Legende o Kristu

Zbirka knjige “Legende o Kristu” započinje jedinom realističnom pripovijetkom u cijeloj knjizi koja nosi naziv “Sveta noć”. Priča započinje u prvom licu, a autorica je započinjem sjećanjem na davno preminulu baku, kada je njoj bilo samo pet godina. Baka je svakodnevno autorici pričale različite priče, a jedna joj se posebno urezala u pamćenje. Upravo iz tog razloga, Selma je poželjela ispričati ovu lijepu priču i podijeliti je sa svima.

Kratak sadržaj

Priča započinje opisom radnje kada čovjek jedne tamne noći traži oganj idući od kuće do kuće. Naime, žena mu je rodila malo djetešce te ih treba ugrijati. No, nitko mu ne želi otvoriti vrata i pomoći, bilo je jako kasno i svi su već spavali.

Pošto je dugo hodao, ugledao je u polju odsjaj. Učinilo mu se da bi to mogla biti vatra. Kako se približavao mjesto shvatio je da je bio u pravu. U polju je pored vatre stajao pastir koji je čuvao svoje ovce. Pastir nije bio topao i drag čovjek, već čista suprotnost tome. On je bio mrzovoljan prema svima.

Čovjeka koji je htio naći oganj, napali su prvo pastirovi psi, ali on nije osjećao njihove ugrize. Nakon toga pastir odluči štapom napasti čovjeka, ali štap se izmakne sam od sebe u stranu. Pastir je čudno gledao i nije htio imati previše posla s ovim čovjekom pa mu je odlučio udovoljiti u želji da mu da ognja kako bi upalio vatru. Ali kada je ugledao vatru, shvatio je da je ona već skoro izgorjela i da je od nje ostao samo žar.

U taj čas, čovjek koji je bio u potrazi za ognjem brzo zgrabi žar golim rukama i položi ga u kabanicu. Pastir je u čudo i zamišljeno gledao. Nije mu bilo jasno što se sve večeras dogodilo, kakva je to čudna noć u kojoj pseći ugrizi ne bole, štap ne može ubiti, a vatra ne peče.

Odluči pastir krenuti za čovjekom kako bi vidio što će se dalje događati. Kada su stigli do mjesta gdje je čovjek živio, pastir vidi samo gole i hladne zidove jedne špilje. Tamo su ležali žena i tek rođeno maleno djetešce. Pastiru je bilo žao malenog djeteta pa mu odluči pokloniti ovčje runo kako bi dijete moglo spavati na toplom.

U taj čas kada je odlučio da će biti milosrdan, pastiru se oči otvore, on progleda i oko sebe vidi mnogo anđela. Anđeli su slavili Spasitelja koji će svijet spasiti od grijeha. Pastir je bio sav ushićen što je progledao da je pao na koljena i počeo se moliti i hvaliti Boga.

“Carevo viđenje” je naslov druge pripovijetke. Ona se temelji na priči o samim počecima kršćanstva. To vrijeme bilo je u vrijeme cara Augusta u Rimu. Senatori su predložili da se imperatoru podigne hram na Svetom rimskom brodu, dok je August tu želju htio potvrditi tako što bi se žrtvovala žrtva. Ali kada su stigli na brdo ukazala im se Sibila, proročica. Ona je bila cijela zaokupljena rođenjem Isusa Krista u Betlehemu koje joj je došlo u viziji. August je shvatio tada da se rodio Bog. Bogu će se klanjati na kapitolijskom brdu. On je odustao do gradnje novog hrama već je odlučio sagraditi svetište novorođenom djetetu. Nazvat će ga Nebeskim oltarom – Ara Coeli.

“Zdenac mudraca” je treća pripovijetka. U njoj Suša koja je prikazana kao personificiran lik, luta po Judeji. Došla je tako do zdenca mudraca i htjela ga je presušiti. Zatekne tako trojicu jahača i poželi im ispričati povijest zdenca. U Medeji, u Gabesu prije dosta godina živjela su trojica mudraca koji su bili jako siromašni. U jednoj svetoj noći oni su ugledali na nebu sjajnu zvijezdu čudesnog sjaja te su zaključili da se sigurno rodio na zemlji moćan kralj. Oni su se nadali da je djetetov otac bogat i da će im dati dobre nagrade zauzvrat što će mu priopćiti ovu vijest.

Zvijezda vodilja im je svojim sjajem pokazivala put navodeći ih do špilje gdje je ležalo maleno djetešce. No, kada su stigli do špilje i ugledali djetešce bili su sigurni da su pogriješili te su se okrenuli i odlučili poći dalje, nikome ništa ne govoreći. Ali kada su se htjeli uputiti dalje u potragu, zvijezde više nije bilo.

Ubrzo nakon toga, mudraci su shvatili da su pogriješili prema Bogu pa su htjeli ponovo doći do špilje. No, Bez zvijezde vodilje to nisu mogli. Samo su besciljno lutali i nikako nisu mogli pronaći špilju. Ali kada su se približili zdencu na kojeg su naišli, ugledali su u njegovoj dubini ponora odraz zvijezde koja im je pomogla da dođu skroz s dalekog Istoka. Naime, sjaj zvijezde se vratio i njezin odraz ih je ponovo odveo do špilje gdje je ležalo tek rođeno dijete.

Bog ih je odlučio nagraditi. Tako je crnac postao lijep čovjek, gubavac je postao zdrav, a stari je prosjak postao mlad.

Kada su putnici pitali Sušu jesu li se putnici zdencu nekako odužili, Suša je pobjegla glavom bez obzira jer je shvatila da se radi o mudracima. Nije željela gledati kako mudraci zovu sluge i kako tovara deve vodom i pune zdenac života rajskom vodom.

“Betlehemsko djetešce” četvrta je pripovijetka i ona govori o djetinjstvu Isusa. Isus je od najranijih svojih dana u djetinjstvu radio čuda. Lovio je pčele kako bi im mogao pomoći vračajući ih u košnicu, cvjetove ljiljana koji su bili jako nježni htio je zaštititi od pljuska kako se ne bi uništili.

U blizini je vojnik čuvao stražu kada je naišao maleni dječak. On se odmah sjetio jednog proročanstva starog židova koji je rekao da će doći do tisućugodišnjeg mira. Vojniku to nije bilo nimalo drago jer je znao da je on tada suvišan. I kako je vrijeme provodio gledajući u dječaka, tako mu je postala sve gora pomisao na mir koji će trajati tako dugi niz godina.

Jednoga dana sunce je jako pripeklo i vrućina je bila nepodnošljiva. Ratnik se pekao u svom oklopu, mislio je da će mu se mozak raspasti. Dječak je primijetio da se ratnik peče od vrućine te mu je prišao i poklonio mu samo par kapljica vode kako bi se osvježio. No, ratnik se osvježi kao da mu je dječak dao velike količine vode. Iako mu je pomogao, ratnik nije osjećao nimalo zahvalnosti.

U isto to vrijeme, kralj Herold, odlučio je pobiti svu mušku djecu u Betlehemu. On se pribojavao da ne bi došlo do ostvarenja proročanstva tj. da se ne bi ostvarilo da novi kralj osnuje kraljevstvo dugog mira i velike svetosti. Iz tog razloga namamio je majku s djecom na svoj dvor, a tada je pustio svoje vojnike kako bi ih sve pobili. Marija se ipak uspjela nekako spasiti i to upravo pored ratnika koji je bio poznat po svojoj nezahvalnosti. On ih ne bi poštedio, ali u tom trenu naišla je pčela i ubola ga je u oko.

No, on ni tada nije odustajao te ih je i dalje gonio nadajući se da će iz tog razloga možda i napredovati u svom poslu. Ali svaki put kada ih je skoro susreo, oni su pobjegli. Jednom prilikom, uspio ih je naći na spavanju u špilji. I točno u taj čas kada je htio probosti dijete, pojavi se ponovo pčela i počne mu zujati oko glave. Vojnik se sjeti i kako ga je dječak spasio od vrućine te se zamisli. Borio se sam sa sobom dok se na kraju nije preobratio. Kleknuo je ispred malenog Isusa i poljubio mu je noge.

“Bijeg u Egipat” je peta pripovijetka u nizu koja ja pričala o staroj, visokoj palmi koju je nekada davno posadila kraljica od Sabe. Ona je zavjetovala palmu da raste tako dugo dok se u Judeji ne pojavi kralj koji je veći i od samog Salomona.

Palma je tako rasla sama i gledala što se događa po pustinji. Jednog je dana ugledala kako se pustinjom probija čovjek sa ženom i malim djetetom. Palma je osjetila kako je smrt blizu i pomisli da će sigurno umrijeti nesretni ljudi koji putuju pustinjom. No, u tom času dječak poželi doći do datulja kako bi nahranio roditelje. Naredi palmi da se sagne kako bi uspio doći do datulja i palma tada shvati da je došao njezin čas za umrijeti. Ona shvati da je ugledala kralja koji je veći od Salomona.

“U hramu” je šesta i posljednja pripovijetka iz ove zbirke. Ona opisuje događaje kada je dvanaestogodišnji Isus stigao u Hram te njegove motive dolaska. Isusovi roditelji, Marija i Josip, bojali su se da će Isus htjeti zauvijek ostati u Hramu i da će mu se to svidjeti. Uostalom, to je i predskazano.

Isus je zaboravio na sva čuda koja je počinio kada je bio mali, do pete godine. Nakon pete godine živio je kao i sva druga djeca. Ipak, Isusa nije oduševio Hram.

Isusa je zanimala samo truba koja se zvala “Glas vladara svjetova”. Iz te trube uspjet će izmamiti zvuk samo onaj koji uspije okupiti pod svoje okrilje sve ljude. Zatim ga se dojmila oštrica koja je već bila zahrđala. Ona je bila napeta preko “Rajskog mosta”. To je bila provalija, a onaj tko je uspije prijeći doći će u raj. Zatim, dva stupa koji su bili odmah jedan do drugog. Njihov naziv je bio “Vrata pravednosti” jer između ta dva stupa može proći samo pravednik.

Sljedeći dan, Isus je odlučio prije povratka u Nazaret ponovo posjetiti Hram. On nije htio iskazati svoju moć tamo jer nje nije bio niti svjestan. Jedino što je on htio, bilo je ponuditi pomoć svima onima kojima je bila potrebna. Isus tada uspije u svemu onome što ga se dojmilo. Uspio je postići da se čuje zvuk iz trube, prešao je preko mosta, a i između stupova.

Marija i Josip su ga tražili i naposljetku su ga i našli među mudracima koji su ga ispitivali. Marija je tada zaplakala. Bila je svjesna da je on za nju sada izgubljen. Njegov život od tog dana bio je usmjeren prema pravednosti te je on od toga dana dijelio svoju ljubav prema vrlo siromašnima. Ovo je bilo i ključno za Isusovo djetinjstvo te je označilo kraj tog razdoblja.

Vrsta djela: zbirka pripovijedaka

Vrijeme radnje: oko vremena Isusova rođenja

Mjesto radnje: Jeruzalem, Betlehem, Egipat, Nazaret i Rim.

Likovi: Isus, Josip, Marija, vojnik, car August…

Bilješka o autoru

Selma Lagerlof – pravo ime joj je bilo Selma Ottiliana Lovisa (1858. – 1940.) cijenjena je švedska spisateljica rođena 20. studenog 1858. godine. Smatra se jednom od najboljih i najcjenjenijih švedskih književnica.

Postala je poznata po tome što je u svojim djelima koristila središnje motive i likove iz rodne Švedske, a pored toga inspiraciju je tražila u životu južne Italije, Palestine te modernog socijalizma čijih se načela najviše pridržavala.

Među mnogim napisanim djelima možemo izdvojiti: “Čudnovato putovanje Nilsa Holgerssona po Švedskoj”, u kojoj je opisala zgode dječaka koji je letio na guskinim leđima i tako upoznao domovinu, zatim “Gosta Berling” i poznata knjiga”Legende o Kristu” u kojoj je obradila biblijske legende.

Nobelovu nagradu za književnost dobila je 1909. godine. Smatrali su je jednom od najizvornijih švedskih i europskih pripovjedača. Umrla je 1940. godine.

Autor: M.L.