Pinokio

Priča počinje sa starim majstorom Čiljeđom koji se dokopao lijepog drvenog trupca. Kada ga je počeo tresti trupac je zacvilio kao dijete, majstor je bio sav osupnut, a kada mu se iz trupca javio dječji glas stao je kao munjom pogođen. U tom se trenutku pojavi još jedan starac Đepeto, koji je zbog vlasulje žute kao žganci dobio naziv Polendina, što ga je uvijek ljutilo.

Nije trebalo dugo da se dva starca posvađaju zbog glasa iz trupca, a nakon međusobnog vrijeđanja Čiljeđa i Đepeto se pomire i ovaj mu odluči pokloniti čudan trupac. Siromašni starac Đepeto dolazi u svoj skromni dom i od zanimljivog trupca izrađuje lutka. Nazvao ga je Pinokijo, ali lutak nije bio najboljeg ponašanja. Skidao je vlasulju, plazio jezik i bježao iz kuće. Starac mu se vani zaprijetio zbog ponašanja i uhvati za nos koji je rastao sam od sebe. Zbog toga Đepeto završi u zatvoru jer je navodno zlostavljao dijete, a lutak se vrati kući.

Kod kuće Pinokija dočeka pametni stogodišnji Zrikavac koji ga pokuša uputiti da se mora bolje ponašati i da će mu biti teško bez Đepeta. Pinokijo ga nije htio slušati, udari ga čekićem i zdrucka ga na zid. Oslabio od gladi Pinokijo shvaća kako je Zrikavac imao pravo i da ako nešto ne pojede nema mu života. Pronašao je neko jaje i pokušati pripremiti kajganu, ali kada je razbio jaje iz njega je išetalo pile i otišlo iz kuće. Sav očajan izađe iz van i dođe do prve kuće te zamoli malo kruha, ali dobije samo pljusak vode.

Tako mokar vrati se kući i nastojeći se osušiti zaspe uz peć, drvene noge se zapale i pretvore u pepeo. Ujutro dolazi Đepeto i pokuca, a Pinokijo mu pokuša otvoriti samo što je to teško jer nema noge. Đepeto ulazi kroz prozor i daje izgladnjelom Pinokiju kruške. Lutak ih pojede i ne ostavi ništa Đepetu. Obećao je starcu da će popraviti svoje ponašanje. Napravi mu nove noge i proda ogrtač kako bi Pinokiju kupio školsku početnicu. Dječak je tada shvatio da mu je Đepeto kao roditelj i da je dobar.

Iako se loše ponašao Pinokijo je imao dobro srce i u njemu se napokon probudila plemenitost. Na putu prema školi razmišljao je kako bi zaradio novac i pomogao tati, ali nepromišljenost je opet prevladala i dječak proda početnicu, a od novca koji je dobio kupi kartu i ode u kazalište lutaka. Lutke su oduševljeno dočekale svog brata lutka, ali ih se njihov zločesti gospodar Manđafoko dočepao i odlučio baciti Pinokija u vatru kako bi ispekao ovna za večeru.

Dječak je počeo cviliti i zazivati tatu, ali njega nije bilo. Zločesti lutkar mu se smilovao, ali je umjesto njega u vatru odlučio baciti prijatelja Harlekina. Da bi ga spasio Pinokijo predloži da baci njega. To je smekšalo lutkara i na kraju odluči večerati plupečenog ovna. Lutke su na kraju bile spašene. Pokazalo se da Manđafoko ipak nije bio tako okrutan i na kraju dadne dječaku pet dukata da ih odnese Đepetu. Kako je bio naivan dječak opet padne u probleme kada naleti na lažno slijepog Mačka i lažno šepavu Lisicu. Oni ga uvjere kako postoji čarobna zemlja gdje kada posadiš dukate, sutradan ih izraste mnogo na stablima. Kos je htio upozoriti Pinokija da im ne vjeruje, ali ga je Mačak prije toga progutao.

Dječak zajedno sa Lisicom i Mačkom navrati u gostionicu “Kod crvenog raka” gdje se ovo dvoje najedu preko ušiju, a Pinokijo ode spavati gladan uzbuđen mišlju o čarobnoj zemlji. U ponoć ga gostioničar probudi da plati ono što su njegovi prijatelji pojeli jer su njih dvojica pobjegli. Pinokijo plati i ostanu mu četiri dukata. Opet se susretne sa Zrikavcem koji ga upozori da ne vjeruje onima koji obećavaju da će se obogatiti preko noći. Pinokijo je odbacio njegove savjete.

Pinokijo je mislio da je jači i u takvim ga mislima napadnu dva razbojnika. On jednog ugrize za ruku za koju se na kraju ispostavi da je mačja šapa i počne bježati. Kada je htio odustati naleti na bijelu kućicu i počne kucati. Tek kasnije mu se javi djevojčica modre kose i blijeda lica. Kaže mu kako su svi mrtvi pa i ona. Razbojnici ga zatim ščepaju, svežu konop oko vrata i objese na stablo “Veliki hrast”.

Lijepa djevojčica je zapravo Vila koja pljesne dlanom i pozove sokola da skine dječaka s drveta, dozove Gavrana, Sovu i Zrikavca, tri najbolja liječnika da pomognu dječaku. Prvi doktor kaže glupost, drugi proturječi drugom glupošću, dok Zrikavac kaže da im je bolje ništa ne govoriti, ako nemaju ništa pametno za reći. Zrikavac kaže da poznaje dječaka i da je on derište, skitnica i lijenčina zbog kojeg će jadnom starcu puknuti srce. Čuvši to Pinokiju se probudi savjest i on zaplače.

Vila mu želi pomoći da ozdravi i daje mu lijek, ali Pinokijo želi popiti slatki lijek, a gorki odbija. Po njega dolaze grobari sa lijesom, četiri kunića i kada se prestraši popije ipak lijek i počne vili govoriti o razbojnicima. Nizao je laž za laži i kako je pričao tako mu je nos rastao. One se postidi zbog toga, a vila ga ostavi da se neko vrijeme muči. Na kraju popusti i dozove djetlića koji mu odmah skljuca nos na pravu veličinu.

Vila mu kaže kako je pozvala Đepeta, a one se razveseli i krene da ga dočeka. Međutim u šumi opet naleti na Mačka i Lisicu i opet im povjeruje. Završi s njima u gradu “Loviglupane” u kojem se nalaze prevareni naivci i bedaci, očerupane kokoši. Pinokijo ništa ne shvaća nego zahvali varalicama i obeća im dar, na što se oni zahvale rekavši kako im je dosta to što su ga naučili. Pinokijo naleti na papagaja koji mu kaže kako novac ne raste na drveću i kako su i njega prevarili. Objasni mu da su Lisica i Mačak iskopali njegove dukate i pobjegli. Pinokijo se požali policiji, ali završi u tamnici jer je cijeli grad postavljen naopačke. Kada ga napokon puste on se pokuša vratiti kući od Vile.

Pinokijo je shvatio kako dječaci koji ne mare za savjete onih koji znaju više od njih nikada ne prođu dobro i on postane najbolji učenik, ali kasnije opet padne u nevolje. Tako ga lijeni dječaci nagovore da ode s njima u Zemlju igračaka gdje ne treba ništa raditi, nego se samo zabavljati. Ali nakon nekog vremena svim dječacima narastu uši magarca, ruke se pretvore u prednje noge, a tijela prekriju dlakom. Pinokija kao magarca prodaju u cirkus. Tijekom jedne predstave slomi nogu, a kako šepavi magarci nisu korisni, svežu mu kamen oko vrata i bace u u more.

Pinokijo se uspio spasiti zahvaljujući Vili koja na njega pazi poput majke. Plivajući naleti na velikog morskog psa koji ga proguta, a tu zatekne tatu Đepeta i prijatelja Tunja. Kako je morski pas spavao otvorenih usta, Pinokijo ponese starca na leđima i uz pomoć Tunja pobjegnu. Došavši na obalu nosio je iznemoglog starca i naletio opet na Lisca i Mačka, ali kao sitnice. Ovog ga puta nisu mogli prevariti jer su ga podsjetili da ukradeni novac ne donosi ništa dobro.

U selu je naučio da treba raditi kako bi puno toga postigao i pomogao svo ocu, a kada je čuo da ni Vila nema za kruh odluči raditi dulje i više kako bi uzdržavao i Vilu. Ona ga nagradi i pretvori u pravog dječaka od krvi i mesa te izliječi Đepeta. Pinokiju tata objašnjava kako je sve to njegova zasluga, a kada dječaci od zločestih postanu dobrima, oni imaju sposobnost dati novi izgled i svojoj obitelji.

Vrsta djela: Priča

Vrijeme radnje: neodređeno, kroz nekoliko dana

Mjesto radnje: kod kuće, na putu do škole, u kitovoj utrobi

Likovi: Pinokio, Giuseppe, plava vila, Cvrčak, kit, Zloćko

Bilješka o autoru

Carlo Collodi umjetničko je ime talijanskog autora pravog imena Carlo Lorenzini. Rođen je 1826. godine u Firenzi u obitelji oca kuhara i majke domaćice, koji su se doselili iz malog mjesta Collodija.

Radio je mnogo toga, pa je tako bio prodavač u knjižari, prevoditelj s francuskog, pisac komedija. Bio je veliki domoljub i borac pokreta za oslobođenje Italije. Neko se vrijeme bavio novinarstvom i politikom.

Tek je sa navršenih 49 godina, 1875. počeo pisati za djecu i od tog se trenutka u potpunosti posvećuje dječjoj književnosti. Napisao je nekoliko knjiga; “Giannettino”, “Manuzzolo”, a “Pinocchio” ga je proslavio po cijelom svijetu. Priča je prevedena na mnoge jezike i proglašena “najvećom knjigom na svijetu”.

Umro je 26. listopada 1890. godine.

Dječja književnost 19. stoljeća bila je poznata po poučavanju preko lijepih primjera i držanja moralnih bukvica. Nakon što je napisan Pinokijo, Collodi je prekinuo tu sumornu tradiciju i stvorio zanimljiv lik, koji je od početka bio povodljiv i neposlušan, ali koji je kroz priču i brojna životna iskustva prošao moralnu pretvorbu od zločestog do dobrog dječaka.

Autor: S.Š.