“Prijelaz preko Crvenog mora” je pripovjetka iz zbirke autobiografskih pripovijetki Vladimira Nazora “Priče s ostrva, iz grada i s planine”, objavljena 1927. godine. Zbirka sadrži 14 pripovijetki, podijeljenih u tri skupine, na temelju mjesta odvijanja radnje: one su s ostrva, iz grada i s planine.
Kroz pripovijetke pratimo autora od najranijih godina njegovoga djetinjstva, a svaka pripovijetka predstavlja neki događaj u njegovom životu.
Prvi dio “S ostrva”, kojem pripada i ova priča, donosi događaje iz autorova života na otoku, dok je bio mali dječak.
Zatim se seli u grad na školovanje, što vidimo u drugom dijelu zbirke, kroz tri pripovijetke. Posljednji dio prikazuje razdoblje njegova života nakon školovanja.
Nazorove priče iz ciklusa “S ostrva” daju vjernu i realističnu sliku života na dalmatinskim otocima krajem 19. stoljeća. Likovi u pripovijetkama obuhvaćaju sve ekonomske slojeve. Prikazane su teške ekonomske prilike (propalo vinogradarstvo) te iseljavanje s otoka na kopno. Ta realnost života prikazana je kroz slikovite opise prirode, u kojima se može primijetiti i Nazorova ljubav prema rodnom kraju.
U pripovijetkama se koristi standardni jezik uz ponešto lokalizama te su one lako čitljive i razumljive.
Kroz pripovijetke upoznajemo Nazora kad znatiželjnog i bistrog dječaka od otprilike pet godina. Odrasta u suosjećajnog i poštenog mladića, koji završava školovanje i počinje o životu razmišljati na drugačiji, kompleksniji način
Tema ove pripovjetke je autorova borba s osjećajem mržnje koju osjeća prema župniku od kojeg je dobio batine. Smatrao je da je zao čovjek zbog toga, ali se na kraju uvjerio u suprotno.
Kratak sadržaj
Dječak kreće u školu u Velom selu. Dolazi novi učitelj, stariji čovjek koji je zapravo išao u školu za doktora, ali svi su smatrali da će znati dovesti djecu u red bolje nego neka mlada učiteljica.
Učitelj je učenike podijelio na dvije skupine, mlađe i starije. Dječak Vlado (autor), pripao je u grupu sa starijima. Imao je poteškoća s čitanjem i pamćenjem, ali učitelj, koji inače nikoga ne štedi ako ne znaju i kažnjava ih šibom, dječaku je izašao u susret jer je tek krenuo u školu. Nije ga htio ni tući jer su mu dlanovi bili meki, gospodski.
Vladu je obuzimala sumnja u vlastite sposobnosti, ljutilo ga je što nema dobro pamćenje i nije dobar đak.
Volio je očeve knjige i znao pričati o njima pa ih je sad nosio u školu i učio što je htio; postao je marljiv đak. Ali njegov otac nije bio zadovoljan time što Vlado ne stječe nikakva nova znanja u školi.
Oko Uskrsa ih je župnik počeo podučavati biblijskim pripovijestima i katekizmu. Biblijske pripovijesti je znao iz očevih knjiga i priča, ali župnik se naljutio što mu njegov otac kvari posao i krivo ga uči jer bi biblijske likove poistovjetio s raznim junacima i čarobnjacima. Vlado odluči da više ne želi ići u školu, ali roditelji mu to ne dopuste.
Jednog su dana imali lekciju o prelasku Izraela preko Crvenog mora. Nije mogao ispričati svoju iskrivljenu verziju pa je rekao da nema knjigu i dobio šibom. Ali Vlado se razljutio, nazvao župnika krvnikom i izjurio van.
Mjesec dana nakon toga župnik, ionako boležljiv, umre. Otvorila se škola u Malom selu, a i došao je novi mladi svećenik, prijatelj obitelji i Vlado ponovno zavoli školu i crkvu.
Ali nije mogao zaboraviti kako je bio išiban; zbog toga je bio osramoćen, a ljutilo ga je što su njegovi roditelji na to već zaboravili.
Roditelji su ga poslali na neko vrijeme kod novog svećenika don Rocchetta jer su smatrali da će on znati postupati s njim. Tamo je Vlado neko vrijeme provodio s poljarom Kljakom, kojem je ispričao što mu se dogodilo i on mu reče da se mora osvetiti, otići na grob, udariti tri puta nogom i tri puta pljunuti.
Kako nikako nije mogao oprostiti svećeniku za batine, odluči otići na groblje i osvetiti se, ali tamo zatekne Perpetuu, župnikovu sluškinju. Ona mu je ispričala koliko je župnik bio dobar čovjek, svima pomagao i svu svoju imovinu podijelio onima kojima je trebalo. Žalio je i zbog onoga što je učinio Vladi i htio se ispričati, ali Vlado mu nije oprostio.
Kad je shvatio da je uzalud mrzio poštenog čovjeka, učini dobro djelo i pomogne Perpetui posaditi cvijeće na grobu.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: pred kraj zime
Mjesto radnje: Velo selo, Malo selo
Likovi: Vlado, učitelji, župnik, svećenik, Perpetua, poljar Kljako
Analiza likova
Vlado (autor kao mladi dječak) – kreće u školu i pokušava se nositi s činjenicom da nije dobar đak, jer ima problema s pamćenjem i učenjem. Učitelj ima razumijevanja prema njemu jer zna da je bistar dječak i nikad ga ne tuče nego mu dopušta da uči ono što zna i razumije.
Najbolje zna biblijske pripovijesti koje ga je učio otac, ali sve događaje iz biblije poistovjećuje s raznim junacima, piscima i čarobnjacima zbog čega izazove župnikovu ljutnju i dobije batine. Taj događaj ne može zaboraviti i želi se osvetiti, ali na kraju uvidi da je župnik bio dobar čovjek koji je požalio zbog svojeg postupka prema njemu.
Učitelj – novi učitelj u selu, mršav, srednjeg stasa, nosi naočale, crne brade i kose, suhih obraza. Po struci je liječnik. Učenici ga poštuju, iako ih tuče šibom za neznanje, ali to radi nevoljko jer roditelji tako zahtijevaju kako bi im djeca ojačala. Ima razumijevanja prema Vladi i njegovim poteškoćama s učenjem.
Župnik – Vlado ga smatra zlim čovjekom koji ga je istukao i vrijeđao, ali na kraju saznaje da je imao veliko srce i svima rado pomagao.
Bio je siromašan jer je svu svoju imovinu podijelio potrebitima. Žalio je zbog onoga što je učinio Vladi.
Bilješka o piscu
Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. g. u mjestu Postirama na otoku Braču. Smatra se jednim od najplodnijih pisaca koji je iza sebe ostavio velik broj djela. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce.
Na otoku je završio osnovnu školu, a nakon toga je upisao gimnaziju u Splitu. Nakon završetka srednje škole, odlučio je studirati prirodne znanosti, pa je krenuo put Graza i Zagreba. Poslije školovanja zaposlio se kao profesor u Zadru, a radio je i u drugim mjestima poput Kopra i Pazina.
Tijekom Drugog svjetskog rata odlučio se pridružiti antifašistima i zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem postati partizan. Kada je rat završio odlučio se posvetiti drugim aktivnostima, pa se tako više orijentirao na pisanje.
Pisao je romane, putopise, i dnevnike, pripovijetke i epske pjesme. U svojim je zbirkama pjevao o čovjeku, zemlji i pritom se radovao mnogim ljepotama vjerujući u snagu slavenskog čovjeka. Za vrijeme života nije želio odustati od toga da dobro uvijek pobijedi. Svoje razmišljanje je potvrdio djelima poput “S partizanima” i “Pjesme partizanke”.
Najpoznatija djela su: “Veli Jože” (pripovijetke), “Pastir Loda” (roman), “Medvjed Brundo” (epski spjev). Napisao je i zbirke lirike: “Hrvatski Kraljevci” i “Slovenske legende”. Vladimir Nazor je puno pisao za djecu, pa se ističu: “Min-Čan-Lin”, “Dupin”, “Bijeli jelen”, igrokazi “Pepeljuga”, “Pionir Grujo” i “Crvenkapa”.
Umro je u Zagrebu 1949. godine.
Autor: A.P.
Odgovori