Pripovijest o doktoru Dolittleu

Doktor Doolittle živi sa svojom sestrom Sarom u maloj kući u mjestu Puddleby-on-the-Marsh. Poznati je liječnik za ljude, ali koji obožava životinje pa ih zato ima mnogo i to na raznim mjestima. Njegovi ljubimci su mala papiga Polinezija, prase Gic-Gic, patka Pat-Pat te sova Tu-Tu.

Jednog dana su papiga Polinezija i trgovac koji prodaje hranu za životinje predložili Dolittleu da prestane liječiti ljude i postane liječnik za životinje. Polinezija je počela da objašnjava doktoru kako životinje imaju svoj način kako komuniciraju, bilo pokretima ušiju, šapa, repovima… Tako je Dolittle uz pomoć Polinezije naučio jezik životinja i postao veterinar. Vijest se brzo proširila i uskoro je njegova kuća bila prepuna zanimljivih bolesnika.

Kada je postao doktor za životinje Dolittle je počeo odlično zarađivati i tako je kupio nesretna majmuna kojeg su ostale životinje nazvale Či-Či. Iz cirkusa je došao krokodil sa zuboboljom, svidjelo mu se pa je tako ostao. Morao je samo obećati da neće jesti ribe iz ribnjaka. Iako je bio dobar ljudi su ga se bojali i nisu htjeli dovoditi svoje životinje, pa su nastupili problemi s novcem.

Kako je kuća s vremenom postala zoološki vrt i doktorova sestra Sara se odselila, životinje su se dogovorile kako će same obavljati kućanske poslove. Novca je ipak nestajalo kao i hrane, zbog čega su mnoge životinje bile gladne. Zima je stigla, a sa njom i lastavica koja je došla poručiti doktoru da je u Africi među majmunima zavladala opasna bolest.

Problem je bio što doktor nije imao novaca za kartu, ali se sjetio pomorca kojemu je spasio dijete i ovaj mu posudi lađu. Tako su na put krenuli prase Gic-Gic, sova Tu-Tu, papiga, krokodil, majmun, patka Pat-Pat i pas Đip. Plovili su tjednima i pratili lastavicu, ali ih je blizu afričkog kopna ulovila oluja pa se brod nasukao, ali su se spasili uz pomoć konopa za spašavanje. Doktor je jedino žalio za izgubljenim šeširom.

Dobro je što je Pat-Pat primijetio šešir kako se njiše na valovima i kada je pokupio primijetio je preplašenog slijepog putnika, bijelog miša. Pat-Pat ga zajedno sa šeširom odnese prema obali. Tamo ih dočeka crnac i naredi da krenu s njim pred kralja plemena Džolidžinki.

Doktor je pokušao objasniti kralju kako je došao spasiti majmune, ali kralj mu nije vjerovao i sve ih strpao u tamnicu osim Polinezije, koja je uspjela pobjeći. Kralj im nije vjerovao jer je nedavno imao posla s bijelcem koji je raskopao zemlju tražeći blago i koji je ubijao slonove zbog bjelokosti. Zahvaljujući Polineziji uspjeli su pobjeći i uskoro nakon toga naletiti na zdrave majmune koji su uz pomoć svog tijela napravili most i tako su se svi spasili i napokon došli u Zemlju Majmuna.

Dočekalo ih je tisuće bolesnih majmuna i doktor je znao da ne može sve sam, pa je zatražio pomoć i od ostalih životinja. Lav kao kralj životinja je prvo prezirno odbio, a kada je shvatio da želi li da netko pomogne njemu mora i on pomoći i nakon što ga je izgrdila lavica krene lav u pomoć. Nakon dva tjedna svi su bili zdravi, a doktor je zatim legao i spavao tri dana i tri noći.

Nakon što se probudio rekao je kako se mora vratiti u Puddleby i vratiti dugove. Majmuni su se čudili što je to novac, a kako nisu i dalje znali, odlučili su se doktoru zahvaliti tako što su mu poklonili najrjeđu životinju – Gurnime-Povuciga. To je životinja koja nema rep, nego ima na svakom kraju tijela jednu glavu sa oštrim rogovima. Dolittle upozori majmune da paze da im muhe na dolaze na jelo i da ne leže na zemlji za vrijeme kiše.

Majmuni su ih dopratili do istog mjesta gdje su formirali most i nakon nekog vremena dođu do zemlje kralja od kojeg su bježali i na kraju opet završe u tamnici. Polinezija se opet spasila i tako je čekajući da izvuče svoje prijatelje čula kraljevića Bampoa kako govori da želi biti bijeli kraljević. Polinezija se zatim javila djevojačkim glasom, skrivena, predstavila kao vila Tripsitinka i rekla da bi njegovu želju mogao ispuniti Dolittle kojeg je njegov otac zatočio.

Te iste večeri je Bampo krenuo prema zatvoru i objasnio doktoru u čemu je problem. Jednom je bio poljubio Trnoružicu, a kada se probudila i ugledala njegovo lice preplašila se što je crnac. Dolittle je obećao pomoći, ali samo ako Bampo pripremi brod tako da doktor i njegovi prijatelji mogu otići. Dolittle je pripremio smjesu od koje je kraljević pobijelio i sva sretan ih je pustio iz tamnice. Kod broda su ih dočekali Polinezija i Či-Či koji su zajedno s krokodilom odlučili ostati u svojoj domovini.

Ostali su se ukrcali i krenuli kući uz pomoć lastavica navigatora. Kako su se lastavice umorile odvukle su brod u zaljev gdje je iz utrobe broda izašlo mnogo štakora. Doktor je znao da oni napuštaju brod koji tone i tada ga upozore da je brod truo. Dok su bili na otoku i razmišljali što će učiniti lastavice dojave da su gusari došli na njihov brod i da ga pljačkaju, ali da je zato brod gusara prazan.

Gusari su primijetili što se sprema i zapriječili put brodom koji je počeo truliti. Doktor počne pregovarati čekajući da drugi brod potone. To se na kraju dogodi i kada su se gusari htjeli popeti na brod, doplivaše i morski psi koji su bili prijatelji poznatog doktora. Zaprijetili su gusarima da ih puste na miru, a kapetan gusara je Dolittleu morao obećati prestati s ubijanjem i da će Zmaj od Berberije postati dobar zemljoradnik.

Na brodu je doktor pronašao zarobljenog dječaka od osam godina koji nije znao gdje mu je ujak. U potragu se dao i Đip koji ga je na kraju nanjušio na dnu pećine. Lastavice zatim odvuku brod do malog ribarskog naselja, dječak i riđokosi ujak se oprostiše, a nakon zabave doktor s posadom krene prema svom mjestu. Uz pomoć Gurnime-Povuciga zaradi mnogo i stigne u Puddleby kao bogat čovjek. Zahvali se trgovcu i plati mu sve namirnice, pomorcu kupi dva nova broda, a bijelim miševima novi glasovir.

Vrsta djela: pripovijetka

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: Puddleby, brod, afrička džungla, tamnica, Kanarski otoci

Likovi: doktor John Dolittle, sestra Sarah Dolittle, trgovac životinjskom hranom, patkica Pat-Pat, pas Đip, prase Gic-Gic, papiga Polinezija, sova Tu-Tu…

Bilješka o piscu

Hugh Lofting bio je poznati britanski književnik rođen 1886. godine u malom mjestu Maidenheadu u Engleskoj. Već je kao dijete počeo pokazivati ljubav prema životinjama, a kao dijete je imao životinjski vrt i navodno je životinje držao i u majčinu ormaru za rublje.

Kada je završio tehničke studije u Americi i Engleskoj, neko je vrijeme raduo kao inženjer u Južnoj Americi i Africi. Nakon nekoliko godina lutanja vratio su u SAD i oženio djevojkom iz New Yorka, a kako je oduvijek imao sklonost prema pisanju, odlučio je okušati se kao pisac.

Počeo je pisati kratke priče i smiješne kazališne komade, a nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, priključio se vojsci na fronti u Belgiji i primijetio kako životinje imaju veliku ulogu, a najviše konji te da u slučaju ranjavanja nemaju pravo na nikakvu njegu.

Počeo je prvo s pismima u kojima se javljao kao dr. Dolittle, a koja je pisao svojoj djeci Colinu i Elizabeth. Kasnije je na nagovor žene odlučio ujedniti sva pisma u poznatu priču o doktoru koji zna pričati sa životinjama. Priča se pojavila 1922. godine i doživjela veliki uspjeh. Hugh Lofting je umro 1947. godine.

Autor: S.Š.