Interpunkcija ili razgodak predstavlja znakove koji u pisanom jeziku služe kako bi rastavili tekst na rečenice i njene dijelove.
Postoji nekoliko interpunkcijskih znakova poput točke, upitnika, uskličnika, zareza, točke sa zarezom, crtice, spojnice, izostavnika, navodnika, zagrada, polunavodnika, višetočje, dvotočje, trotočje.
Točka (.) je interpunkcijski znak koji označava kraj rečenice, a može se koristiti i za označavanje brojeva ili za skraćivanje.
On je stigao 10. do cilja.
Rođen je u 16. stoljeću.
Upitnik (?) predstavlja razgodak kojim se označava pitanje te upitne rečenice. Pitanje se može sastojati od jedne ili nekoliko riječi.
Jesi li siguran da si vidio? Jesi li uopće bio tamo?
Uskličnik (!) je znak kojim se označava afektirani stav ili usklik. Označava rečenice koje izražavaju stavove ili emocije.
Danas si prekrasna!
Zarez je interpunkcijski znak uz pomoć kojeg se razdvajaju dijelovi rečenice kako bi došlo do lakšeg razumijevanja, preglednosti i jasnoće. Tri su razloga kada se koristi zarez, to je zbog nizanja, suprotnosti i nakadnog dodavanja.
Ako se radi o rečenicama u kojima ima više priložnih oznaka, zarez se ne koristi.
Dražen Petrović rodio se u Šibeniku 22. listopada 1964.
Ukoliko se u rečenici uz nadnevak piše prijedlog u, ne dolazi zarez.
U Osijeku 20. kolovoza.
Vokativ se odvaja zarezom, osim ako nije odvojen drugim znakom kao što je uskličnik.
Ne znam što bi rekla, izgleda da se dogodilo kao što si planirao.
Točka sa zarezom (;) je razgodak koji se koristi na mjestima u rečenici gdje bi točka značila prejako razdvajanje, a zarez bi bio previše slab. Najviše ga koriste pisci prema osobnom osjećaju.
U programskim jezicima se koristi kako bi se razdvojile naredbe.
Apostrof (‘) je znak kojim se označava izostavljen skup slova ili samo jedno slovo i to najviše u književnim djelima.
Apostrofom se poslužio i Antun Gustav Matoš u knjizi “Umorne priče”.
…”Zoro, Zorice moja, je l’ istina… Jesi l’ mi živa? – nahrupi drugi div, sličan prvome, samo što bijaše crn ko đavo.”…
U književnim djelima se ne stavlja na kraju glagolskog priloga sadašnjeg i infinitiva.
Crtica (–) se koristi za povezivanje dijelova rečenica te za označavanje jače stranke od zareza. Može se upotrijebiti umjesto dvotočja, navodnika ili zagrade.
Crtica se koristi za odvajanje naknadno dodanih dijelova, ako se umetnuti dio treba jače istaknuti.
Vjerovali ili ne – ali bila je to – ljubav na prvi pogled.
Spojnica ( – ) je razgodak uz pomoć kojeg se povezuju ili razdvajaju riječi. Može se upotrijebiti za razdvajanje riječi na slogove poput: z-d-r-a-v-lj-e.
Navodnici (“) su dvostruki razgodak kojim se nekoga navodi ili se obilježenim riječima daje drugo značenje. Postavljaju se tako da se prvi postavi ispod razine teksta, a drugi iznad razine teksta.
“Kada si počela pjevati?” upitala me je prijateljica.
Ako se u rečenici navod nađe unutar navoda koji tamo već postoji, onda se koriste polunavodnici. Radi se o znaku koji se u našem jeziku obilježava na ovaj način (’).
Zagrade () su znak koji jače odjeljuje dio teksta ili rečenice od drugog dijela, a pomoću kojih se želi nešto objasniti.
Kosa (/) crtica je znak koji se može upotrijebiti za više toga, bilo da se koristi kao znak razlomka ili da bi se naznačio kraj stiha u nekoj pjesmi.
Dvotočje (:) označava promjenu intonacije ispred nabrajanja.
Boje za kosu: plava, smeđa, crvena.
Trotočje (…) je znak u rečenici kada je dio teksta nedovršen ili nedorečen.
Odgovori