Koko u Parizu

“Koko u Parizu spada pod detektivske romane u što se možemo uvjeriti odmah po završetku čitanja priče. Glavni likovi su djeca koja žive u urbanoj sredini, a radnja je uzbudljiva i napeta, a komplikacije se odvijaju do samog kraja što priči daje veliku neizvjesnost.

Sastoji se od 13 kratkih poglavlja. U uvodu se Koko priprema za odlazak u Pariz, a Zlatko mu opisuje što tamo može očekivati. Koku se to čini sve jako zastrašujuće. Zaplet se događa odmah čim Koko dolazi u Pariz i u Pokleov stan. Od tada događa se mnogo uzbudljivih radnja oko slike pa sve do Kokove otmice. Vrhunac radnje je rasplet svih događaja, a odvija se u slikarevu stanu gdje se sastaju svi likovi. U epilogu Koko objašnjava svoj san.

Autor je na kraju radnje vjerojatno sve prebacio u Kokov san jer je tako imaju veću mogućnost što se tiče uvjerljivosti radnje. U snovima je sve moguće!

Tema romana je čisto detektivka jer se kroz cijelu radnju pokušava otkriti gdje se nalazi slavna slika, tj. tko ju je ukrao.

Autor je ovom pričom htio zabaviti čitatelje, ali i omogućiti svakom da na temelju tragova koje nam je autor ostavljao, sami pokušavaju prije kraja priče shvatiti kako će se rasplesti radnja koja je napeta do samog kraja.

Roman je napisan jednostavno, standardnim hrvatskim književnim jezikom, a autor je ubacio i dosta žargona koji je specifičan za djecu koja žive u urbanim sredinama.

Kroz brojne dijaloge uspjeli smo vrlo dobro upoznati karakteristike likova, a možemo primijetiti i dosta dječjih preuveličavanja.

Kratak sadržaj

Trinaestogodišnji Koko, pravim imenom Ratko Milić, na poziv svog prijatelja Zlatka Brnčića sprema se za svoj prvi odlazak u Pariz.  Njih dvojica će se za vrijeme ljetnih praznika uputiti u posjetu kod Zlatkovog ujaka. Ujak imenom Poklepović, živi u Parizu i bavi se umjetnošću. Točnije on je slikar umjetničkog imena Pokle.

Zlatko je već par puta bio u posjeti ujaku pa već zna i francuski jezik, dok Koko pokušava što više naučiti u kratkom vremenu. Koko, koji nikada nije putovao izvan Zagreba upije sve priče i dogodovštine svog prijatelja Zlatka koji mu pričama nastoji što bolje približiti ovaj grad.

Tako Zlatko, osim što priča Koku o znamenitostima i ljepotama Pariza, nastoji mu predočiti da je Pariz i jako opasan grad. Koko sa zanimanjem sluša kako je Pariz grad s puno otmica, a najviše se kradu upravo dječaci njihovih godina. Za djecu se traži otkupnina, a ako se ne isplati, oni obično bivaju ubijeni. Zlatko je pričao još Koku kako u Pariz svakoga sata slijeće bar deset tisuća aviona, dok okolo vrebaju opasni snajperisti. Bogalji u svojim drvenim nogama drže oružje, a slijepci iz štapova pucaju unaokolo.

Koko se prestravio od ovih priča i sav je u čudu kako netko uopće može živjeti u takvom gradu.

No ipak odlučuje otputovati sa Zlatkom u Pariz. Krenuli su na put avionom. Zlatko nije odustajao ni tijekom puta pa i dalje priča Koko o strahotama. Sada je prigodno odabrao avionske katastrofe i gusarske otmice. Koko nije htio niti u jednom trenutku priznati da se boji te je s visokom napetošću dočekao slijetanje u Pariz.

U Parizu ih je dočekao Zlatkov ujak Poklepović. Da bi stigli do slikarevog skromnog doma morali su promijeniti nekoliko različitih vlakova i autobusa, a i dosta su pješačili.

Kada su stigli do stana, Koko nije mogao ne primijetiti kako je slikar pomalo čudan. Stan se nalazio na zadnjem katu ne tako velike kuće, dok su još drvene stepenice vodile dječake do sobe ne tavanu.

Slikar ih je odmah odveo u tu sobicu gdje im je pokazao strogo čuvanu tajnu. Naime, na samom kraju sobe, prekrivena s čak tri zastora, stajala je slika Mona Lisa. Inače najcjenjenija i najskuplja slika autora Leonarda da Vincija trebala se nalaziti u muzeju u Luvreu.

Slikar se jako bojao da ga netko ne otkrije i ne uzme mu sliku, a bojao se i za svoju sigurnost jer radilo se najpoznatijoj slici na svijetu. Jedino što nije objasnio je kako se slika našla kod njega.

Tada su se stvari počele komplicirati.

Ujak Pokle je poslao dječake na šišanje kod izrazito čudnog brijača. Dječacima je zaboravio dati obrok pa su otišli gladni. Na kraju šišanja nisu bili zadovoljni frizurom i tako stigoše kući.

Pošto se Zlatko odmah otišao kupati, Koko je iskoristio priliku i otišao ponovo vidjeti sliku u sobicu potkrovlja. Kada je ušao u sobu, odmah je zapazio da slike nema. Sav zaprepašten, potrčao je do Zlatka koji nije mogao vjerovati da se krađa uopće mogla dogoditi.

Zlatko i Koko brzo pohitaju do potkrovlja i ugledaju sliku na svom mjestu. Zlatko je bio ljutit na Koka i optužio ga je da laže, no Koko ga je uvjeravao da je govorio istinu. Uvjeravajući Zlatka u svoje dobre namjere, ugleda tada crveni automobil na ulici. Bez ijedne riječi je pohitao prema njemu.

I tada počinje pravi zaplet oko slike Leonarda da Vincija.

Naime, poznati redatelj Alles Worson upravo je snimao film koji se dogodio po istinitim događajima o krađi slike Mona Lise. Iz razloga da se slici ne bi nešto dogodilo, Zlatkov ujak je zamoljen da izradi kopiju ove slike koju će postaviti na mjesto originala.

No, Zlatkov ujak, slikar Pokle, toliko je dobro obavio posao da se nije primijetila razlika između kopije i originala. Sve je ovo opisano u intervjuu koji je izašao u listu imenom “Večernja truba”. Vrlo vješto ga je napisao reporter pod imenom Marcel Clever.

Slika je tako postala toliko popularna da se za nju interesirao i Nikolas Somais, bogati Grk, inače brodovlasnik koji je bio veliki ljubitelj umjetničkih djela. Somais ima sina Katsarida koji ne želi udovoljiti očevim željama i postati pijanist već je veliki obožavatelj biciklizma i električnih gitara.

U cijeli slučaj oko krađe slike umiješana je i djevojčica. Kćerka čuvenog reportera Marcela Clevera se inače bavi skupljanjem sličica poznatih osoba te jako voli špijunske radnje u romanima. Ona želi pomoći i spriječiti da slika Mona Lise bude ukradena.

Djevojčici je najviše sumnjiv bogati Grk pa koristi priliku da se poveže s njim. Naime, njegov je sin zaljubljen u nju pa to mora iskoristiti.

U radnji su prikazani i vrlo bitni lažni brijači Frederic i Charles koji u biti rade kao službenici jednog osiguravajućeg društva, a njihova dužnost je čuvanje slike. Njih dvojicu je Koko uočio kada su pokušavali obaviti zamjenu slike.

Michael i Jean su sinovi ove dvojice lažnih brijača i izrazito su ogorčeni što ih roditelji nisu željeli pustiti na ljetovanje. Oni imaju u planu osvetiti se i to na način da postanu popularni u cijelom Parizu. Ubrzo, oni otmu Koka i saznaju cijelu priču oko Mona Lise. Za njegovo puštanje na slobodu traže jako veliku svotu novca od ujaka Poklea.

Zlatko je na kraju spasio Koka od otmičara i tada se saznaje da slika nije bila niti ukradena.

Kraj romana nosi zanimljivost da je cijela priča bila Kokov san. Naime, on ga je ispričao Zlatku koji je tada zaključio da su svi likovi iz sna likovi iz prijašnjih romana Ivana Kušana.

Vrsta djela: detektivski roman

Vrijeme radnje: jedno ljeto

Mjesto radnje: Zagreb i Pariz

Likovi: Koko, Zlatko, slikar Poklepović, dječaci Jean i Michel, Marie Clever, Katsarida Samais

Analiza likova

Koko – trinaestogodišnji dječak koji po ničemu ne odskače od svojih vršnjaka. Živi u Zagrebu. Ravnopravni je član svih ostalih sudionika koji su bitni za radnju koja se događa iz njegovog sna. Ne voli ići u školu niti učiti, a ni higijena mu nije jača strana jer se ne voli kupati. Omiljeno jelo mu je punjena paprika. Kada je stigao u Pariz stalno je bio gladan. Njegova navika je da se stalno češka lijevom rukom iznad desnog uha. Voli se praviti važnim poput svih dječaka njegovih godinama. Pokazao se jako domišljatim i hrabrim u Parizu kada su lovili zločince.

Zlatko – Kokov je dobar prijatelj. Za razliku od Koka on voli puno čitati i puno toga zna. Visok je i mršav. Dobro poznaje Pariz i kada priča voli preuveličavati opasne situacije. Ipak, Koko mu neizmjerno vjeruje jer smatra da je jako pametan i da puno toga zna. Snalažljiv je i štiti Koka u svim opasnim situacijama.

Katsarida Somais – dječak kome je otac jedan od otmjenih ljudi Pariza, sin je brodovlasnika. Sukobi se s roditeljima jer smatra da ga oni ne razumiju. Želi postati poznati glazbenik i biciklist koji će voziti “Tour de France” – cijenjenu biciklističku utrku. Iako se ne slaže s ocem nastoji ga spasiti od skandala zbog ukradene slike jer se boji da bi mogao ponovo sudjelovati. Naime, već je jednom bio umješan u sličan skandal. Zaljubljen je u Merie, a on to vidi, samo ne želi mu reći.

Merie Clever – kći uglednog novinara, predstavlja dijete jednog od uglednika društva. Ljuta je na oca što je ne shvaća ozbiljno. Hrabra je i pokazala se puno poduzetnijom u spašavanju slike od Katsaride. Jako voli špijunske, kriminalističke romane i sanja kako će jednom u budućnosti biti poput Mate Hari.

Jean Brange i Michael Croitier – negativni likovi. Žele se proslaviti nekom pljačkom ili otmicom jer smatraju da će tako novine pisati o njima. Ustvari su razočarani što preko ljeta moraju ostati u gradu, a roditelji su im bili obećali da će ići negdje na ljetovanje. Jean je već stariji, položio je maturu, a ima i automobil, a Michael je Kokovih godina. Oteli su Koka i prijete mu da će ga ubiti ako ne dobiju otkupninu. No, obojica su prvenstveno fakini koji će napraviti neku nepodopštinu, ali su u biti normalni dječaci koji nezadovoljstvo izražavaju na neprihvatljiv način.

Bilješka o piscu

Ivan Kušan (1933. – )

Ivan Kušan rođen je u Sarajevu, 30. kolovoza 1933. godine. 1939. godine Kušan seli sa svojima iz rodnog Sarajeva u Zagreb te je tamo završio sve škole. Prevoditelj je i književnik te je diplomirao na Likovnoj akademiji u Zagrebu.

Osim što radi kao prevoditelj i to prevodeći s engleskog, ruskog i francuskog, on piše drame, kritike, scenarije te novele i romane za djecu kojima se i proslavio.

Od njegovih najpoznatijih djela koje je napisao za odrasle ističu se: “Razapet između”, “Toranj”, “Trenutak unaprijed”, “Zidom zazidani”.

Autor je serija: Dvadeset slavnih”, “Zagonetni dječak”, “Lažeš Melita”, “Ljubav ili smrt”.

Najveću popularnost Kušan je postigao pišući romane u kojima je opisao anegdote dječaka po imenu Koko. Koko se voli igrati detektiva i radnja u romanima je iznimno napeta i uzbudljiva. Kušan je napisao čak osam romana u kojima je Koko glavi lik. Tako imamo “Koko i duhovi”, “Domaća zadaća”, “Uzbuna na zelenom vrhu”, “Zagonetni dječak”, “Koko u Parizu”, “Lažeš, Melita”, “Koko u Kninu”, “Ljubav ili smrt”.

Također je bio poznat po napisanim pripovjetkama za djecu pod nazivom “Strašno kauboj”.

Njegove knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike, a dobitnik je i važnih književnih nagrada.

U mladosti se često bavio slikarstvom, a sada slika još samo za vrijeme slobodnog vremena. Profesor je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Autor: M.L.