Medeja obrađena lektira Euripida. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Medeja je prvi put izvedena 431. pr. Kr., a popratni komadi djela izgubljeni su. No, znamo da je ovim setom predstava Euripid osvojio treću nagradu na Dioniziji, što je dodalo još jedan uspjeh njegovoj karijeri. Iako o drugim djelima ne znamo ništa, lik Medeje nesumnjivo je šokirao atensku publiku; za tadašnju publiku (pa čak i sadašnju), predstava je nešto šokantno, nihilističko i uznemirujuće. Od 87 djela koja je napisao, “preživjelo” je samo 19 (ili eventualno 18, jer je autorsko pitanje djela Rhesusu još uvijek u dvojbi).
Medeja je jedna od najranijih Euripidovih drama koja je “preživjela” te jedna od najpopularnijih. Lik Medeje također je opjevan u trećem i četvrtom pjevanju Apolonija u djelu “Spjev o Argonautima” koji doprinosi karakterizaciji Medejina lika.
U Apolonijevom djelu saznajemo informacije i činjenice koje Euripid u svojim predstavama i tragedijama izostavlja, zaboravlja ili samo kratko spominje. Dok Apolonije karakterizira Medeju kao ženu koja je puna ljubavi prema Jazoni, ubija svoju obitelj, ostavlja sve i odlazi s njim, Euripid opisuje Medeju u potpuno suprotnom okruženju i osjećajima – Medejinu mržnju koju osjeća prema Jazonu i osvetu. U oba djela, zbog Jazona, Medeja gubi i obitelj i dom. U “Spjevu o Argonautima” Medeja ubija svog brata, dok u Euripidovom djelu, Medeja ubija svoju djecu.
Zbor koji je karakterističan za grčke tragedije donosi veći dio izložbe i poetično objašnjava teme, ali još uvijek se odnosi na skup likova. U slučaju Medeje, Zbor čine žene iz Korinta. Odnos Zbora i Medeje jedan je od najzanimljivijih odnosa zborskih protagonista u cijeloj grčkoj drami. Žene su naizmjenično užasnute i očarane Medejom: nema sumnje da je otišla predaleko i počinila najstrašnije moguće djelo za majku, a za to ona stječe Zborovo sažaljenje i osudu.
Žene “žive” preko Medeje, osvećujući se za zločine počinjene nad cijelim ženskim rodom. Snažna i neustrašiva, Medeja odbija dopustiti da se muškarci loše prema njoj ponašaju, a Zbor ne može da joj se ne divi.
Medeja je dio galerije Euripidovih “loših žena”. Euripida su često napadali zbog prikazivanja onoga što je Aristotel nazvao “beskrupulozno pametnim” ženama kao svojim glavnim likovima; prikazuje svoje tragične heroine s daleko manje isprike od svojih suvremenika.
Nije nam dopušteno, kao u Eshilovoj Orestiji, tješiti se obnavljanjem društva kojim dominiraju muškarci. U Medeji je to “društvo” izloženo na licemjeran način, a u liku Medeje vidimo kako žena čija ju patnja, umjesto da ju oplemenjuje, učini čudovišnom.
U skladu s normama grčke drame, Medeja nije podijeljena na djela ili diskretne prizore. Međutim, vrijeme prolazi ne-naturalistički: u određenim trenucima jasno je da je u svijetu predstave prošlo dosta vremena iako je publici prošlo samo nekoliko sekundi. Općenito, kako je napomenuo Aristotel, većina grčkih tragedija djelovala je ograničeno na razdoblje od dvadeset četiri sata.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 50 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: drama
Vrsta djela: tragedija
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Korint
Tema: Problematika ljubavi i moralne odgovornosti u braku – Jazon izdaje Medeju koja je učinila sve za njega i njezina srdžba i želja da se osveti nevjernom Jazonu; Položaj žene u društvu
Ideja: Osveta nikad nije jedino i pravo rješenje
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 50 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Saznajemo priču o nesretnom braku između Jazona, grčkog junaka i Medeje, vještice te princeze Glauke. Moderni čitatelj, da bi u potpunosti razumio događaje iz Medeje, mora biti upoznat s legendama i mitovima na kojima se predstava i djelo temelji. Bez znanja o prošlosti Medeja se ne može pravilno razumjeti.
Uvod u kratak sadržaj
Medeja je kćer kralja Eteja i Edije koji su vladali Kolhidom, mjestom na krajnjem rubu Crnog mora. Za Grke iz vremena Euripida, ovo je bio rub poznatog svijeta. Bila je moćna čarobnica, nećakinja božice i nimfe Kirke, Odisejeve ljubavnice i unuka boga sunca Helija.
Jazon, veliki grčki junak i kapetan Argonauta, vodio je svoju posadu do Kolhide u potrazi za zlatnim runom. Kralj Pelij je od Jazonova oca oteo vlast u Jolku, a kad je bio dovoljno star da vlada svojim kraljestvom, Pelij mu odbije ranije obećano. Ubrzo se predomisli o vraćanju prijestolja Jazonu uz uvjet da mu Jazon donese zlatno runo iz Kolhide. Za taj pothvat, Jazon gradi brod kojeg naziva Argo, a svoju četu Argonauti te se zaputi u Kolhidu. Jazonovo putovanje s Argonautima prethodilo je Trojanskom ratu i predstavlja prvi pomorski napad Grka na istočni narod.
Nakon brojnih nedaća koje mu se dogode putem, Jazon napokon stiže u Kolhid gdje je kralj Etej (Medejin otac) držao zlatno runo pod stražom veliko zmaja, a Medeja izda vlastitog oca i ubije brata pomažući Jazonu u krađi runa. Odlazi s Jazonom u Grčku, a s Argoa baca komade leša svog brata.
Njezin je otac, preplavnjen tugom zbog smrti sina i izdaje kćeri, morao usporiti potragu za Argom kako bi mogao sakupiti dijelove svoga sina iz mora za ukop. Medeja i Jazon vraćaju su se u svoje nasljedno kraljevstvo Jolk.
Jazonov otac umro je, a njegov stric Pelij sjedio je, bez prava, na prijestolju. Medeja je, kako bi pomogla Jazonu, uvjerila Pelijeve kćeri da zna način vraćanja mladosti sad već starog kralja. Moraju ga ubiti, izrezati na komade, a zatim sastaviti i vratiti pomoću Medejine magije.
Kćeri nesvjesne što rade, učinile su sve kako je Medeja tražila, ali čarobnica tada objasni da zapravo ne može vratiti Pelija u život. Umjesto da ovim činom postavi Jazona na prijestolje, izaziva progon Jazona, Medeje i njihove djece iz Jolka.
Napokon su se nastanili u Korintu, gdje Jazon odluči oženiti princezu Glauku, kćerku kralja Kreonta koji je sjedio na prijestolju Korinta. Ovdje započinje radnja predstave i djela, ubrzo nakon što Medeja saznaje za Jazonovu izdaju.
Kratak sadržaj
Radnja započinje pred kućom Medeje i Jazona u Korintu. Ulazi dadilja, žalosno govoreći publici što se nedavno dogodilo s Medejom. Iako je Medeja počinila zločine u Jazonovo ime, on ju je napustio i uzeo novu ženu. Jazonova nova supruga je Glauka, kćerka korintskog kralja Kreonta (napomena: Kreonta ne treba miješati s mitovima o liku Kreontu u Kralju Edipu, radnja i likovi nisu povezani).
Medeja je patila od tuge oko novog razvoja događa; okreće se čak i od vlastite djece, vjerojatno zato što je podsjećaju na Jazona. Dadilja se boji onoga što Medeja može učiniti, “jer je njezino srce žestoko” (l. 38).
Ulazi Učitelj s dvoje malene djece Jazona i Medeje koji donosi još loših vijesti: čuo je glasinu da Kreont namjerava otjerati Medeju i djecu iz Korinta. Dadilja je užasnuta što će Jazon dopustiti da se njegova obitelj tako protjera; ona kaže Učitelju da dovede djecu unutra, ali ga upozorava da ih drži podalje od njihove majke. “A ti od majke djecu dobro sakrivaj i nipošto ih ljutoj njojzi ne puštaj,
jer vidjeh već da zvjera kao bijesan bik ko neko zlo da snuje. Neće proć je gnjev, dok ne padne tu netko od nje oboren.”
“Čujemo” Medejine krikove koji dolaze iz unutrašnjosti kuće, a koji plaše dadilju jer je Medeja snažna i opasna žena “jer strašna je, a onaj tko se zgrabi s njom taj lako se podičit neće pobjedom.“.
Medeja psuje i proklinje i Jazona i djecu, želeći da propadne cijela kuća.
“O prokleti sinovi nesretne majke,
crkli da bog da zajedno s ocem
i propao dom vam sav!”
Ulazi Zbor, obraćajući se dadilji. Žale Medeju, ali čini se da misle i da bi žena trebala naučiti izdržati nedaće; Medeja nije prva koja ima nevjernog muža. Čuju kako Medeja plače i žali što je sve učinila svojoj obitelji samo kako bi pomogla Jazonu. Zbor moli dadilju da izvede Medeju, kako bi je utješili.
Medeja ulazi, iznoseći monolog o svojim patnjama kao žena. Žene, iako isto samo stvorenja koja mogu misliti i osjećati, moraju trpjeti strašne muke. Brak je nužan, a s brakom dolazi služenje. I premda se muškarci slobodno upuštaju u svoje apetite i uživaju u društvu svojih prijatelja, žene moraju ostati u kući i živjeti samo za svoje muževe. Muškarci moraju nositi oružje, ali žene moraju rađati djecu. A Medeja govori Zboru da je njezin problem još gori: ona je stranac u Grčkoj, bez obitelji ili kuće, a Jazon ju je tretirao samo kao nagradu osvojenu u stranoj zemlji.
Medeja osigurava obećanje: ako uspije pronaći način da se osveti, moli Zbor da se zavjetuje da će šutjeti. Zbor čini kako traži, govoreći joj da je ispravno tražiti osvetu.
Ulazi Kreont i govori Medeji da će ona i njezino dvoje djece odmah biti protjerano. Kad Medeja, praveći se da ništa ne zna o toj odluci, pita zašto, Kreont iskreno govori da je se boji. Ona je moćna čarobnica i on se boji za život svoje kćeri Glauke. Medeja govori o mržnji koju svi ljudi imaju prema pametnim ženama.
Moli da joj se dozvoli boravak, obećavši da će se pokoriti vlasti, ali Kreont to ne dopušta. Ona i dalje moli da joj se dozvoli još jedan dan, kako bi se mogla pripremiti za put i odlučiti kamo će krenuti. Kreont, vjerujući da jedan dan nije dovoljan da Medeja nanese svoje neprijatelje na njega, udovoljava njezinu zahtjevu. Ali ako se sutra ili zoru nađu u njegovim zemljama, umrijet će. Kreont i njegovi pratitelji izlaze.
Zbor sažalijeva Medeju, ali ona ih uvjerava da joj je dovoljno dvadeset četiri sata da uništi Jazona, njegovu novu mladenku i Kreonta. Koristit će svoju vještinu u umjetnosti spravljanja otrova kako bi ih uništila. Medeja je odlučna da se nitko o nju neće ogriješiti, a ona će jedina živjeti da priča o tome. Zbor pruža nevjerojatnu odu “Pomičite se prema izvorima, svetim rijekama, i neka se svjetski veliki red preokrene…“); Čini se da ih je osvojila Medejina strast i oni žive zlobno kroz nju i njezine planove za osvetu. U konačnici, sva nedjela prema ženama će biti naplaćena.
Jazon ulazi, ukorujući Medeju za njezin slobodan jezik, govoreći joj da je sama na sebe dovela izgnanstvo. Pokušao je govoriti u ime nje i njezine djece kralju Kreontu, ali je ona sve upropastila. Kaže joj da će se pobrinuti da ne ostanu bez novca i da ju još uvijek ne mrzi, čak i ako ona njega prezire. Medeja mu uzvraća, nazivajući ga kukavicom. Podsjeća ga na mnogo toga što mu je omogućila: pomogla mu je da uzjaši bikove, bila je ta koja je ubila čudovišnu zvijer koja je čuvala zlatno runo, a ona je i bila ta koja je ubila Pelija. Sve da bi zaštitila Jazona. Jazonu je također osigurala dvoje djece, lišavajući ga bilo kakvog izgovora da uzme drugu ženu.
Jazonovi odgovori nabrojanim su argumentima, uredno organizirani, o tome kako je Medeja imala više koristi od njihovog braka nego on. Kaže joj da ju je ljubav natjerala na djelovanje. Kaže joj i da ona, zahvaljujući njihovom braku, živi među Grcima i prilično je poznata. Napokon, govori da je uzeo novu mladenku da im spasi kuću; došli su u Korint kao prognanici i trebali su osigurati svoj položaj. Ako u novom braku ima djecu, njegova djeca s Medejom imat će braću i sestre koji će ih zaštititi.
Optužuje Medeju da je iracionalna i uhvaćena u ženskoj brizi za ljubav. Zbor kaže Jazonu da je dobro govorio, ali isto tako i da je izdao svoju ženu. Medeja i Jazon se svađaju – Medeja govori Jazonu da je trebao prvo razgovarati o planu novog braka s njom, ali Jazon odgovara da je previše neracionalna. Nudi joj novac, kao i to da ju pošalje u kuću prijatelja; ona ponosno odbija ponudu.
Zbor pjeva napjeve o opasnostima i prednostima ljubavi: ljubav donosi velike nagrade, ali nepromijenjena ili loše odabrana ljubav donosi patnju. Nastavljaju pjevati, govoreći o boli izgnanstva.
Ulazi Egej, atenski kralj i Medejin stari prijatelj. Još uvijek bez djece, Egej je molio Boga Apolona da mu pomogne, ali odgovor proročice samo ga je zbunio. U Korintu je da vidi starog prijatelja, mudrog čovjeka, koji bi mu pomogao protumačiti odgovor proročice. Medeja ga obavještava o tugama koje su je zadesile, a Egej je šokiran Jazonovim ponašanjem. Medeja moli Egeja da joj pomogne, obećavši da će mu pružiti svoje medicinske stručnosti i pomoći da ima djecu. Egej, svjestan da je Medeju protjerao moćni korintski kralj, govori joj da joj ne može pomoći da stigne do Atene, ali ako uspije u svom naumu, pružit će joj sigurno utočište i gostoprimstvo zauvijek. Medeja natjera Egeja da obeća da je neće predati svojim neprijateljima, bez obzira na sve. Egej se zaklinje u sve Bogove. Medeja mu zaželi dobro, a ljubazni kralj izlazi.
Medeja je presretna. Sada, uz obećano sigurnije utočište uz Egeja, može izvršiti sve svoje planove. Pozvat će Jazona, prilagodivši prividno pomirljivi ton. Ona će ga moliti da dozvoli njihovoj djeci da ostanu u Korintu, a ona će djecu s darovima slati Jazonovoj novoj nevjesti. Poklon će biti otrovana haljina koja će donijeti princezi, kao i svima koji je dodirnu, smrt. Nakon što to učini, Medeja će potom ubiti svoju djecu.
“O prokleti sinovi nesretne majke,
crkli da bog da zajedno s ocem
i propao dom vam sav!”
Zbor poziva Medeju da ne nastavi s tim planovima. Medeja ravnomjerno odgovara da nema mjesta kompromisu. Ubit će svoju djecu kako bi ranila muža.
“…Ženu hvata strah
od mača, žena nije ni za kakav boj,
no dirne li joj netko bračni njezin spreg,
tad nećeš naći stvora krvožednijeg.”
Zbor pjeva još jednu odu – o svetim rijekama Atene, pitajući hoće li božanstva Atene blagosloviti Medeju ili će je građani Atene “skloniti” nakon takvog gnusnog čina.
Jazon ulazi. Medeja još uvijek ljuta, ispričava se zbog svog bijesa, čestitajući Jazonu na njegovom dobrom razumu i novom braku. Doziva djecu da ga pozdrave. Kad dođu do oca, Medeja govori o osjećajima. Zamišlja djecu kako “nakon dugog života” (l. 901) pružaju ruke na ovaj način kad umru. Ona počne plakati, a Zbor korintskih žena joj se pridružuje.
Jazon odobrava Medejinu promjenu srca, iako ga zbunjuju njene suze. Ona ga moli da pokuša organizirati mogućnost boravaka njene djece u Korintu; a on joj obeća da će pokušati. Zatim Medeja šalje slugu po haljinu i vijenac za princezu Korinta. Djeca će joj odnijeti ove darove. Jazon se protivi ekstravaganciji, ali Medeja inzistira. Izlazi, a slijede ga Učitelj i djeca.
Zbor pjeva sažaljenje grozne sudbine koja čeka Jazonovu mladenku i Medejinu djecu. Svi su osuđeni. Pjevaju o Jazonovom izboru i kako će ga učiniti omalovaženim; sa sažaljenjem pjevaju i za Medeju koja će ruke vlažiti krvlju vlastite djece. Učitelj se vraća i tješi Medeju vijestima da će djeci biti dopušteno boraviti u Korintu. Princeza je prihvatila darove i Medeja pomišlja kako time što je prihvatila njene darove ne razumije njenu nevolju.
Medeja sada ima dugi govor dok se obraća svojoj djeci, govoreći im kako je žalosna što odlazi bez njih. Govori o svemu čemu se nadala za njih: o njihovim brakovima, brizi za nju u starosti, o ritualnom pranju njenog mrtvog tijela. Čini se da oklijeva i najavljuje da neće ići dalje sa svojim planovima.
“O što da radim, žene? Kad im oči zrem
i blistave i sjajne, sasvim protrnem
i klonem, te ne mogu naum svršit svoj.”
Ali, naposljetku, ona se ipak odlučuje još jednom izvršiti svoju osvetu jer bolje je da ih ona sama ubije kad su već sudjelovali u ubojstvu princeze i svakako će im biti dodijeljena smrtna kazna.
“Ta bolja im je smrt, a kad im je već mrijet,
nek vlastita ih majka pošalje u Had.”
Provodi posljednje trenutke s dvoje djece, držeći ih za ruke i sažalijevajući ih “O dođite joj jednom u moj zagrljaj, da privinem ta tijela, slatki dahnem dah.”. Medeja i djeca izlaze.
Zbor pjeva o boli odgoja djece. Nakon svih problema roditeljstva, čak i ako se dijete dobro pokaže, ostaje mogućnost smrti. A smrt djeteta najveća je bol.
Medeja opet ulazi i govori Zboru da promatra obzorje, čekajući glasnika da donese vijest o njenoj osveti. Ulazi Glasnik i govori da princeza otrovana. Šokiran Medejinom smirenošću spreman je na bijeg. Ona ga moli da ispriča priču o princezinoj smrti, na Medejino zadovoljstvo. Glasnik prepričava da Glauka nije bila sretna što je viđala njenu djecu, ali ju je osvojila ljepota darova. Isprobala ih je ubrzo nakon što je Jazon otišao; bila je prezadovoljna vlastitim izgledom, ali ubrzo je počela imati napade; dadilja, misleći da Glauka ima konvulzije počinje moliti bogove za pomoć. No, ubrzo postaje jasno da djevojka umire. Smrt je bila užasna: vijenac ju je oslikao plamenom, krvlju i vatrom, a otrov haljine skinuo joj je meso s kostiju. Kreont je došao i čvrsto prigrlio njeno mrtvo tijelo uz plač. Povikao je žalosno, hiperbolično želeći da je umro s njom. Kad je stari kralj pokušao ustati, otkrio je da mu je tijelo zalijepljeno za haljinu. Otrov je i njemu naštetio, a umro je kao i njegova kći.
Zbor primjećuje da je ovaj dan Jazonu nanio mnogo tuge, ali da je to i zaslužio. Oni govore o svom sažaljenju prema djevojci. Medeja sada govori o posljednjem dijelu svog plana. Mora skupiti hrabrost i ubiti svoju djecu.
Zbor viče na boga Helija, Medejinog pretka. Pjevaju o groznom činu koji će Medeja uskoro počiniti. Iz kuće se čuju krikovi Medejine djece dok ih ona ubija. Dok djeca plaču za pomoć, Zbor razmatra treba li se umiješati, ali na kraju odustaju od nauma. Umjesto toga pjevaju još jednu odu na užas čedomorstva.
Ulazi Jazon. Pita Zbor gdje se skriva Medeja; čarobnica će sigurno umrijeti za svoj čin. Došao je uzeti djecu i staviti ih pod stražu, iz straha da će kraljevska kuća zatražiti osvetu protiv njih. Zbor kaže Jazonu da su njegova djeca mrtva, od ruke Medeje. Jazon je ogorčen. Naređuje svojim ljudima da sruše vrata, a on govori kako će joj vratiti za njezine zločine.
Medeja se pojavljuje iznad palače, u kolima koju vuku zmajevi. Leševi njeno dvoje djece su s njom. Smije se Jazonovim uzaludnim naporima. Kočija je dar Helija, boga sunca, oca njezina oca.
Jazon ju proklinje, rekavši da se nijedna Grkinja ne bi usudila učiniti to što je ona. On se prezira zbog uzimanja zle nevjeste. Medeja odgovori hladno rekavši da Zeus zna što je sve učinila za Jazona i kako joj je Jazon to vratio. Prepiru se, pri čemu jedni druge optužuju za ono što se dogodilo.
Jazon zahtijeva tijela djece kako bi ih mogao sahraniti. Medeja odbija. Sama će ih pokopati i napraviti sveti ritual i žrtvu za Heru kako bi se iskupila za svoje grijehe. Otići će u Atenu, gdje ju čeka sigurno utočište. A Jazon će, predviđa mu, umrijeti. Umrijet će u nesreći tako što će ga u glavu udariti komad drveta sa starog broda Argo.
Jazon proklinje svoju sudbinu i oplakuje stravičnu smrti svoje djece, a Zbor mu odgovara:
“Sad tepaš im i sada ljubio bi njih,
a kako bješe dosad?”
Zbor završava predstavu, pjevajući kako bogovi stvaraju događaje na način koji čovjeka iznenađuje.
Analiza likova
Likovi: Medeja, Jazon, Glauka, zbor korintskih žena, kralj Kreont, Medejina djeca
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 50 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Euripid je bio jedan od najpoznatijih starogrčkih pisaca.
O Euripidu ima jako malo sačuvanih i zapisanih podataka, vjerojatno i iz razloga jer nije bio aktivan u politici. Tako je zapisano da se kao glavnim zanimanjem bavio diplomatskim poslovima na Siciliji. Također, smatra se da je on jedini u to vrijeme imao kućnu biblioteku jer je bio izrazito bogat. Bio je obrazovan, imao je nekoliko učitelja, između ostalih i poznatog Sokrata.
Vjerojatno jedini izvori informacija o njemu su povijesni izvori te dramska natjecanja na kojima je sudjelovao. Tako se zna da je prvi puta sudjelovao na takvim natjecanjima daleko 455. godine prije Krista.
Što se tiče njegova privatnog života pa čak i datuma rođenja, zna se vrlo malo, a i mnogi su podaci sporni. Negdje je naznačeno da je rođen za vrijeme bitke kod Salamine. Čak se vjeruje da je mjesto njegova rođenja bilo u blizini gdje se sama bitka odigrala. No, neki vjeruju kako se rodio u Ateni i to 484. godine prije Krista.
Vjeruje se da je na dramskim natjecanjima pobijedio čak četiri ili pet puta, a prvu pobjedu odnio je 441. godine prije Krista s izgubljenom pričom “Peliasove kćeri”.
Kada ga je makedonski kralj Arhelaj pozvao u Makedoniju, rado se odazvao pozivu pa je otišao tamo i napustio grad Atenu 408. godine prije Krista. Navodno je tamo i umro i to 406. godine prije Krista.
Vjeruje se kako je napisao čak oko 90 drama. Ne zna se točan broj jer kod nekih nije utvrđeno radi li se o Euripidu kao autoru. No, sačuvano je samo njih devetnaest.
U njegovim dramama bogovi više nemaju glavnu ulogu, dobivaju mane i nisu više savršeni kao u prijašnjim dramama. Bogove uspoređuje i izjednačava s ljudima. Uvodi u svoje drame monologe te su njegove drame ispunjene samo suvremenim govorom ljudi, bez pretjeranog ukrašavanja i opisivanja. Smatraju ga začetnikom psihološke drame.
Postoje saznanja koja govore da je njegova popularnost narasla nakon njegove smrti, dok za života nije bio previše popularan kod atenske publike. Tako je i priznanje za svoja djela i književno stvaralaštvo dobio tek nakon svoje smrti, a danas je jedan od najutjecajnijih tragičara svih vremena.
Njegova najpoznatija i sačuvana djela su: “Medeja”, “Heraklova djeca”, “Hipolit”, “Elektra”, “Feničanke”, “Orest”, “Trojanke”, “Mahniti Heraklo”.
Autor: M.Z.
Odgovori