Poštarska bajka

“Poštarska bajka” je hvalospjev ljubavi između muškarca i žene, čovjeka prema svim živim bićima te između djevojke i mladića. Poštarska bajka, a samo ime kaže, je upravo bajka o poštaru gdje se susreti između poštara Kolbabe i poštanskih patuljaka događa u poštanskom uredu.

Svi se događaji odvijaju kada Kolbaba zaspi nakon čega se probudi pored tople peći. Način kako je bajka ispričana tjera čitatelja da se zapita jesu li te dogodovštine samo snovi u kojima je i buđenje dio sna ili je buđenje stvarno, pa poštar uistinu susreće poštanske patuljke.

Kratak sadržaj

Što se događa u pošti noću dok ne radi? Gospodin Kolbaba koji radi u poštanskom uredu kao listonoša odluči malo odmoriti, a kako i ne bi kada mu je dosadio njegov posao. Tako jednog dana zaspi pored peći u uredu. Ostali zaposlenici su otišli kući ne primjetivši kako je Kolbaba ostao u kutu drijemati.

Na satu je otkucala ponoć i poštara odjednom probudi buka. Kada je pokušao saznati odakle čudni zvukovi otkrio je da ih uzrokuju patuljci, bradati čovječuljci veliki poput šumskog kunića ili vjeverice. Ogrnuti su pelerinama, a na glavi imaju poštarske kape. Kolbaba je bio iznenađen kada ih je vidio, ostao je bez riječi te počeo psovati.

Ali to nisu bile prostačke psovke kao kod ostalih i koje se mogu čuti na ulici, nego simpatične pa čak i smiješne. Osim toga Kolbaba je bio dovoljno pristojan pa ih nije izvikivao na glas nego ih je samo prevrtao u svojim mislima. Zanimljivo je koliko su sposobni ti mali poštari i kako su sposobniji od onih koji rade tu već dugo i čije pogreške upravo ispravljaju. Za razliku od ljudi patuljci imaju zanimljive sposobnosti, a to je da mogu čitati list u omotnici bez da ju prije toga otvaraju.

Ipak imaju i oni jednu slabost, a to je kartanje čime se često znaju zabavljati. Ali to nisu bile uobičajene karte nego su umjesto njih koristili pisma, a kartašku su vrijednost određivali prema toplini koju su mogli osjetiti na dodir.

Najhladnije sedmice su pisma u kojima ljudi lažu, a sljedeće po slabosti su osmice, pisma koja ljudi pišu zato što moraju. Devetke predstavljaju pisma koja ljudi pišu iz pristojnosti, desetke su zanimljiva pisma, dečki su pisma koja ljudi šalju kada žele nekoga usrećiti, dame su dobri prijatelji koji pišu drugima, a kralj predstavlja pisma pisana iz ljubavi. Najjača karta je as, radi se o pismu gdje čovjek drugome daruje cijelo srce. As predstavlja kartu koja je iznad svih, a najbolji primjer je pismo majke koja šalje pismo svom djetetu ili partneru kojeg voli svim srcem i to više od sebe.

Patuljci su se potrudili objasniti Kolbabi svoje moći i kako one funkcioniraju. Objasnili su mu da su ravnodušna pisma hladna na dodir, a ako je u njima puno ljubavi ona su sve toplija. Nije trebalo dugo da i gospodin Kolbaba usvoji ovu sposobnost. Dok je radio svoj posao i razvrstavao pošiljke naletio je na pismo bez marke, adrese te bilo kakvog drugog podatka. Ali unatoč tome radilo se o toplom pismu za koje se isplati potruditi i dostaviti na pravu adresu.

Prvo je zamolio svoje prijatelje patuljke da mu daju par natuknica bez da otvara pismo i da tako pokuša saznati o kome se radi. Pismo je napisao jedan Francek svojoj Marici kojoj je predlagao vjenčanje. Bilo je to pismo s puno pravopisnih grešaka. Nažalost znali su samo imena jer se u pismu nije spominjalo prezime, grad, ulica i kućni broj. Bez obzira što nije imao puno informacija, Kolbaba je odlučio krenuti u potragu za Maricom makar morao obići cijeli svijet.

Prošlo je već godinu dana, a Kolbaba još uvijek nije pronašao Maricu i tada ga je polako počeo hvatati očaj da neće nikada pronaći određenu osobu. Sjeo je pored ceste da malo odmori kada se odjednom pojavi automobil. Auto je vozio tužan gospodin odjeven u crno, a straga je isto sjedio tužan putnik odjeven u crno. Vozeći se saznaje kako je gospodin tužan što mu auto ide tako sporo, a ne može ići brže jer je vozač tužan što mu njegova ljubljena nije odgovorila na pismo koje joj je poslao.

Vozač je na kraju bio Francek koji je zbog smušenosti zaboravio na pismo staviti adresu voljene žene, zbog čega mu ona nije odgovorila već godinu dana. Kada je saznao pravu istinu Francek ubaci u veću brzinu kako bi što prije Marica dobila pismo koje joj je on poslao. Napokon su stigli do kuće gdje je živjela Marica, tužna jer već godinu dana čeka pismo koje nikako da stigne.

Odjednom se svima popravilo raspoloženje, a kada su stigli do kuće u kojoj živi Marica Kolbaba joj je uručio pismo i naplatio kaznu jer se na njemu nije nalazila markica. Usput joj dovede i Franceka. Na kraju je auto opet išao brzo jer ga je vozio veseli vozač.

Vrsta djela: Bajka

Mjesto radnje: Češka

Vrijeme radnje: Godina i jedan dan

Likovi: poštar Kolbaba, vozač Francek, gospođica Marica, poštanski patuljci…

Analiza likova

Gospodin Kolbaba – njegovo zanimanje je poštar i listonoša, s čim nije nimalo sretan nakon što ga je obavljao već duži niz godina. Osim što se nahoda i natrči, obično ljudima ne donosi lijepe vijesti, već račune zbog kojih nisu sretni. Kada mu poštanski patuljci otkriju kako može prepoznati pisma po toplini, ponovo mu posao postane zanimljiv. Kada je shvatio da je gospođici Marici poslano toplo pismo koje nije bilo adresirano, pokušao ju je naći trčeći cijelom Češkom. Zbog toga možemo zaključiti da je požrtvovan. Tražio ju je godinu i jedan dan nakon što je našao i nju, a prije toga i pošiljatelja pisma, gospodina Franceka. Na kraju je bio sretan jer mu se trud isplatio. Našlo se dvoje ljudi koji su bili zaljubljeni jedno u drugoga i sreću su širili na sve.

Poštanski patuljci – mali čovječuljci, veličine na primjer vjeverice, imaju bradu i na glavama prave poštarske kape, kao i bilo koji drugi listonoša. Rade sve one poslove koje i inače obavljaju poštari. Jedu sve one ostatke koji ljudima ostane, a znaju i od telegrafskih žica radite rezance koje zamaste ljepilom. Jako su marljivi i osjetljivi na tuđe pogreške. Dobri su, vjeruju u ljubav i ljudsku dobrotu. Požrtvovni su, vole pomagati drugima. Vole kartati.

Francek i Anica – iako se u priči pojavljuju kao sporedni likovi, oko njihove ljubavne priče se i vrti radnja cijele knjige. Francek je bio smušen i smiješan što vidimo i time da je poslao neadresirano pismo, a Marica je bila jako tužna jer nije dobila njegovo pismo. Ipak, na kraju su bili sretni i zaljubljeni jer im je pomogao poštar Kolbaba.

Bilješka o autoru

Karel Čapek je novinar, filozof i pisac te najpoznatiji pisac iz češke u razdoblju između dva svjetska rata. Rođen je 1890. godine u mjestu Svatonjovicama u Češkoj. Školovao se u nekoliko gradova u Brnu, Pragu, Berlinu i Parizu.

Početak književnog stvaralaštva nadovezuje se na radove koje je objavljivao zajedno sa svojim bratom Josefom. Prvi trenuci koje je posvetio pisanju bili su tijekom Prvog svjetskog rata.

Najpoznatije djelo koje je napisao bila je drama “R.U.R.” ili Rossums Universal Robots. Radi se o znanstveno-utopijskoj drami u kojoj je rječnik obogatio tada novom rječju, koja se danas često koristi i dio je komunikacije između mnogih, a to je robot.

Karel Čapek se upravo zbog navedenog djela smatra osnivačem znanstveno-fantastične književnosti. On je jedan od prvih koji se pozabavio zanimljivom i intrigantnom temom, a to je opasnost koju pruža nagli razvoj tehničke civilizacije ili umjetne inteligencije.

Napisao je i nekoliko knjiga za djecu kao što su: “Pripovijetke o psiću i mačkici”, “Poštarska bajka”, “Život šteneta”… Bio je aktivan i na političkom polju pa je tako još prije početka Drugog svjetskog rata upozoravao na opasnost koja dolazi od fašizma, struje koja je sve više jačala. Umro je 1938. godine u Pragu prije početka Drugog svjetskog rata.

Autor: S.Š.