Prosjak Luka

Stanovnici Jelenja bili su lijeni, nepošteni, osim rijetkih ljudi koji su zapravo vrlo pošteno radili i zarađivali. Kroz to selo često je prolazio Luka, prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se mutnim i neprovjerenim poslovima.

Luka se zaljubio u bogatu i poštenu Maru zbog koje je i sam poželio postati pošten. No, Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi očevi bili u svađi. Luka je obećao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom.

No, te je godine Marinog oca zadesila nesreća – netko mu je ubio krave i spalio spremište za sijeno, zbog čega su postali jako siromašni. Vidjevši njihovu nevolju, Andrin otac je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu i susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaručili.

Luka je skupio mnogo novca i želio ga je dati Martinu u zamjenu za Maru, no nije uspio. Znao je da bi ga jedino ona mogla vratiti na pravi put, da bi jedino ona od njega učinila čovjeka. Kad su se Mara i Andro vjenčali i dobili dijete, Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savjest.

Luka je shvatio da je važnije biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica. Otišao je do Save i skočio u vodu gdje je umro. Nakon godine dana, Mara i njen otac bili su pozvani na sud. Luka im je ostavio 800 forinti, a svećeniku je ostavio poruku da prime novac i da se svake godine pomole za njega.

Autor: August Šenoa

Bilješka o autoru

August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslje smrti majke 1848., završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje završava prvi razred gimnazije 1850.

Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. Ne položivši na vrijeme određene ispite bio je prisiljen baviti se žurnalistikom, te se vraća u Zagreb i radi u redakciji Pozor.

1868. postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. Postaje i dramaturg. Njegov prvi roman Zlatarevo zlato izlazi 1871. Dvije godine kasnije, 1873., postao je gradski senator i napušta kazalište.

Od 1874. do smrti uređuje hrvatski književni časopis Vijenac. Najpoznatija djela su mu: Seljačka buna, Zlatarevo zlato, Prosjak Luka, Mladi gospodin, Prijan Lovro, Diogeneš, Kanarinčeva ljubovca, Vječni Žid i Zagrebulje.

Ležeći bolestan diktirao je Kletvu i rekao je “Nedajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”. Umro je 13. prosinca 1881. godine.