Roman “Nana” Emila Zole priča je o lažnoj ljubavi, o glumljenoj strasti i požudi, pohlepi i svim emocijama vezanim za posjedovanjem materijalnog. Sve je utjelovljeno u liku žene, obuzetom svim porocima koje društvo osuđuje. U liku Nane vjerno je prikazana moć i težina novca, kao i položaja koji se može kupiti. Materijalne stvari kojima je Nana opsjednuta uzdižu je u društvo kome ne pripada, što je ostvarenje njene sirove duše.
Iz Nane izvire senzualnost, moć nad suprotnim spolom, privlačnost koju obilato koristi za postizanje svog cilja, bogatstva i glamura, bez obzira na visinu cijene. Nana je proždiračica muškaraca, bez obzira na njihovu starost. Važna je težina njihova novca. Ljudske moralne osobine gube svoj značaj kada dođu u dodir s Nanom. Ona ih sve koristi za zadovoljavanje svog osobnog ega, tako dugo dok lovina to može podnositi financijski.
Kroz lik Nane, Zola opisuje i ujedinjuje nekoliko različitih likova. Prva osoba je žena koja ne mari za svoje pogreške, ne osvrće se na slomljene ljude koje je poharala duhovno i materijalno. Njezin silni egoizam ne poznaje granice već raste s njenom pohlepom. Ali ona je i majka. Ipak, brižnost i briga za dijete ne krase joj dušu. Dijete je nužna posljedica jedne veze i samo je smetnja njenim avanturama. S vremena na vrijeme, probudi se u Nani nešto nalik potrebi da vidi dijete koje joj čuva teta i koje nije baš najboljeg zdravstvenog stanja. Bezuvjetna ljubav nije joj poznata jer ne donosi dobit, što je svrha njenog postojanja. Nana je i psihotična osoba koja skiće ulicama Pariza, tražeći nove žrtve. Očajna je i ne bira sredstva da dođe do novca. Sve čega se dotakne, biva otrovano, zagađeno i osuđeno na propast.
Ali Nana ne želi biti prezrena, iako je svjesna da način života kojim živi. Visoko društvo kojem stremi, prezire i ne odobrava. Njezin način života pokušaj je uzdizanja iz prašine i siromaštva. Nana se ne razlikuje mnogo od žena koje je preziru i ne prihvaćaju. Sve te žene iz visokog društva, poštene i besprijekorne, također varaju svoje supružnike, ali u tajnosti, pa nisu prezrene kao Nana. Ipak, Nana traži njihovo priznanje. Za svoje usluge ona javno uzima novac i zlato. Ne preza ni od kakve osude jer je svojim postupcima već odavno obilježena i izolirana od ženskog svijeta. Te iste bogate i ugledne gospođe nisu nimalo drugačije, samo što se kriju iza bračne krinke.
Usporede li se društvene ljestvice vremena kada je nastao roman s današnjicom, ne vidimo bitne razlike. Današnji linč čak je i gori zbog medijske razvikanosti. Borba za prevlast, preljubi, licemjerstvo, pohlepa, pratioci su svakog društvenog perioda. Čin prostitucije nije uzalud dobio naziv najstarijeg zanata, koji briše granice morala, a garantira gubitak ugleda i poštovanja društva, te prijezir osobe.
Lik Nane i njezina djela ukazuje na niz nemoralnosti i licemjerja, laži i preljuba kojim se dolazi do ogromnog bogatstva. Svu krivicu koju s vremena na vrijeme osjeća, pokušava i uspijeva prebaciti na teret društva koje je s prijezirom gledalo na niže društvene slojeve i osuđivalo ih. U tim osudama Nana pronalazi duševni mir i sa sebe skida ime trovačice društva, osobe koja svojim dodirom sve osudi na propast. Cijeli Nanin životni put, usponi i padovi, podvale društva, a na kraju i smrt, samo su elementi koji diktiraju način života u društvu, bez obzira na vrijeme.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: početak dvadesetog stoljeća
Mjesto radnje: Pariz
Tema: životni put žene Nane
Kratak sadržaj
Kazalište Vanjete spremalo je iznenađenje večeri, obavijeno velom tajne. Kružile su glasine o novoj glumici koja je plijenila pozornost svakog muškog pojedinca. Svi su javno šaputali samo o njoj – Nani. S početkom najavljene predstave, žar iščekivanja obuzeo je publiku. Konačno se pojavila Nana, djevojka od osamnaest godina, lijepo razvijena, prekrasna… Osmjehom je očaravala muškarce. Talent za glumu nije posjedovala, ali je izgledom i šarmom zaplijenila kazalište.
U prvoj pauzi gledatelji su razmjenjivali prve dojmove o novoj glumici. Ali grof od Vandevura prepoznao je Nanu kao djevojku lošeg morala i svoje spoznaje iznio je madame Fošenju. Nakon predstave, mnoga gospoda uputila su se u kavanu Varijete na čašicu razgovora. Tosen i Foloaz željeli su poslati bukete glumcima. Minjon je obećao nakon predstave upoznati Steinera s Nanom.
U trećem činu predstave Nana se pojavila naga, obavijena samo mrežom i kosom: “Bila je pobjednik sa svojim mramornim tijelom, svojim spolom dovoljnom snažnim da skrši svu maštu (…) a da sama ne bude dodirnuta.”. Predstava je u potpunosti uspjela. Nana je imala cijeli Pariz pred nogama.
Sljedećeg jutra Nana je dugo spavala u svome stanu, čiju je najamninu platio neki bogati trgovac iz Moskve. Nanina sobarica Zoe pomagala je Nani. Zoe je vodila brigu o Naninim posjetiteljima i rasporedu posjeta. Nana je imala poteškoća. Dugovala je novac na sve strane, počevši od stanarine, ali: “…Najveća Nanina nevolja bio je njen mali sin Luj, koga je rodila u svojoj 16. godini…”. Nana i Zoe povjeravale su se jedna drugoj. Nana je trebala 300 franaka da isplati dojilju. Nije znala kome da se obrati. Nešto kasnije, Nanu je posjetila gospođa Trikon, pa su ugovorile neki posao.
Fosein se u novinama izrugivao Naninom pjevanju. Nanu je posjetila teta. Razgovarale su o protekloj predstavi. Nana je izašla oko tri. U međuvremenu se zvono na ulaznim vratima nekoliko puta oglašavalo. Stiglo je nekoliko buketa. U posjet joj je došao i interesantan bankar Stemer. Konačno se Nana pojavila, uzjapurena od trčanja, s potrebnim novcima. U međuvremenu se sakupilo nekoliko Naninih ljubavnika koji su strpljivo čekali svoj red. Nana nije voljela da se njene mušterije susreću. Nakon povratka, dala je otpratiti sve goste te provesti mirnu večer do odlaska u kazalište. No posjetitelji su stalno pristizali. Željeli su joj čestitati na uspješnoj predstavi. Ali Nana je ostala nedostupna za sve, osim za Frannsisa i Laborduta koji ju je otpratio u kazalište.
U salonu grofice Sabine okupilo se malo društvo u iščekivanju perzijskog šaha. U manjim grupicama tekao je spontani razgovor. “Usred razgovora vrata se otvoriše; Hektor od Faldaza uđe” u pratnji kritičara Fošeria. Fošeri i grof Stener imali su neki dogovor za sljedeću noć, u ponoć. Falaz je nešto načuo i nadao se objašnjenju o tajnom sastanku. Faleoz je želio znati da li grofica ima ljubavnika. Foseri ga je nakon toga upoznao s cijelom povijesti kuće Mifa, njezinim stanovnicima i navikama. Tajni ponoćni sastanak bio je s Nanom, nakon predstave te večeri. Ubrzo je veći dio muške posjete saznao za predstojeću večeru i svaki je nastojao biti pozvan.
Tog dana, kod Nane u stanu tekle su užurbane pripreme za predstojeću večeru. Stan su sređivali djelatnici Berbanovog restorana, s najvećom mogućom elegancijom: “Htjela je jednom večerom proslaviti svoj glumački uspeh, večerom o kojoj bi se pričalo.”. Među prvim gostima stigle su Klarisa Beni, Falaz i Roze Minjon. Nana je bila u iščekivanju grofa Mifa, koji je odbio doći jer je morao voditi ženu na bal. Konačno su se skupili svi uzvanici. Uz najavljene uzvanike, došlo je još desetero ljudi, tako da su bili prilično nagurani.
“Poslje nekoliko minuta gosti opaziše u svojoj sredini visokog gospodina, otmjenog izgleda, s lijepom sijedom bradom.“ Nitko od okupljenih ga nije poznavao. Večer je protjecala u tihom razgovoru. Povremeno se samo čulo vlasnika kazališta koji se derao zbog nagažene noge. Nakon nekog vremena, svi su već bili pripiti, pa i Nana koju je oborila veća količina šampanjca. Da bi razbila svoju razjarenost, odlučila je poslužiti kavu u blagovaonici. Nana je onda odjednom nestala, što nitko nije primijetio. Nestao je i tajanstveni gospodin.
Nakon nekog vremena nahrupilo je još gostiju: “Svi su oni dolazili s bala kod ministra…”. Večer se odužila. Sve su teme bile iscrpljene, a alkohol popijen. Nana je cijelu večer iščekivala posjet grofa od Mifa. Kako se on nije pojavljivao, odlučila se za bankara Sienera i ranojutarnji posjet Bulonjskoj šumi.
U kazalištu Vanjele ponovo se igrala “Plava Venera”. Svi su bili u iščekivanju princa koji je najavio svoj dolazak, već treći put u tjedan dana. Princ je vodio Nanu u svoj stan. S princom je u loži sjedio i grof Mifa. Svi iza scene živo su diskutirali o njihovoj posjeti. Za vrijeme pauze princ je zaželio čestitati Nani na uspjehu, pa je otišao u njenu garderobu. Bordenav, vlasnik kazališta, naglo je otvorio vrata Nanine garderobe i zatekao je golu do pojasa – upravo je presvlačila kostim. Njena sramežljivost princu se učinila simpatičnom.
Grof Mifa bio je u pratnji princa, a “ona vrtoglavica koju je osjetio pri svojoj prvoj posjeti Nani (…) obuze ga ponovno.”. Ubrzo je Nanina mala garderoba bila puna obožavatelja. Željeli su nazdraviti šampanjcem kojim ih je častio Fontan. Bližilo se vrijeme trećeg čina pa se garderoba ispraznila. Uz Nanu su ostali princ, pobožni grof Mife, koji je sa svakim Naninim pokretom osjećao sve veći nespokoj, i markiz od Šnara. Grof Mifa “pored sve volje nije mogao odvratiti pogled od tog bića koje je zatvoreno oko činilo tako izazivačkim (…) njemu bi jasno da joj pripada sav.”
Kada je došao Nanin red da na scenu izađe gola kao božica Venera, svi su se uskomešali. U međuvremenu je Fošeri poveo grofa Mifu kroz kazalište. Foseri je želio grofu namjestiti djevojku Klarisu, ali njoj je te večeri bilo dosta muškaraca. U jednom trenu, obuzet dojmovima večeri, grof od Mife zaletio se i poljubio Nanu u potiljak. Ona ga je pozvala da je posjeti u kući koju je namjeravala kupiti. Nana je otišla, a grof Mifa ostao je ispunjen čežnjom prema Nani. Misli o ženi i kćerki posve su ga napustile.
Grof Mifa se s obitelji odazvao na tjedni posjet gospođi Igon na selo. Očekivala je još gostiju, gospodina Fošerija i gospodina Dagenea. Na spomen bankara Stenera, saznali su da je nedaleko od njihova imanja kupio “poljsko imanje za neku glumicu”. Te večeri, Zizi, sin gospodina Igona, s nestrpljenjem je čekao veče da se može neopaženo izvući iz kuće. Te je večeri Nana trebala otići na svoj novi posjed.
Što se Nana više približavala kući, oduševljenje i znatiželja sve više su je obuzimali. Lutajući vrtom, oduševljenje joj nije silazilo s lica. U vrtu je srela Zizija. Mokar od kiše, obukao je Nanin haljetak dok je njegova odjeća bila na sušenju. Nije pokazivao namjeru da će otići. Postajao je sve smioniji, pa “i ona klonu kao djevica na ruke tom djetetu.”
Cijelo pariško društo skupilo se iz jednog razloga, nadajući se pozivu Nane. Od svih njih, grof Mifa bio je najvatreniji. Odlučio je još iste večeri posjetiti Nanu. Prateći ga, Žorž je prečicom stigao prije Mife. Nana ga smjesti u svoju sobu i reče mu da čeka dok ona porazgovara s Mifom. Mifa je bio odlučan utažiti svoje čežnje. Na Naninu sreću, upravo je silazio Sener da je oslobodi od Mife: “On je bio lud. Nikada ona nije vidjela čovjeka u takvom stanju.”
Ostatak večeri Nana je provela sa Žoržom. U vremenu provedenom s mladim Zizijem, Nana se vratila u sretne dane svog mladenaštva. Opijena mirnim životom na selu, probudile su joj se stare sjete i neispunjeni snovi. Nekoliko dana kasnije, na posjed je stigao i Nanin sin Luj, pa probudio sve njene majčinske osjećaje. Grof Mifa bio je redovni posjetitelj. Nakon mirnog tjedna, Nanu posjeti oveća grupica obožavatelja. Ali svaku večer završavala je sa Žoržom. On bi je vjerno poput psića čekao u sobi.
Jedno popodne sreli su se gospodin Igon i Nana. Pravili su se da se ne poznaju. Žorž je bio s Nanom i toplo se nadao da ga majka neće prepoznati. Navečer, mahom nakon povratka, Nana zatraži od Žorža da majku moli za oprost. Te večeri grof Mifa odlučio je utažiti svoju žudnju za Nanom: “Tu noć provela je kraj Mifa, ali bez ikakva zadovoljstva.”
Od susreta na selu prošla su već tri mjeseca. Grof Mifa bio je redoviti Nanin gost. Tog dana uznemirila ga je Nanina laž o bolesti sina, dok je ona posjećivala kazalište. Nana ga je često uvjeravala u svoju ljubav, iako je održavala vezu i s bankarom Stenerom. Mifa je živio samo ua susrete s njom: “Njegovo kasno buđenje čulnosti, kao djetinja proždrljivost, nije ostavljalo mjesta ni za sjetu ni za ljubomoru.” Odlučio je razgovarati s Nanom jer ga je u posljednje vrijeme izbjegavala. Čekao je ispred kazališta do kasno navečer. Kako se Nana nije pojavljivala, krenuo je u garderobu, ali zadnji tren je uzmaknuo. Na drugoj strani ulice neki je gospodin također gubio strpljenje iščekujući nekoga.
Konačno se Nana pojavila. Kad je ugledala Mifu “ona sva problijedi…”. Niz novih laži prošlo je preko njenih usta, a Mifa ih je sve zaboravio nakon njenog nježnog dodira. Prolazeći pored restorana, Nana ogladni. U veseloj grupici nalazili su se zajednički poznanici, među kojima je bio Degene. Pozdravio je Nanu dok je Mifa nestrpljivo čekao u sobi za večeru. Tijekom tog razgovora, Nana je saznala da Mifina žena ljubuje sa Fošerijem.
Nešto prije ponoći stigli su u Nanin stan. Nana se namjeravala brzo riješiti grofa jer je imala dogovor s drugim posjetiocem. Slijedećih dana u novinama je izašao Fošerijev članak koji se odnosio na Nanu, ali ona ga nije razumjela pa je zatražila Mifino mišljenje. Mifa je pročitao: “Ona je postala oružje prirode, klica razaranja, bez svoje volje, kvareći i rastapajući Pariz između svojih snježnih koljena, mućkajući ga kao što žene mućkaju maslac…”. Nakon što je pročitao članak, u njemu se probudilo sve ono što je skrivao duboko u sebi: “Prezirao je samog sebe. Tako mu je u tri mjeseca razorila život. Osjećao je da je pokvaren do srži smećem koje nije ni naslućivao.”
Spretnim razgovorom, Nana je uspjela izvući Mifu iz tmurnog raspoloženja. Navela ga je da joj oda svoje najintimnije tajne prve bračne noći i gubitak nevinosti. Na sve moguće načine pokušavala mu je ukazati na činjenicu da ga žena vara, ali mu je na kraju kazala gorku istinu u lice. Istog trena grof je izjurio van, osramoćen i ogorčen, u suzama proklinjući Nanu i njenu bezobzirnost. Došao je na adresu koju mu ja Nana navela i dugo čekao usprkos kiši i lošem vremenu. Nekoliko puta nazirao je neke sjenke i ništa više. Lutao je cijelu noć, preispitujući svoju savjest “svojim mučnim korakom potražio je crkvu”.
Ni tu nije našao mir. U ranim jutarnjim satima ponovo se našao pred Naninim vratima. Ona ga se željela riješiti, priznajući mu da ima drugoga. Na vratima se pojavio bankar Steiner i donio joj novac koji je od njega tražila. Potom je Nana obojicu izbacila van iz stana, pokazavši im novog ljubavnika – Fontana.
Nana i Fontan odlučili su živjeti zajedno. Povodom useljenja u novi stan, pozvali nekoliko prijatelja. Sve postojeće dugove Nana je ostavila iza sebe, nikom ne rekavši novu adresu. Svi okupljeni na večeri ugodno su čavrljali. Posvetivši se u potpunosti ulozi domaćice u novom stanu, Nana je zaboravila na sve svoje ljubavnike. Dani su prolazili zaokupljajući je potpuno novim aktivnostima. Jednog jutra na tržnici je susrela svog frizera te izvukla sve najnovije informacije o nekadašnjem društvu. Razljutila su je ogovaranja na njen račun ali “oni mogu da kažu što hoće, ona ih cijeni toliko koliko i blato sa svojih cipela.”
Fontan i Nana su nakon posjete kazalištu kupili kolač te ga pojeli u krevetu. Nakon toga došlo je do svađe – najprije je razlog postala kazališna glumica, a potom mrvice kolača u krevetu. Zbog Naninog neprekidnog gunđanja, Fontan joj je opalio šamar: “Šamar bješe toliko jak da se Nana odjednom našla opružena s glavom na jastuku (…) Tada otpočne novi život. Zbog sitnice, Fontan joj je palio šamare….”.
Fontan je izbivao po cijele dane iz kuće, dok ga je ona strpljivo čekala. Prilikom kupnje na tržnici, srela je jednog jutra prijateljicu Satenu, koja je stanovala u blizini. Od tog dana često je navraćala kod nje na razgovor: “Svi su se razgovori svodili na odvratnosti prema muškarcima.”. Jednog dana Satena je željela upoznati Nanu s gospođom Rober, ženom koja je znala voditi posao. Naredne večer Fontan nije bio kod kuće pa su se prijateljice počastile večerom. Uz mnoštvo žena sumnjiva morala, naišle su i na gospođu Rober te grupicu žena višeg društvenog sloja, tako da je Nana pognula glavu da je ne prepoznaju. Tada je Satena nestala. Nana je platila večeru i otišla kući gdje je čekao Fontan kome je propao dogovor i izlazak.
Nova svađa dovela je do toga da je Fontan prisvojio zajednički novac te ostavio Nanu bez sredstava za život i dobro izudaranu. Od tog dana Nana je svakodnevno dobivala batine. Sva poniženja i tetkini nagovori da ostavi Fontana bili su uzaludni. Fontan joj je svaki dan ostavljao malo novaca za hranu, a očekivao je mnogo, što je bilo nemoguće. Njegovo nezadovoljstvo raslo je svakim danom, tako da je Nana bila prinuđena vratiti se na ulicu, starom zanatu: “Nana ponovo pade u blato u kome je počela.”
Nana i Satena radile su zajedno u najomraženijim ulicama Pariza. Satena se jako bojala policije pa je taj strah prenijela i na Nanu. Jedne večeri došlo je do hapšenja. Nanu je spasio Fontanov prijatelj Prelijer, koji se slučajno tu zatekao, pa je želio i ostatak večeri provesti s njom. Nana ga je odbila jer nije željela prevariti Fontana s prijateljem.
Nana je dobila poziv da se vrati glumi, na što ju je Fontan ismijao i ponizio. U Fontanu se počela rađati odluka da Nanu izbaci iz svog života i stana, što je učinio jedne večeri. Nana je mislila prenoćiti kod Satene, no i ona se našla na ulici. Prijateljice su uzele sobu u hotelu, ali tamo je još iste večeri provedena racija. Satenu su odveli, a Nana je uspjela skočiti u dvorište. Sljedećeg jutra utočište je našla kod tetke i sina.
U bivšem Naninom kazalištu naveliko su se održavale probe za novu predstavu “Mala vojvotkinja”. Nana je trebala dobiti novu ulogu kokete u predstavi. Imala je i ugovoren sastanak s grofom Mifom, na nagovor Labordeta. Proba novog komada tekla je s mnogo nervoze i pogrešaka, što je izazivalo veliko nezadovoljstvo svih prisutnih. Nana je iz pozadine krenula na ugovoreni sastanak, kad ju je opazio Bordenau te joj ponudio ulogu. Ponuđenu ulogu željela je odmah isprobati, na pozornici s glumcima.
Grof Mifa bio je vrlo uzbuđen. Sve stare strasti ponovo su se uzburkale, pa je od silnog uzbuđenja jedva skupio snage da dođe do mjesta sastanka. Najveća želja mu je bila da obnovi vezu s Nanom, da joj bude jedini ljubavnik, a on će je za uzvrat učiniti najmoćnijom ženom u gradu. Nana nije pristala.
Nana nije bila zadovoljna ulogom kokete. Oko je bacila na glavnu ulogu poštene žene. Mifa je trebao razgovarati s vlasnikom kazališta te joj uz novčanu naknadu pribaviti željenu ulogu. Iznenada, izljubivši grofa, pristala je na sve njegove uvjete. Mifa je zbunjenom Bordenau prenio Nanine želje. Fošeri, kao autor novog komada, žestoko se usprotivio takvim izmjenama. Nakon mnogo nagovaranja, Fošeri je popustio vlasniku kazališta, koji je od grofa želio izvući što više materijalne koristi.
Nana nije uspjela u ulozi otmjene dame, ali je njena želja za osvetom bila jaka: “Da, pokazat ću ja tvome Parizu što je otmjena dama”. Nije prošlo mnogo vremena i Nana je dobila svoj pljesak. Sve je zarobila svojom elegancijom i otmjenošću: “Ona je davala ton, a otmjene dame ugledale su se na nju. (…) Grof Mifa kupio je kuću s cjelokupnim namještajem”. Uz kuću koju je namjestila najskupljim pokućstvom, zaposlila je i mnogobrojnu poslugu. Nana je obećala Mifi potpunu vjernost, u zamjenu za svu otmjenost. Dogovor nije dugo trajao jer je ubrzo na scenu stupio grof Ksavi od Vandeva, od kojeg je Nana dobivala dodatni džeparac.
Jednog jutra u posjet joj je došao Žorž zvani Zizi i počeo je iznenada ljubiti. Žorž je želio obnoviti njihovu nekadašnju vezu. Kad je postao svjestan okoline, shvatio je da Nana više nije njegova. Njegova žudnja pretvorila ga je u samo još jednog od Naninih robova. Kad je gospođa Igon saznala da je Zizi opet s Nanom, zaprijetila joj je dolaskom svog starijeg sina Filipa, vojnog poručnika. Nana ga je poznavala po Zizijevim pričanjima i očekivala ga. Nakon dolaska pukovnika Filipa, Nana je imala pod nogama novog potencijalnog udvarača. Ubrzo su braća Igon postali Nanini redoviti posjetitelji. Čak su se uspjeli sprijateljiti s Mifom, provodeći mnogobrojne večeri zajedno.
Nanini dani postali su jednolični. Malo živosti unijela bi posjeta sinu Luju. Jednog popodneva, srela je staru prijateljicu Satenu, svu u dronjcima. Dovela ju je u kuću, ali par dana kasnije Satena je neprimjetno pobjegla. Nana ju je pronašla kod gospođe Rober na večeri te se tako njihovo druženje nastavilo.
Jedne večeri Nana je srela Degena. On se nije usudio isprositi Mifovu kćer jer je klevetao Nanu. Ona mu je tako pokazala moć ženskog spletkarenja: “Slušaj mali moj, ti ćeš se oženiti ako to ja budem htjela”. Nakon par sati provedenih zajedno, bio je u njenoj milosti, ali Nana je tražila protuuslugu: “Na dan vjenčanja dat ćeš mi poklon svoje nevinosti (…) prije tvoje žene”.
Iste večeri društvo se okupilo za stolom, gdje je Satena ponovo uživala Naninu naklonost. Grof Mifa želio je Nani dati nakit, kupljen samo za nju. Kako Nana nije bila raspoložena za druženje, predao joj je kutijicu, a ona i Satena ismijavajući ga, gledale su kroz prozor kako se udaljava. Grof Mifa posjedovao je rasnog trkaćeg konja, u kojeg je polagao sve nade. Naime, održavala se utrka konja s bogatom novčanom nagradom, a Mifino bogatstvo počelo se polako osipati radi Naninih visokih prohtjeva.
Tog jutra Nanu je posjetio gospodin Venoa, jezuit, moleći je da se okani Mife i vrati ga porodici.
Trkalište se punilo i počele su padati prve oklade. Nana je novac povjerila Labordetu, čovjeku koji se razumio u konje. Okupilo se mnogo Naninih poznanika koje je ona mašući pozdravljala. Na utrci se pojavila i sama carica u pratnji grofa Mife. Oko Nanine kočije bila je gužva jer se dijelio šampanjac. Braća Igon i Falaoz vješto su dali čaše svakome. Nanina kobila, na koju se u početku nitko nije htio kladiti, počela se dizati na ljestvici klađenja. Došlo je vrijeme za konačnu utrku. Nervoza na trkalištu je rasla. Vrhunac nervoze donijela je Nanina pobjeda. Ogromno slavlje uzdiglo je Nanu kao pobjednicu: “Tek u utorak Nana je došla k sebi od uzbuđenja koje ju je obuzelo poslije njene pobjede…”
Grof Mifa, nakon tri dana durenja, odlučio je pomiriti se s Nanom. Nana se bojala smrti, a Mifa se u posljednje vrijeme ponovno okrenuo religiji: “Bože moj… Bože moj… Bože moj! To je bio krik njegove nemoći, krik njegovih grijeha, protiv kojih nije mogao ništa…”. Nekoliko dana kasnije, kad je grof Mifa ponovno došao u jutarnjim satima kod Nane, saznao je da je Nana bila trudna i da je imala pobačaj. Grof Mifa tog je jutra primio i pismo te saznao da ga žena vara. Ta vijest ga je veoma uzrujala. Nana ga je savjetovala da se pomiri sa svojom ženom, samo da ne bi bila uvučena u skandal oko razvoda braka. Mifu su također zahvatili i novčani problemi jer mu je i žena u međuvremenu počela živjeti modenskim životom.
Grof Mifa i grofica Sabina održavali su svečanost povodom zaruka svoje kćeri. Kompletno društvo bilo je zgroženo bogato preuređenom, kičastom kućom, koja je nekoć odavala jednostavnost i pobožnost. Grof je groficu uspio nagovoriti na prodaju imanja kako bi podmirili dugove.
Na sam dan svog vjenčanja, Dagen je došao k Nani: “Eto, donosim ti tvoj postotak… poklon svoje nevinosti”. Grof Mifa došao je u sumrak izvijestiti Nanu da mora na put. Kako ga tada nitko nije očekivao, neopaženo se popeo do njenih soba i ostao zabezeknut prizorom. Nana se nalazila u Žoržovom zagrljaju: “Sada je sahranio sve iluzije i nije više vjerovao u zakletvu vjernosti.”
Nana je živjela veoma rastrošno. Rasipnost je koristila i posluga, namećući i u svoje džepove. Nana je poželjela novi, skuplji krevet od srebra i zlata. Dobila ga je kao poklon od Mife za Novu godinu. Mladi kapetan Filip za imendan joj je posljednjim novcima kupio starinsku, porculansku bombonijeru, koja se Nani izmakla i razbila se. Kad je vidjela koliko je mladiću bilo žao, počela je lomiti i ostale poklone, poput zločestog djeteta, dajući mu na znanje da joj nije stalo do njih.
Od svih svojih ljubavnika Nana je izvlačila novac na sve načine, a oni su joj pokorno i slijepo udovoljavali. Narednog dana, Filip je bio zatvoren jer su ga optužili za pronevjeru vojnog novca, kojim je financirao Nanu. Oba brata Igon su je zaprosila. Odbila ih je i krenula preko tuđih osjećaja zaraditi novac s drugim muškarcem. Nana je bila dužna na sve strane.
Žorž je čekao Nanu da se vrati. Nakon ponovnog upita da se uda za njega, zario si škare u grudi. U tom trenu u kuću je ušla gospođa Igon, u potrazi za mlađim sinom. Jedan sin bio joj je obeščašćen, a drugi ubijen. Kasnije, kad je stigao Mifa, zgrozio se proteklim događajima. Žorž nije umro i postojala je nada u oporavak. Nani je laknulo. Mifi je otvoreno priznala da želi slobodu, pa tako i spavati s drugim muškarcima. Mifa je mogao ili otići ili sve podnositi. Obuzet opsesivnošću prema Nani, sve je trpio: “Nana je (…) uživala u svojoj svireposti da mu ponavlja kako spava s njim zbog njegova novca, ni za što drugo. (…) Ona se tako iznenada podavala svojim strastima iza njegovih leđa, zadovoljavajući se gdje god je stigla (…) s prvim muškarcem koji bi naišao”.
Nana se počela svađati s poslugom koja se počela osipavati i odlaziti punih džepova.
Grof Mifa bio je očajan. Smijao mu se cijeli Pariz: “On čak nije mogao ni tući se zbog žene koju je volio; svijet bi prasnuo u smijeh”. Za nekoliko mjeseci Nana je izmuzla još nekoliko muškaraca, sve do prosjačkog štapa. Stenera je “potpuno uništila”. Faloz je “već odavno tražio tu čast da ga ona upropasti”, da bi Pariz saznao za njega. Nana “je smlavila zemlju na koju je stala svojom malom nogom.”
Analiza likova
Nana – “vrlo visoka, vrlo razvijena za svojih osamnaest godina, s dugom riđom kosom, rasutom po plećima”. Nana ima sina Luja koji živi kod tete. Nana smatra da je osoba čista duha, iako ima grešno tijelo i um. Sve ljubavnike svojim ponašanjem dovodi do ludila i propasti, te ih baca u očaj. Raskošne tjelesne atribute koji su joj i glavni aduti, koristi bez srama, a sve za svoju dobrobit i zadovoljstvo. Svakog muškarca dubljeg džepa osvoji, iskoristi i odbaci kao staru krpu, ne obazirući se na posljedice svojih postupaka. Nana je žena s mnogo lica.
Kada se rješava neželjenih posjetioca, bezobzirna je, hladna te zaboravlja dobrobiti koje je izvukla za sebe. Muškarce iskorištava proračunato, bez obzira na njihove godine i imovinsko ili bračno stanje.
Kao majka, Nana povremeno ima ispade ljubavi prema dvom boležljivom sinčiću, ali on je zapravo potisnut iz njezinog stvarnog života. Nakon prekinute veze s Fontanom u njoj se budi očaj ostavljene žene, pa se prepušta uličnom životu, prljavštini i gadostima.
Snaga koju Nana posjeduje proizlazi iz njenog pristupa problemima, za koje okrivljuje druge. Manjak morala uzdiže je na sam vrh visokog društva, a nezasitnost i potreba za uzdizanjem vode je u propast. Njen karakter definiraju ljubavne igrice koje istovremeno igra s više muškaraca. Slabost koju je donijela prekinuta ljubav ona lako prevladava te se ponovo uzdiže iz pepela. Svaki novi muškarac u njenom životu za nju je novi poslovni pothvat. Svi su oni za nju izvor novca, zlata i poklona; bogatstva kojim ne zna upravljati pa postaje predmetom sprdnje slugu koji je potkradaju i vode nazad u siromaštvo.
Nana umire sama, strašnom smrću u hotelskoj sobi. Umrla je od boginja.
Grof Mifa – “…Ni on nije bio veseljak, ali je važio kao pošten i ispravan čovjek (…) On se pridržavao vjerskih običaja i imao je strašne napade vjerske krize”. Dugo se opirao Naninim čarima, ali kad je konačno posustao, u njemu su proradili mladenački porivi i natjerali ga u izgaranje od slijepe i bezuvjetne ljubavi. U slijepom obožavanju nije bio svjestan ponižavanja, laži, prijetvornosti, preljuba, već se zadovoljavao mrvicama koje su ostajale od Naninih silnih ljubavnika s kojima ga je varala.
Svoje ogromno bogatstvo stavio je pod grabežljive prste obožavane ljubavnice, koja je to velikodušno iskorištavala, bacivši ga na prosjački štap. Za obećanje vjernosti podvrgnuo se ismijavanju, gubljenju uglednog položaja i izopćenju od društva. Obuzet prokletstvom, nije bio svoj gospodar, već rob strasti. Njegovo ponovno okretanje vjeri, nakon Nanine smrti, nije moglo ublažiti teški teret krivnje zbog žene za kojom je žudio. Ta ga je žudnja na kraju koštala položaja, bogatstva i razuma kojeg je izgubio.
Satena – Nanina prijateljica iz nižih društvenih slojeva. Svojim ponašanjem pokazuje najveći stupanj vulgarnosti, koji Nani ne smeta. Pod velikim je utjecajem gospođe Rober, svodnice koja kontrolira velik broj dama sumnjiva porijekla.
Zoe – Nanina sobarica, upoznata s njenim najvećim tajnama. Pomaže Nani u svim prigodama i vodi joj kućanstvo. “Izrazito crnomanjasta, zalizane kose, dugog lica, pljosnata nosa, modra i bubuljičava, debelih usana i crnih nemirnih očiju.”
Poučena životom u siromaštvu, a potom u bogatstvu, zajedno s ostalom poslugom potkrada Nanu na sve moguće načine, s ciljem da se osamostali i počne sama voditi svoj “biznis” koji je kod Nane izučavala. Obilježava je licemjerje i dvoličnost: “Ona će s nekoliko zlatnika držati u svojoj vlasti sve one žene čije je lavore ispirala već petnaest godina”.
Fontan – glumac u kazališnoj družini. Kod Nane izaziva neke nove, njoj nepoznate osjećaje, radi kojih radikalno mijenja svoj način života te se odriče glamura, u zamjenu za batine i siromaštvo. Fontan je smutljivac, egoist, a iznad svega – škrtica. Najpreče mu je vlastito zadovoljstvo i dobrobit. Početna zanesenost s Nanom ubrzo postaje mržnja i smetnja u načinu života koji vodi. Sve njene slabosti iskorištava za svoj boljitak, dok nju tjera u propast i uličnoj prostituciji te totalnom poniženju.
Bordena – vlasnik kazališta iza kojeg se krije mnoštvo mutnih poslova. Ne zanima ga kvaliteta predstava, nego samo novac, kroz koji, uz ogromnu pohlepu, gleda na svijet. Sve duhovne i moralne vrijednosti za njega nemaju značaj. Zbog njene senzualnosti, Nana mu je samo sredstvo za postizanje cilja – da privuče što više publike.
Fošeri – kritičar i novinar koji svojim perom uzdiže i pokapa sve osobe koje želi. Njegovi komentari o Nani odaju čovjeka koji poznaje ljude i zna procijeniti karakter čovjeka. Brutalan je i iskre, što ne odgovara svima.
Stener – “trbušasti čovječuljak čije je prosijedo lice uokvirivala prosijeda brada”. Jedan je od Naninih ljubavnika. On je škrt, ali ga je Nana ipak uspjela obrlatiti i izmusti sav njegov novac i imetak . Podnosi ga samo zbog novca, iako je on uvjeren da mu je sklona.
Žorž i Filip Igon – braća opsjednuta Nanom i njenim dražima. Žorž, zvan Zizi, mladac je od sedamnaest godina. Slijep je na sve Nanine mane. Opsjednut je njome. Nakon saznanja o vezi njegova brata i Nane, nudi joj brak, pa se ranjava škarama nakon njena odbijanja. Tako i završava njegov mladi život. Osjećao se izdano i osramoćeno u svom kratkom životu.
Filip, drugi je brat Igon. On, također zbog Nane, završava u dužničkom zatvoru. Da bi usrećio ljubavnicu, potkradao je vojnu blagajnu.
Bilješka o autoru
Emile Zola (1840.-1902.) je bio francuski pisac koji se proslavio pisanjem romana s duhom naturalizma te se često zauzimao za različite borbe u društvu. Prije nego što se počeo baviti književnošću radio je svašta, a u jednom periodu je bio i novinar.
Veliki prvotni uspjeh, Zola postiže romanom pod nazivom Theresea Raquin, a njegova temeljna radnja odvija se u odnosima između žene i muškaraca, opisujući njihove odnose pune nesporazuma i mržnje.
1862. godine dobio je posao u nakladničkoj kući “Hachette” što mu je pomoglo i da završi svoju prvu knjigu “Priče za Ninon”. Nakon što je izdao roman “Claudeova ispovijest” 1865. godine, Zola se u potpunosti posvećuje književnosti.
1867. godine izlazi mu roman “Therese Raquin”. Zola inspiraciju i uzor vidi u realistima kao što su Balzac i Flaubert. 1868. godine završio je ciklus romana pod nazivom “Prirodna i društvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom”.
Najpoznatija djela bila su mu “Trbuh Pariza”, “Nana”, “Jazbina”, “Čovjek-zvijer”, “Tri grada”, “Rome”, “Paris”.
Umro je 1902. godine tako što se ugušio ugljičnim monoksidom iz kućne peći. Nikada nije bilo razjašnjeno je li to bilo smišljeno ili slučajno.
Autor: T.K.
Odgovori