jelenje dolaze predstavnici pokvarene vlasti koji žele nagovoriti stanovnike da za njih glasaju obećavši im brda i doline. S njima je surađivao i Luka kojem su vlastodršci pobećali veliku količinu novaca ako uspiju osvojiti vlast.

Uslijedili su govori, a među onima koji su držali govore Mato je prepoznao odvjetnika koji je sav novac zadržao za sebe i shvatio da su od svađe između njega i Martina koristi imali samo fiškali. Čim je krenuo optuživati govornike, oni su nahuškali seljake da ga napadnu. Na kraju ga je obranio Andro. Mato se toliko uzrujao da je doživio moždani udar.

Iste večeri je počela goriti Martinova štala, a da nije pomogao Andro izgorila bi i kuća. Na kraju je upropašteno skoro cijelo imanje. Matu je bilo strah da bi mogao umrijeti, pa je tražio Martina da se pomire i da isprosi njegovu Maru za svog sina Andru.

Luka je bio sretan jer je Martin skoro bio osiromašen pa se počeo pripremati za drugi život. Obveznice koje je imao prodao je za gotovinu odvjetniku u Zagrebu. Nakon izbora će utjerati novce od seljaka i odlično zaraditi.

Mikica je odlučio dokopati se Lukinih novaca. Mrzio ga je zato što je imao više od njega, a ipak je Mikica bio obrazovaniji od prosjaka Luke. Nije mogao podnijeti što je morao služiti nekog prosjaka.

Kada je Mikica saznao da bi Luka imao koristi od promjene vlasti u selu odlučio je promijeniti boje listića i tako zbuniti seljane. Na kraju je opet pobijedila stara vlast. Luka je bio bijesan što mu je izmakla dodatna zarada, ali zato je imao novac koji je dobio prodajom obveznica.

Idući dan je otišao do Mare kako bi ju zaprosio. Pred njene je noge položio svoju lisnicu, a kada ga je djevojka odbila povrijeđeni Luka nestaje bez traga. Kada se opet vratio u selo Andro i Mara su već imali sina. Jedne večeri se približio kući i ugledao sliku koja ga je rastužila. Za istim stolom su sjedili Martin, Mato, Andro i Mara sa svojim djetetom. Zamislio je sebe na Andrinom mjestu kao poštenog i uglednog čovjeka, ali ubrzo se osvijestio.

Ujutro je opet prošao pored kuće i ugledao kolijevku s djetetom. Kako Mare nije bilo u blizini odlučio je ubiti dijete i tako nanijeti bol ženi koja ga nije htjela. Predomislio se i odlučio da bi bilo bolje prodati dijete Ciganima, ali kada mu se dječak nasmiješio Luka je odustao od svoje namjere. Bilo je to po prvi put u životu da mu se netko osmjehnuo.

Luka je otišao u krčmu i tamo susreo Mikicu koji mu je opet ponudio da unište Pavlekovićeve. Luka je to odbio i srušio Mikicu na pod. Izašao je van i poečo hodati, a nakon kratkog vremena osjetio je da ga prate Mikica i Ugarković. Htjeli su ga napasti kako bi se dočepali novaca.

Luka se odlučio baciti u Savu, a nakon što su pronašli njegovo tijelo nizvodno, u džepovima nisu pronašli ništa. Ugarković je na kraju sa svojima otišao iz sela, a Mikici više nitko nije htio plaćati za usluge, pa je sve više počeo propadati. Pronašli su ga smrznutog u snijegu.

Prošlo je godinu dana kako se Luka utopio. Mara i Martin su dobili poziv od suda gdje su saznali da im je Luka ostavio iznos od osamsto forinti s pismom isprike zbog svega što im je učinio.

Autor: August Šenoa

Vrsta djela: pripovijetka

Vrijeme radnje: sredina 19. stoljeća

Mjesto radnje: selo Jelenje

Likovi: Luka Nepoznanić, Andro i Mara, pisar Mikica

August Šenoa se u djelu koristio crno-bijelom tehnikom, što znači da postoji podjela na dobre i loše. Prisutan je velik broj likova, a osim navedenih koji su najvažniji za priču, tu su još Mato Pavleković, Martin Lončarić i kćer Maja, starješina Janko te ostali.

Luka Nepoznanić glavni je lik pripovijesti. Njegova je životna priča tužna od rođenja jer je ostavljen na ulici i nakon toga smješten u sirotište poznatije kao varoška kuća. Odnosi prema djeci tamo su grubi i neprimjereni.

Luka je neprihvaćen u društvu zbog čega se u njemu razvila usamljenost, ali i mržnja prema ostalima. Njegove komplekse još je više razvio šepavi učitelj i prosjak Mato, koji mu je uvijek govorio kako ne treba vjerovati nikome. Prema njemu je čovjek sam sebi najbolji prijatelj.

Koliko je ljudima bio odbojan njegov karakter, ni vanjština nije bila posebno privlačna. Opisan je kao žut list pred Božić, koji uvijek gleda ispod oka i pokazuje zube. Uz sebe je uvijek imao staru i poderanu kožnu trobu, koja je uvijek bila masna, a na glavi je imao probušeni šešir.

Bio je tvrd i nepopustljiv prema dužnicima jer je to bio jedini način da se osveti društvu koje ga je odbacilo bez da mu je pružilo šansu da se dokaže kao vrijedan član društva.

Iako je bio razočaran okolinom Luka nije ostao isti do kraja, njegov se karakter tijekom pripovijesti mijenjao. Onog trenutka kada se zaljubio u Maru, u njemu se pojavila želja da živi kao i ostali životom poštenog čovjeka.  Unatoč tome što je imao novaca, nedostajala mu je ljubav, ali i poštovanje. Njegovo je srce i dalje bilo puno mržnje i ljubomore.

Važan trenutak u Lukinu životu kada je shvatio pravu prirodu svoje ćudi, bilo je onda kada je pokušao oteti Andrino i Marino dijete i osigurati mu sudbinu kakvu je i on imao. Ali dogodilo se ono čemu se Luka nije nadao, dijete mu se nasmiješilo.

Upravo je to dijete bilo prvo biće koje mu se nasmiješilo. U Luki se tada nešto dogodilo i napokon je shvatio kako je cijeli život želio postići dobro tako što je činio loše stvari.

Andro i Mara predstavljaju mladi seoski naraštaj koji će znati kako se suprostaviti negativnim stvarima. Marljivi su i skromni te lijepe vanjštine. Poštenje koje ih je odlikovalo nagradilo ih je sretnim životom.

Pisar Mikica je pravi negativac, loš čovjek koji se trudi uništiti živote ljudi oko sebe. Na kraju ga pronalaze smrznutog u snijegu.

Bilješka o autoru

August Šenoa je pripovijedač, romanopisac rođen 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U obitelji je stekao ljubav prema umjetnosti, a nakon smrti majke 1848., završio je u Zagrebu osmi razred i otišao u Pečuh k rođacima, gdje je završio prvi razred gimnazije.

U Zagreb se vratio 1857. godine kada je maturirao u gornjogradskoj gimnaziji, nakon čega se upisao na Pravoslovnu akademiju. Početkom listopada 1859. nastavlja studirati na pravnom studiju u Pragu, gdje se zadržava sve do 1865. Budući da nije na vrijeme položio neke ispite, morao se baviti žurnalistikom. Vratio se u Zagreb i radio u redakciji Pozor.

Godine 1868. počinje raditi kao gradski bilježnik. Iste se godine vjenčao Slavom pl. Ištvanić te 1870. godine postao ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta i dramaturg. Prvi roman Zlatarevo zlato izašao je 1871, a samo dvije godine kasnije postao je gradski senator zbog čega napušta kazalište.

U poeziji su najvažnije mjesto zauzimale povjestice ili lirske pjesme s temama iz zanimljive hrvatske prošlosti. Šenoa se bavio pisanjem šaljive, ljubavne, domoljubne i religiozne poezije. Pisao je i feljtone te prevodio djela od većine.

Od 1874. uređuje časopis Vijenac, a umro je 13. prosinca 1881. godine. Najpoznatija djela su: Seljačka buna, Zlatarevo zlato, Prosjak Luka, Mladi gospodin, Prijan Lovro, Diogeneš, Kanarinčeva ljubovca, Vječni Žid i Zagrebulje.

Autor: S.Š.