Okovani Prometej

Tragedija Okovani Prometej samo je prvi, sačuvani dio trilogije u kojoj je Eshil cjelovito obradio poznati mit o titanu Prometeju koji je s neba ukrao vatru i darovao je ljudima. Kada je Zeus odlučio ljudski rod, Prometej mu se suprostavio. Oslobođeni Prometej bila je nastavak Okovanog Prometeja, a sačuvana je samo u fragmentima. Treći, a ujedno i završni dio trilogije poznat je samo po svome naslovu, Prometej Vatronoša. Ništa od njega nije sačuvano.

Tragedija se temelji na sukobu dvaju jakih protivnika. Eshil je izmislio radnju u kojoj je glavno lice neprestano prisutno na sceni i gotovo nepokretno. Paralizirao mu je tijelo da bi iz njega provalio jači duh. Upravo zbog tog razloga radnja je trebala sadržavati razvoj jakih osjećaja. Ova psihološka evolucija morala se pretočiti u akciju putem određenih događaja. Ti događaji trebali su donekle izmijeniti Prometejevo moralno stanje.

Bez toga bi bilo nemoguće pripremanje krize koja je potrebna svakoj tragediji, a osim toga ne bi se mogla dovesti radnja do raspleta. Pjesnik vrlo uspješno izrađuje pojedine stupnjeve sukoba u radnji i odmah stavlja gledatelje pred samu radnju, odnosno užasne muke koji je Prometej u djelu podvrgnut.

Vrsta djela: tragedija

Kratak sadržaj

Radnja tragedije događa se između dva važna događaja: Hefestova prikivanja Prometeja u stijenu i Prometejeve propasti.

Prometej je razapet između ljudi (ljudima je dao vatru, u tome je njegova tragična krivnja) i bogova (prekršio je Zeusovu volju, pobunio se protiv vlasti i u tome je njegova herojska vrlina). Kažnjen je time što je prikovan za stijenu, a orao mu kljuca jetru.

Prometej je simbol vječne potrage za znanjem, ali i simbol čovjekovog otpora protiv tiranije i vlasti.

Bilješka o piscu

Eshil se rodio 525. godine pr. Kr., a umro je 456. godine pr. Kr. Stvarao je u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu Hiketide veliča demokraciju i slobodu. Eshil je sudjelovao u bitki kod Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.

Često je putovao te je nastojao proširiti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. pr. Kr. i na njeno je čelo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.

Po mnogima je bio “otac tragedije”. Iz njegovih se pjesama jasno vidi  da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupi. Između Eshila i naroda došlo je do nesporazuma i svađa, najvjerojatnije uzrokovanih Eumenidama, tako da posljednje godine svoga života provodi izvan domovine na Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i umire.

Eshil je napisao oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara). Na raznim pjesničkim natjecanjima pobijedio je 13 puta. Građu za svoje tragedije uzimao je iz herojskih priča, njegove su tragedije “mrvice sa bogatog Homerovog stola”. Iako je sama struktura njegovih tragedija jednostavna, a likovi bez dublje psihološke analize, jezik mu je bio uistinu bogat, svečan, a stil uzvišen.