Prožetost krajolika, vanjskog svijeta koji čovjeka okružuje i ljudske unutrašnjosti, njegovih osjećaja i razmišljanja, jedna je od najčešćih i najstarijih tema o kojoj su književnici pisali. Tema je zaokupila i Dinka Šimunovića, hrvatskog književnika čiji je književni rad obilježio kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća. U svojim je pripovijetkama slikovito opisao krajolik rodne Dalmatinske zagore. Osim usmjerenosti na detaljno i živo opisivanje mjestašaca ovoga kraja, Šimunović u njih unosi i zanimljive likove i njihove životne priče.
U Šimunovićevim pripovijetkama jasno se vidi i književni razvoj ovoga književnika. Nedovršena pripovijetka “Mrkodol” najstarija je među navedenima. “Pojila”, “Đerdan” i “Krčma” ubrajaju se u kasnije, zrelo stvaralačko razdoblje, dok su “Jakov Desnica i golubovi” i “Zvijezde” plod Šimunovićeva razmišljanja o starosti, što je vidljivo i u karakternim crtama glavnih likova ovih kratkih pripovijedaka.
Zajednički nazivnik svih navedenih djela u svakom je slučaju ruralni kraj Dalmatinske zagore. Likovi su različiti, kao i mjesta koja se opisuju. U nekima se jasno vidi snažan komentar socijalne situacije u kojoj su se zatekli ljudi koji žive u ovome kraju (“Jakov Desnica…”, “Đerdan”), dok je u drugima naglasak stavljen na psihološke karakterizacije koje u nekim pripovijetkama prelaze u egzistencijalistička pitanja univerzalna za sve ljude (npr. razmišljanja glavnoga lika u pripovijetki “Zvijezde”).
U nekim djelima Šimunović ironično pristupa problematici, na primjer praznovjerju i nazadnosti nekih od likova, ali je u svim pripovijetkama prisutna i razina suosjećanja i empatije prema likovima. Šimunović je ovim, od stane kritike možda podcijenjenim i premalo istraženim, pripovijetkama uspješno prenio čitateljima osjećaje bespomoćnosti, ljudske otuđenosti, nerazumijevanja, ali i jednostavnosti i ljepote. Tako realistični ponor koji nastaje između Jakova Desnice i naprednog svijeta ostaje mjesto koje čitatelju ostavlja gorak okus u ustima, dok vjenčanje Petrice i Boška iz pripovijetke “Đerdan” pamti kao trijumf jednostavne, djetinje i neiskvarene ljubavi.
Kratak sadržaj
Pripovijetka je ispričana u prvom licu, a započinje dolaskom pripovjedača i njegova prijatelja Viktora, tajnika gradske općine, u mjesto zvano Vrbnik. Njihova je glavna namjera bio lov divljači, ali nisu imali uspjeha. Izgubili su se. Tada su slučajno naišli na osamljenu kuću starca Jakova Desnice kojega je Viktor već poznavao. Unatoč tome, Viktor nije puno razgovarao sa starcem i otišao je dalje u lov, ali se pripovjedaču svidio i počeo ga je ispitivati. Otkrio je da starac ima šest kćeri i nijednoga sina i da je zbog toga nesretan jer se njegova obiteljska loza završava. Kćeri su se poudale i sada su na tuđim ognjištima, a on je posve sam. Jakov Desnica izražava i svoj prezir prema pismenosti jer pisma i učenost povezuje s raznim pozivima na isplatu, porezima, tužbama, opomenama, prijetnjama koje su mu stizale…
Kad se Viktor vratio iz još jednog neuspješnog lova, vidio je golubove oko starčeve kuće i pitao ga čiji su. Starac je rekao da su Božji i čudio se tome pitanju jer su ga isto pitali i policajci koji su sumnjali da su to golubovi poštari. Viktor ga je pitao može li ih on ubiti, ako nisi ničiji, a starac mu je rekao da čini što hoće. Viktor je uzeo svoju dvocijevku i sve ih poubijao, a starcu se oči orosile suzama. Pripovjedač je shvatio što su starcu značili golubovi i njihova prisutnost i nije htio sudjelovati u gozbi koju je Viktor pripremio za svoje prijatelje.
Vrijeme radnje: zima
Mjesto radnje: Vrbnik
Likovi: Jakov Desnica, Viktor i pripovjedač
Viktor je tajnik gradske općine, nezainteresiran nizašto drugo osim lova. Hladan je i ne razumije što su starcu značili golubovi, nego se s time još ismijava.
Pripovjedač je učitelj. Za razliku od Viktora, on pokazuje zanimanje za starca i njegov život, a na samom kraju on s njime i suosjeća i želi ga utješiti, ali za to ne pronalazi način.
Starac Jakov Desnica usamljeni je čovjek koji vrijeme provodi sam u svojoj kući. Nezadovoljan je promjenama i osjeća nesigurnost prema promjenama koje donosi pismenost koju povezuje s problemima. Ipak, temeljna značajka ovog lika je usamljenost. Sam i odvojen od svijeta, Desnica utjehu pronalazi u društvu golubova koje mu uskraćuje bezobzirni Viktor i njegova želja za ubijanjem i lovom.
Bilješka o autoru
Dinko Šimunović (1873. – 1933.) rođen je u učiteljskoj obitelji u Kninu. Otac mu je radio kao učitelj pa se u djetinjstvu često selio po mjestima Dalmatinske zagore kako su mu oca premještali po školama.
Pošto je proveo život među siromašnim stanovništvom, to je dosta utjecalo na njegov život te se kasnije i može uočiti u nekim njegovim književnim djelima.
Kao i njegov otac, završio je učiteljsku školu te je također radio po mjestašcima Dalmatinske zagore.
Pošto je već u to vrijeme bio dosta utjecajan književnik, 1909. godine njegov talent je prepoznat jer je premješten u Split gdje je radio dalje kao profesor. Od tada pa dugi niz godina, čak 18, radio je u Obrtnoj školi.
Nakon što je otišao u mirovinu i djeca su mu se trebala dalje školovati, preselio se u Zagreb gdje je živio sve do smrti.
Njegova najpoznatija djela su: zbirke pripovijedaka: “Mrkodol”, “S Krke i Cetine”, romani: “Đerdan”, “Tuđinac”, i “Porodica Vinčić”, te dvije autobiografske proze: “Mladi dani” i “Mladost”.
Autor: I.B.
Odgovori