Kvint Horacije Flak (65.-8.) rimski je pjesnik zlatnog doba rimske književnosti. Rođen je u južnoj Italiji, kao sin imućnog, oslobođenog roba, a školovao se u Rimu i Ateni. Djelovao je u Mecenatovom krugu, u koji ga je uveo Vergilije, a propagira političke i društvene koncepcije Augustovog doba.
Bavi se raznolikim pjesničkim vrstama. Poznata su mu satiričke zbirke “Epode” ili “Jambi”, napisao je 2 knjige “Satira”, 4 knjige lirskih pjesama “Carmina” i svečane rodoljubne pjesme “Pjesme stoljetnice”. Poznate su mu i 2 knjige pjesničkih “Poslanica”, među kojima je najpoznatija “Poslanica Pizonima”, u antici prozvana “Ars poetica”.
Glavna značajka Horacijeve poezije su refleksivnost, sklonost isticanju epikurejske filozofije koja potiče užitke i zadovoljstva u životu. Rimsku liriku obogatio je stihovima i strofama grčkih liričara. Svoju poeziju podigao je do visoke virtuoznosti forme i sadržaja, ali mu je poezija vrlo hladna, čak i kad govori o ljubavnim osjećajima. Za života ga je resio glas rimskog klasika, ali popularnost njegovog djela narasla je u novom vijeku, kada postaje jedan od najprevođenijih i najčitanijih rimskih pjesnika.
Oda Lidiji – analiza pjesme
“Oda Lidiji” zbog svoje savršene kompozicije naziva se i “kraljicom oda”. Takvu titulu priskrbila joj je forma dijaloga, razgovora između pjesnika (koji izravno piše svoje ime) i njegove bivše drage, Lidije. Pjesma je po temi ljubavna, a kako joj naslov kaže, pripada književnoj vrsti oda. Oda pretpostavlja svečani i uzvišeni ton pjesme koja je posvećena nekoj osobi ili nečemu prema čemu se osjeća privrženost, ljubav ili neka druga sklonost. Upravo je Horacije zaslužan za obrazac ode, koji se koristi do danas.
Pjesma se može podijeliti na tri cjeline, koje su i sadržajno i formalno pridonijele savršenosti pjesme. Pravilno se izmjenjuju pjesnikovi stihovi i Lidijine replike. Dvije po dvije strofe čine jednu cjelinu. Prve dvije strofe govore o ljubavnoj prošlosti mladih ljubavnika. Horacije počinje prilogom “nekad”, koji naglašava prošle događaje. Faktor iznenađenja donose pjesnikove riječi u kojima umjesto da govori o svojim prošlim osjećajima, on govori o tome kako se Lidija osjećala, “dok ti bijah mio, dok nisi bila sklona da ti drugi savija ruke oko bijelog vrata”. Svoju prošlu sreću izražava usporedbom “bijah sretniji od kralja Perzije”.
Lidija o prošlosti također govori spominjući se pjesnikovih postupaka: “Prije, dok nisi za drugom čeznuo i dok ti Kloe nije bila draža”. Na taj način su pjesnikovi osjećaji i prošla ponašanja izraženi u riječima Lidije i obrnuto, što je poprilično neobično za ljubavnu pjesmu. Pjesnik je sebe usporedio s kraljem Perzije, a Lidija sebe s mitskom božicom Rimljana, Ilijom, od koje je, kako kaže, “ime Lidije bilo slavnije”. Prve dvije strofe se dakle odnose na prošlost, koja je bila sretna do trenutka kad ljubavnici nisu poželjeli druge osobe. Na indirektan način pjesnik u ove strofe unosi motiv ljubavne ljubomore i prevare.
Treća i četvrta strofa odražavaju sadašnjost pjesnika i Lidije. Horacije sada govori o svojim osjećajima prema novoj ženi, Kloi, i ne krije da “za nju bi umro bez ikakva straha”. Ovaj pomalo hiperbolizirani stih nalikuje ljubavnom nadmetanju između pjesnika i Lidije, kao da jedno drugome žele pokazati za osvetu zbog prošlosti tko je sretniji i vjerniji. Na isti način kroz hiperbole progovara i Lidija: “Za Kalaisa… ja sva izgaram, i on za me gori. Rado bi za njeg i dvaput umrla”.
Posljednje dvije strofe slijede kronološko-tematski smisao pjesme, govore o mogućoj budućnosti. Horacije se upitnim rečenicama obraća Lidiji o mogućnostima povratka njihove stare ljubavi, da otjera Klou i “otvori vrata prezrena Lidija”. Lidija spremno odgovara “s tobom ću rad živjeti i mrijeti”, iako je onaj vjerniji i ljepši, ali srce joj ne bira.
Horacije kroz ove stihove nadvisuje ljubavne osjećaje nad materijalnim i pojavnim svijetom. I pjesnik i Lidija bili su mladi i napravili su pogreške. Pokušali su ih popraviti s drugim osobama, koje su bile fizički ljepše ili imale bolje osobine. Ali ljubav koju su Horacije i Lidija osjećali jedno prema drugome nadišla je sve pojmove fizičkog i materijalnog, njima je samo bitno da budu zajedno, da zajedno žive i umru.
Na primjeru ove pjesme možemo vidjeti da antički pjesnici ne teže pjesničkom izrazu prepunom epiteta i kićenosti stilskih figura. Za njih veliku izražajnu snagu nose poredbe, koje sadrže mitološke i povijesne elemente, koji takvim slikama daju svježinu i jačinu. Ipak, antički pjesnici, pa tako i Horacije često pribjegavaju hiperbolama, koje odama daju određeni patetični ton i naglašavaju silinu osjećaja lirskog subjekta.
Bilješka o autoru
Horacije (Kvint Horacije Flak) rodio se u Venuziji, u Italiji, 65. godine prije Krista. Bio je sin roba koji je bio oslobođen zbog svojih zasluga u službi.
Školovao se u Rimu i u Ateni. Pohađao je studij filozofije koji je bio prekinut zbog građanskog rata 41. godine prije Krista. Tijekom studija posebno se zanimao za epikurejstvo.
Nakon što je kratko stupio u Brutovu republikansku vojsku, vratio se u Rim. Tamo je preko Vergilija upoznao Mecenata koji je postao njegov zaštitnik, a pomoći će mu ostvariti i pjesničku karijeru te će se pobrinuti za njegovo materijalno stanje.
Horacijeva sva pjesnička djela uspješno su sačuvana. Pisao je samo pjesme i sve su ugledale svjetlo dana još za vrijeme njegova života.
Među prvim izdanim pjesmama su “Epode” koje se sastoje od zbirki 13 pjesama. U njima Horacije kritizira rimsko društvo. Malo nakon toga izdao je i “Satire”, također zbirku pjesama koja se bavi raznolikom tematikom.
U drugom razdoblju izdao je “Pjesme”, zbirka koja se sastoji od čak 103 pjesme. Tematika u pjesmama je raznolika pa možemo vidjeti ljubavne, domoljubne, vinske, političke i refleksivne pjesme.
Nakon toga objavio je drugu knjigu “Poslanica”. Prvu je objavio još u mladim danima, kao dvadesetogodišnjak. Teme su joj svakodnevne, bavi se moralnim i književnim problemima. Svaka poslanica tiče se posebne osobe. Najpoznatija je “Poslanica Pizonima” koja je još u antici nazvana “Pjesničkim umijećem”.
Autor: I.D.
Odgovori