Ilijada

Ilijada je nastala u ”razdoblju najdublje tame” nakon provale Dorana u Grčku. Taj ep je zajedno sa Odisejom, najveća tvorevina grčke i svjetske književnosti koja nam se sačuvala iz davnih vremena. To je ujedno i najstarije pjesničko djelo grčke književnosti. Ilijada ima 15 696 stihova, a ispjevana je pjevnim heksametrom te povezana glavnim junacima i događajima. U epu su prisutni mitovi i stvarnost, heroizam i idila, tragika i komika, kritika i priznanje, pustolovina i filozofija.

Grci su držali da je Ilijada epsko djelo pjesnika Homera. Nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Njen sadržaj uzet je iz priča o trojanskom ratu. Pjesnik, odnosno Homer, prikazao je događaje koji su se zbili u 51 dan, desete, završne godine rata između Grka i Trojanaca.

Rat počinje time što Paris otima lijepu Helenu – najljepšu ženu svijeta. Temeljni je motiv Ilijade srdžba tesalskoga kralja Ahila, najvećeg junaka među Grcima. Ahilovom intervencijom vraća se svome ocu Agamemnonova robinja Hriseida, na što Agamemnon otima Ahilu robinju Briseidu. Raspaljen tim, Ahil više ne želi sudjelovati u boju. Zbog toga Grci dolaze u tešku situaciju jer ih Trojanci potiskuju i gotovo im osvajaju tabor.

Paris se osjeća krivim zbog rata pa predlaže da se sukob riješi njegovim dvobojem s Menelajem. Menelaj ga zamalo nadjača, ali spašava ga božica Afrodita odnoseći ga u Heleninu odaju.

Zeusova zabrana drugim bogovima da se miješaju pomaže Trojancima i dolazi do toga da Trojanci počinju paliti grčke brodove. Ahil ne želi ići u borbu, ali daje oružje najboljem prijatelju Patroklu. Patrokla u dvoboju ubija Hektor i prisvaja Ahilovo oružje. Ahil, razljućen, ulazi u borbu s novim oružjem, ubija Hektora i mrcvari mu tijelo.

Ep završava predajom Hektorovog tijela Prijamu jer su tako bogovi odlučili. Tijelo se na kraju, ipak, sahranjuje.

Ilijada je po svojoj kompoziciji jednostrana, jasna, planski izgrađena i črvsto povezana cjelina. Iz nje ne možemo saznati konačan kraj sukoba između Grka i Trojanaca. Njega saznajemo tek u Odiseji. Odisej je predložio da se napravi veliki konj u koji bi se sakrili ratnici i da se on ostavi ispred zidina Troje kao poklon, a da se lađe sakriju iza otoka.

Plan je uspio. Usred noći, iz konja su se također vratile pa su svi Grci na prepad upali u grad i do jutra ga osvojili. Taj rat preživljava samo Eneja koji odlazi na Apeninski poluotok i tamo pronalazi novu domovinu Trojanaca.

Sve u svemu, Ilijada je pjesničko djelo neprolazne vrijednosti. Nijedno djelo u povijesti čovječanstva nije imalo takvu sreću da postane svojinom cijeloga naroda, kao što se to dogodilo s Ilijadom i Odisejom. Homerovim se epovima napajala sva helenska umjetnost.

Homerovo živo pripovijedanje i jasno izražavanje te opisivanje duševnih karakteristika ljudi davnih vremena, osvaja nas i danas. Njegova je poezija uvijek svježa i puna životne dinamike. Sva djela koja su se javila nakon Ilijade i Odiseje nisu imala sreće da postanu tako cijenjena i poznata. Možda im se najviše približila Vergilijeva Eneida, ali ona je samo blijeda slika koja je pokušala oponašati velike Homerove epove.

Homerova su djela svojim oblikom i kompozicijom ostala do danas uzor epske poezije koji nikad nije nadmašen.

Vrsta djela: ep

Mjesto radnje: okolica Troje

Vrijeme radnje: 12. stoljeće pr. Kr.

Neki od glavnijih likova: Afrodita, Agamemnon, Ahil, Andromaha, Apolon, Atena, Eneja, Hefesto, Helena, Menelaj, Odisej, Paris, Zeus, Hektor

Bilješka o piscu

Homer je živio između 900. i 700. godine prije Krista. On je najstariji poznati grčki pjesnik. U antici su mu uz autorstvo Ilijade i Odiseje pripisivali još niz ”kikličkih” epova, tzv. homerske himne bogovima, šaljiv spjev ”Batra homiomahija” (Boj žaba i miševa), kao i čitav biz drugih djela.

Ne zna se gdje je radio. Njegov se zavičaj može odrediti samo poznatim grčkim distihom: ”sedam gradova tvrdi da Homeru su zavičaj: Šmirna, Hios, Kolofon, Haka, Pil, Arg i Atena”. Od svih tih gradova najvjerojatnije je da se rodio u Smirni, a živio na otoku Hiosu. Na tom se otoku kasnije razvilo čitavo pokoljenje raspoda, koji su sebe nazivali homeridima.

Homera prikazuju kao slijepog pjevača koji je krasnaslovio svoje pjesme putujući od mjesta do mjesta, no ni taj podatak se ne može uzeti kao vjerodostojan.

F.V.