Heidi

“Heidi” je roman za koji su se mnogi zapitali nakon što su ga pročitali, ima li u njemu uopće negativaca. Heidi je lik koji je pun dobrote, nesebičnih namjera i koja se nikada ne može umoriti dok pomaže drugima.

Iako su njeni postupci uglavnom objašnjeni kao postupci ishitrenog djeteta, plemenitost koju pokazuje svakim činom dovoljno je opravdanje za ono što bi neki objasnili kao ponašanje nepromišljena djeteta.

Kratak sadržaj

Znate li da se iz malog alpskog mjesta Mayenfelda za samo sat vremena pješice može doći do zaselka Selce? Još isto toliko vremena treba da dođete do planinskih pašnjaka, a na pola puta se nalazi Petrova koliba, lik o kojem ćete uskoro saznati malo više.

Na početku romana čitatelj upoznaje visoku i krupnu djevojku Detu, koja za ruku vodi nećakinju Heidi. Namjera Dete je da nećakinju od 5 godina odvede sve do planine gdje samotnim životom živi djed, koji ima samo svoju kolibu i dvije koze. Kako se Heidi nije ništa pitalo tako ni djed nije imao pravo mišljenja na Detinu odluku.

Malena Heidi čim je došla do djedove kolibe odmah je krenula istraživati novo područje. Djed joj je odmah pokazao skromnu unutrašnjost kolibe u kojoj se osim ugradbenog ormara nalazila prostorija sa stolom i stolcem. Na jednom kraju prostorije se nalazio krevet gdje je djed spavao, a na drugom veliki kotao.

Heidi je odabrala spavanje na tavanu i tamo joj djed uredi krevet od svježeg sijena. Bilo je očito da mu se djevojčica svidjela odmah i da ju je već tada zavolio. Već sljedeći dan Heidi upozna mladog kozara Petra s kojim je krenula na pašu. Pratile su ih koze iz Selca te dvije djedove koze: Sivka i Bjelka.

Svakim danom Heidi je sve više jačala i koristila sve prednosti života u planini. Tako je toplo godišnje doba završilo i nastupila je zima, a svuda okolo napadao je snijeg. Heidi je velik dio vremena provodila s Petrom koji ju je pozvao kod sebe, pa ju je tako djed sa saonicama dovezao do Petrove kolibe da upozna njegovu obitelj. Svojom dobrotom i iskrenošću djevojčica je osvojila sve ukućane, a najviše Petrovu mamu i slijepu baku, koja je svaki put rekla Heidi da ju voli slušati.

Već idući dan Heidi je nagovorila djeda da popravi kolibu od stare bake kako se ne bi urušila. Bio je to prvi djedov dolazak među ljude kako se povukao na osamu. Uslijedili su sretni dani za sve kada je Heidi uveseljavala ukućane dok je djed popravljao kuću.

Prošle su tri godine kako je slatka djevojlica stigla kod starog djeda u planine i za to je vrijeme mnogo naučila. Imala je osam godina i već su počele stizati poruke kako bi morala ići u školu, ali djed je bio tvrdoglav i odbijao tu pomisao. Nakon dužeg vremena ponovno se pojavljuje Deta koja unatoč djedovu protivljenju, bakinom zapomaganju i Petrovom bijesu odvodi Heidi u Frankfurt, u kuću gospodina Sesemanna kako bi pravila društvo njegovoj uzetoj kćeri Klari. Heidi je upoznala i gđicu Rottenmeier, voditeljicu kućanstva.

Kako je vrijeme prolazilo tako je Heidi sve više težila ze pašnjacima i prirodom. Koristila je svaku priliku kako bi pronašla željeno mjesto pa je tako kroz prozor ugledala crkveni toranj. Krenula je u namjeri da ga pronađe, ali nije znala kako doći pa je za savjet upitala dječaka potukača koji je za željenu informaciju tražio 40 pfeniga. Kada je napokon stigla do tornja ni onda nije mogla vidjeti brda i doline.

Od zvonara crkve dobila je dvije mačke koje je potajno odnijela kući, a nakon nekoliko nezgodnih situacija s gđicom Rottenmeier koja ne podnosi životinje, Heidi i Klara su uz pomoć sluge Sebastijana pronašle sigurno mjesto u kući za dvije slatke mace. Sljedećeg dana u kuću dolazi dječak i traži od Heidi da mu da 40 pfeniga koje mu duguje. U tom trenutku ulazi gđica Rottenmeier koja se spotakne na kornjaču koju je donio dječak. Užasnuta naredi Sebastianu da izbaci uljeza.

Ali njeni problemi još uvijek nisu gotovi jer Sebastian unosi košaru iz koje iskoči nekoliko mačkica. Gđica Rottenmeier se prestravi, a Sebastian ih odnese na sigurno na tavan u kući. Iako se Heidi slagala s Klarom nisu ju voljeli učitelj i i voditeljica kućanstva, pa su tako koristili svaku priliku da je ocrne, a kada se napokon vratio gdin Sesemann, rekli su mu kako je Heidi umno zaostala. On je zaključio kako je s djevojčicom sve u redu i da je ona odlično društvo za njegovu Klaru, koja je nažalost osuđena na invalidska kolica.

Gdin Sesemann je opet morao na put, ali zato najavljuje dolazak svoje majke Klarine bake. Bila je to dobra žena mlada srca kojoj se Heidi odmah svidjela i koja je pronašla način kako da osvoji djevojčino srce i u njoj pobudi zanimanje za knjigu. Iako je Heidi dobila još jednog prijatelja, još je uvijek žudjela za planinama i sve je više kopnila. Svakim danom je bila sve bljeđa i sve je manje jela.

U kući su se počele istovremeno događati čudne stvari, a sve je strašila pomisao da u kući imaju duha jer svako jutro nalaze otvorena kućna vrata. Sreća što se vratio Klarin otac jer je uz pomoć doktora Classena došao do prave istine, a razlog čudnoj pojavi je Heidino mjesečarenje koja svake noći nesvjesno otvara vrata. Doktor objašnjava da djevojčica pati za planinama i da je zbog toga sve lošijeg zdravlja zbog čega bi ju trebalo poslati u planine na oporavak.

Ujutro je spakiraju i pošalju vlakom do Mayenfelda odakle je kolima pekar odveze do Selca. Heidi je odmah otrčala do Petrove kolibe i slijepoj baki odnijela nekoliko žemlji kako ne bi morala jesti stari kruh. Svi su bili sretni zbog njenog povratka, a najviše djed koji je shvatio svoju zabludu i kojem se opet vratila vjera u ljude. Odlučio je zimi živjeti u Selcu kako bi Heidi mogla ići u školu.

Uskoro stiže pismo od Klare s porukom da će ih uskoro doći posjetiti. Tako su prošli mjeseci, a doktora Classena je snašla velika tragedija jer mu je umrla kćer jedinica. Nažalost Klarino zdravlje nije bilo dobro i put u Švicarsku je odgođen, ali umjesto nje dolazi doktor kojem je put godio. Preobudio mu se apetit, odmah se sprijateljio s djedom, a umjesto u hotelu u Ragazu, na djedov nagovor smjestio se u u maloj gostionici u Selcu.

Nakon jednog poziva da s Heidi i Petrom krene na pašnjak doktor je svaki dan provodio s dvije djece. Iako je na početku bio ljubomoran Petar je prihvatio ljubaznog gosta koji mu je jednom prilikom poklonio obilan objed. Doktor je zamolio Heidi da ga dođe posjetiti u Frankfurt i njegovati ako se bude razbolio. Teškog srca je napustio prekrasno mjesto u planinama.

Prije velikih snježnih oluja Heidi i djed se u listopadu presele sa dvije koze u Selce. Tako je djevojčica krenula u školu dok je Petar markirao na što se djed jako ljutio i prijetio batinama. Zahvaljujući lukavosti Heidi je uspjela naučiti Petra čitati u djedovoj kući.

U to vrijeme dođe pismo od Klare koja najavljuje dolazak na što Petar pobjesni i iskali svoj bijes šibama na jadnim kozama. Napokon su došle baka Sesemann i Klara, a oduševljena okolicom umjesto hotela u Ragazu Klara je prihvatila smještaj u djedovoj kolibi. Zima je napokon prošla i svi su mogli boraviti u djedovoj kolibi u planinama.

Kako su dani prolazili tako se djed brinuo za Klaru i pomagao joj te njoj i Heidi davao fino kozje mlijeko. Klara je sve više jačala, a Petar je bio sve ljući jer se Heidi više družila s Klarom nego s njim. Jednog je dana potajice od bijesa gurnuo invalidska kolica koja su se pritom raspala. Djed je krenuo vidjeti što je s kolicima, a Heidi je natjerala Petra da joj pomogne osoviti Klaru koja je tako korak po korak na kraju prohodala.

Klara nije htjela još ništa javiti baki nego je čekala da dođe kako bi ju iznenadila. Teško je bilo odrediti tko je bio sretniji trenutnim životom djed ili dvije djevojčice. Uskoro doputuje baka ali i Klarin otac. Bili su šokirani lijepom viješću, a Petar ne znajući da je Sesemann Klarin otac od straha se spotaknuo i pao niz planinu. Na kraju se nije razbio, ali je bio sva natučen. Petar je bio uvjeren kako je Sesemann policajac koji je došao potražiti onog koji je razbio Klarina kolica.

Na kraju je sve sretno završilo, Petar je priznao krivicu, ali kako je njegov čin imao dobar ishod na kraju mu je sve oprošteno, a još je dobio i doživotnu nagradu u obliku deset novčića tjedno. Tako je baka odredila. Djedu je uslišena želja da nakon njegove smrti Heidi bude zbrinuta. To su mu obećali gdin Sesemann i doktor Classen koji je Heidi zavolio kao svoju kćer. Heidi je bila sretna jer joj se ispunila još jedna želja, pa je tako Petrova baka dobila poseban krevet s pokrivačem i debelim jastucima. Cijela obitelj Sesemann odlazi u Frankfurt, ali s obećanjem da će se ponovno naći na planini u proljeće.

Vrsta djela: dječji roman

Mjesto radnje: najvećim djelom u planinskoj Švicarskoj (Mayenfeld, Selce, kupalište Ragaz) i velegrad Frankfurt.

Vrijeme radnje: različita vremenska razdoblja (od pokojeg dana do pokoje godine)

Glavni likovi: Heidi, djed, Klara, Petar, Petrova baka, Gospođica Rottenmeier, Baka Sesemann, Doktor Classen, gradski dječak…

Analiza likova

Heidi – glavni je lik u knjizi. Od malih nogu ostala je bez oca i majke pa je živjela s tetom odmah u dolini Alpa. Kanije se preselila djedu u planine. Taj svijet je bio nešto potpuno novo za nju. Očaravao ju je i plašio u isto vrijeme. Kada se preselila u Frankfurt, jako joj je nedostajao život s djedom u planini pa jednom prilikom čak i pokušala pobjeći. Voljela je život u planini, iako je tamo imala samo najosnovnije, hranu i odjeću, dok je u Frankfurtu bila okružena s mnoštvom obilja. Suosjećajna je, plemenita i dobra. Iskrena je, društvena i vesela, stalno je u pokretu. Optimistične je naravi i loše situacije vedrim duhom uvijek pokušava preokrenuti u nešto pozitivno. Voli pričati i to zanimljive priče ili one priče koje uveseljavaju druge jer pršte radošću i optimizmom. Njezin razigrani duh pomaže svima da se oraspolože jer njoj je najveća životna radost da su svi sretni i veseli.

Djed – starac od kojih 70 godina. Živio je kao pustinjak u planini u kolibi, a osim nje imao je još samo dvije koze. Jednom davno izgubio je na kartama svu imovinu, a malo nakon toga poginuo mu je i sin Tobija. Nakon toga povukao se u planinu pun razočarenja. S nikime nije bio u doticaju. Kada je upoznao Heidi njegov život se postupno mijenja. Heidi je odmah vidjela da je djed dobar, da se trudi, da je pun snage i radišan. Malo pomalo djed ponovo dolazi u kontakt s ljudima i oni ga prihvaćaju.

Petar – dječak, na početku priče prikazan je kao jedanaestogodišnjak. Bio je šest godina stariji od Heidi. Živi s majkom i slijepom bakom na pola puta između Selca i djedove kolibe. Bio je radišan, vodio je svakoga dana koze na pašu, rano ujutro i vraćao se tek navečer. Ljubomoran je na sve koji se obrate Heidi, osjeća zavist i želi je samo za sebe. Zato se ne upušta lako s ljudima u razgovor. Ipak, na kraju uviđa svoje mane i promijeni se. Ne voli učiti sve dok ga Heidi ne uvjeri da mu je učenje potrebno u životu.

Klara – djevojčica koja je život provodila u invalidskim kolicima, ali je ipak uvijek bila spremna za zbijanje šala. Bila je kći udovca Sesemanna. Imala je dvanaest godina (bila je četiri godine starija od Heidi). Pošto je bila cijelo vrijeme u invalidskim kolicima, bila je slaba i boležljiva, blijedog lica. Iako je Heidi bila potpuno drukčija od nje, neobrazovana i nimalo otmjena, odmah ju je zavoljela. Uz Heidi je naučila neke nove ljepote kao što su na primjer lijepo zvjezdano nebo.

Bilješka o autoru

Johanna Heusser-Spyri poznata je spisateljica rođena u Švicarskoj 12. lipnja 1827. godine. Zahvaljujućim svojim djelima Johanna je bila jedna od najpoznatijih književnica u Švicarskoj.

Johana je bila sretno dijete, ali zato veoma nesretna kasnije u životu. Odrasla je u obitelji s mnogo djece. Odmah nakon rođenja u blizini jezera u Zurichu, veći dio djetinjstva provela je u kući u planinama u kojoj je uvijek bilo puno djece, ali i gostiju s planina.

Udala se rano, ali ju je brzo snašla nesreća jer je ostala ne samo bez djeteta nego i jedinog muža.

Johanna nije počela pisati u djetinjstvu nego kada je osjetila potrebu. Nagađa se kako je to bilo u vrijeme Francusko-pruskog rata 1871. godine, kada je vidjela mnogo nesretnih ljudi pogođenih ratnim stradanjima.

Pretpostavlja se kako je u to vrijeme stvorila lik djevojčice, curice kakvu je i sama htjela imati, a koja je sretno živjela u planinama.

Osim što je volila pisati uvijek je govorila kako voli prirodu, pa nije bilo čudno što je velik dio vremena provodila u prirodi Alpa. Vjerovala je kako priroda liječi, a to je pokazala u svom najpoznatijem djelu Heidi.

Umrla je 1901. godine u Zürichu, svom rodnom gradu.

Autor: S.Š.

Komentar