Gospođa (Madam) Bovary

Središe romana obuhvaća lik Emme Bovary, ali francuski književnik Gustave Flaubert u cijelom romanu stavlja naglasak na kritiku prema francuskoj provinciji u 19. stoljeću. Tema romana su brak i preljub te je tema pronađena i u stvarnom životu.

Flaubert je ocrtavši svoje junake stvorio pojam tzv. bovarizma tj. sklonosti da se ljudi smatraju drukčijima nego što zaista jesu i da kao Emma razmišljaju o tome da su stvoreni za neku drugu sudbinu.

Roman je podijeljen na tri dijela međusobno odijeljena krizama kroz koje je prolazio glavni lik. Prvi dio nudi radnju koja je prethodila braku Emme i Charlesa. Nakon toga slijedi opis jednoličnog bračnog života zbog kojeg je Emma bila sve nesretnija.

Spomenuta jednoličnost bila je prvi razlog Emmine krize koja se okončala preseljenjem u novu sredinu. Unatoč selidbi Emma je još uvijek rob male sredine i jedini izlaz vidi u preljubu.

Ali nakon što je proživjela ljubavno razočarenje s prvim ljubavnikom, Emma ponovno prolazi kroz krizu koja završava odlaskom u Ruen gdje se susreće s prvim nevinim ljubavnikom s kojim se upušta u vezu. Nakon svake krize Emma tone sve više, bilo na psihičkom ili financijskom području.

Za razliku od drugih romana u kojima je bilo svega, pa i ubojstava, ovdje nema dinamike osim prikaza života jedne žene koja se bori s dosadom i ograničenjima malog mjesta. Za razliku od Balzaca koji je u većini svojih romana radnju smještao u Pariz, Flaubert radnju romana”Gospođa Bovary” smješta u provinciju.

Roman je objavljen 1856. godine, a unatoč tome što današnje čitateljstvo u njemu ne može pronaći ništa previše inkriminirajuće, a čega nema u drugim knjigama, u to je vrijeme izazvalo dosta polemike, pa je Flaubert završio na sudu.

Sud, optužba i obrana su se složili u jednom, a to je da književnost ima važnu ulogu u svakodnevnom životu. Ono oko čega su se počeli razilaziti je koliki utjecaj književnost može imati na život običnog čovjeka.

I dok je tužiteljstvo inzistiralo na tome da spomenuti roman može negativno utjecati na mlade ljude, obrana se pokušavala usredotočiti na to da treba razdvojiti autora djela i pripovijedača, odnosno zbilju i imaginarnu priču. Tužiteljstvo je na kraju roman shvatio kao vrijeđanje javnog i vjerskog morala te pokušaj opravdanja za preljubništvo glavne junakinje.

Kratak sadržaj

Roman započinje likom Charlesa Bovaryja. On samo zbog upornosti svoje majke uspijeva završiti gimnaziju i školu za liječnike. Nakon što ga zaposli u obližnjem mjestu, majka mu je namijenila i buduću ženu za koju bi se trebao vjenčati. Ubrzo se i vjenča s udovicom koja se konstantno žali na nedostatak pažnje i bolove u prsima.

Nakon nekog vremena Charlesova majka koja sve mora znati, posvađa se sa snahom te Charlesova žena ubrzo umire od srčanog udara. Nakon što gazdi s obližnjeg imanja zatreba liječnička pomoć radi slomljene noge, Charles ga odlazi liječiti. Kako vrijeme prolazi, shvati da je sve češće gost njegovog imanja zbog njegove kćerke Emme.

Charles zaprosi Emmu te se nakon žalovanja vjenčaju. Emma udovoljava mužu na sve načine, bavi se uređivanjem kuće i uživa u braku. Ipak, Emma shvati da nije sretna. Pošto je živjela dugo u samostanu bila je zanesena pročitanim ljubavnim romanima, a ništa manje nije očekivala niti od svog života. Nije voljela život na selu. Željela je uzbuđenje i strast, a dočekao ju je jednoličan život u braku.

Jednom prilikom Markiz d’Andervilliers zatrebao je Charlesove usluge u svom obližnjem dvorcu. Prilikom plaćanja računa, on upoznaje Emmu te ga zadivi njezina otmjenost. Pozove bračni par na bal. Emma uživa na balu među plemstvom i pomalo se srami Charlesa.

Nakon bala, Emma sve više razmišlja o tome kako joj teško pada život uz Charlesa. Zanemaruje svoje dužnosti, a pate i njezini izgled i zdravlje. Blijeda je te osjeća lupanje srca i vrtoglavicu. Charles se seli s Emmom u veće mjesto, iz Tostesa odlaze u Yonville-l’Abbeye. Emma saznaje i da je trudna.

U novom većem mjestu bračni par upoznaje ljekarnika Homaisa kojem je u interesu da Charles prepisuje svojim pacijentima njegove lijekove. Upoznaju i odvjetnika, pripravnika Leona Dupuisa. Emma u razgovoru s njima pronalazi brojne zanimljive, zajedničke teme koje ne može voditi sa suprugom. Rodi ubrzo djevojčicu kojoj dade ime koje je čula na balu, Berte.

Odvjetnik Leone se divi Emmi i zaljubljuje se u nju. Isto tako vrlo je popularna u društvu te joj se dive i mnoge žene zbog štedljivosti, uspješnog vođenja kućanstva i brige za siromašne i bolesne.

Emma je sve više nezadovoljna te utjehu pokušava pronaći u crkvi. No, bezuspješno. Leone ubrzo seli u Pariz, odustajući od Emme smatrajući je nedostižnom. Emmi svekrva zabranjuje čitanje romana, smatrajući da su oni krivi za njezino stanje.

Emma igrom slučaja upoznajte gospodina Rodolphea Boulangera, a između njih uskoro plane obostrana ljubav. Ubrzo su postali ljubavnici i Emma je od tada u zanosu. Charles joj kupuje konja te ona zajedno s Rodolpheom jaše na njegovom imanju. Charles ništa ne sluti. Emmu počinje mučiti savjest i razmišlja o tome ne bi li bilo bolje da je zaljubljena u Charlesa. Sve to događa se zbog činjenice da je Rodolph više ne osvaja pa ona ne osjeća onaj početni zanos.

Ipak, zbog razočarenja u Charlesa nakon neuspjele operacije pacijenta, sve je više ponovo zanesena Rodolpheom. Više ne skriva svoju zaljubljenost pa je postala i glavni predmet ogovaranja. Dogovara sa svojim ljubavnikom bijeg, a planiraju povesti i njezinu kćerkicu Berte.

Rodolphe se predomišlja u zadnji čas i u pismu joj objašnjava da je sudbina kriva za sve. Emma nakon toga oboli te četrdeset i tri dana provodi u vrućici. Charles sve više ima problema s novcem koji se ubrzano troši. Emma se počinje oporavljati, no potpuno se posvećuje Bogu, a usredotočena je i na kćerkicu i muža.

Charles je odvodi u Pariz na predstavu gdje ponovo susreće Leonea. Charles ih ostavlja same u društvu. Emma se ubrzo počinje nalazi s Leoneom i živi za taj trenutak. Sve se više zadužuje i ponaša raskalašeno, a Leone zaključuje kako njezin ritam više ne može pratiti.

Emma se sve više zadužuje i dalje te nikako ne može vratiti dugove. Nitko joj ne želi pomoći te ona uzima arsen iz ljekarnikova spremnika za lijekove. Napiše Charlesu pismo te on kada shvati što se događa, Emma umire.

Charles počinje shvaćati što je Emma sve činila no ništa joj ne zamjera. Sve više propada te naposljetku i umire. Pronalazi ga mrtvog njegova kćerkica Berte. Berte kasnije živi kod bake, a nakon njene smrti kod tete koja joj je pronašla posao u tvornici pamuka.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: gradić Jefferson

Autor djela: Gustave Flaubert

Glavni likovi: Emma Bovary, Charles Bovary, Leone Dupuis, Rodolphe Boulanger, Justine

Opis Emme Bovary

“Njen vrat se dizao iz bijela, posuvraćenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom, koji se lako spuštao po krivini lubanje; i ostavljajući jedva vidljive ušne rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepoočnicama, sastavljale pozadi u veliku pundžu, što je naš seoski ljekar opazio prvi put u svom životu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao muškarac koštani lornjon, provučen između dva dugmeta na bluzi.”

Emma Bovary je glavni lik romana na čija su očekivanja u životu utjecali romantični opisi s kojima se Emma susrela dok je čitala razne romane. Emma je opisana kao naivna žena koja je zbog svog karaktera na kraju bila žrtva. U njoj se uvijek vodila borba između stvarnog života i romantičnih romana koje je uživala čitati.

Nažalost živjela je prema idealima koji su proizašli iz romana koje je čitala, a kako oni nisu bili ostvarivi, na kraju je počinila samoubojstvo. Emma se vjenčala očekujući strast o kojoj je čitala u brojnim knjigama. Kada je shvatila da od toga neće biti ništa nastojala se zadovoljiti uveseljavanjem svog muža i vođenjem kućanstva.

Nakon što je nazočila balu shvatila je što zapravo želi od života i koliko je nesretna u braku. Uživala je u pažnji kojom ju je obasipao Leone jer je napokon doživjela romantične trenutke. Kada je otišao u njen se život uvukla mržnja. Počela je sve više razmišljati zašto se nije s njim upustila u vezu. Iz tog razloga nije trebalo dugo da je Rodolphe osvoji.

Poslije nekoliko strasnih trenutaka koje je imala s ljubavnikom, Emma se razboljela i shvatila što je učinila. Smirila se životom sa mužem, ali kada se opet pojavila stara ljubav Leone, opet je počela razmišljati o tome da pronađe sreću što dalje od svog braka. Romantiku o kojoj je toliko sanjala pokušala je s vremenom nadomjestiti luksuzom, a kada je bila na rubu materijalne propasti, oduzela si je život tako što se otrovala.

Charles Bovary je opisan kao lik kojeg čitatelj treba žaliti jer je jadan i koji na kraju izazove samilost. On je osoba koja se zadovoljava malim stvarima, nije previše ambiciozan, ali ni inteligentan i voli živjeti u neznanju.

Kada je upoznao Emmu imao je preko trideset godina i iza sebe je imao već jedan brak. Ali kako je ostao udovac razmišljao je o tome da si pronađe novu ženu. Voli novu suprugu i dijete te uživa u svom životu.

Prema ženinim hirovima nije kritičan, a najviše ga rastužuje kada se svađaju dvije najvažnije osobe u životu, supruga i majka. Na kraju je Charles žrtva zbog toga što je volio svoju ženu i zato što nije bio dovoljno hrabar da poduzme neke korake, ali i zbog tuđe manipulacije.

U svemu je bio prosječan, a toga nije bio svjestan duže vrijeme. Godine studiranja pamti po teškim trenucima kada je morao savladati teške znanosti i kada je cijelo vrijeme razmišljao o životu na selu. Nakon studiranja vraća se na selo i na zahtjev majke ženi starijom ženom koja je bolovala od tuberkuloze. Poslije dvije godine prva žena umire, a potom upoznaje Emmu.

Charles  nije loša osoba jer se kao suprug i liječnik trudio da bude dobar. Unatoč poštenju i dobronamjernosti, na kraju je on jedan od najzaslužnijih za uništenje Emminog života, braka, ali i samog sebe.

Problem u odnosu između Emme i Charlesa je bio u tome što je ona nudila puno toga, a Charles nije tražio mnogo. Zadovoljavao se malim stvarima u životu i tako je bio sretan. Kako je vrijeme prolazilo tako je Emma prema mužu osjećala sve veći prijezir jer nije mogla podnijeti činjenicu da joj je muž tako običan.

Leone Dupuis je pripravnik u odvjetničkom uredu koji se već na prvom susretu zaljubio u gospođu Bovary. Ali zato što je udana žena Leone ne pronalazi hrabrosti kako bi joj otkrio svoje osjećaje.

Ima plave oči, obrazovan je i uglađen te nježne prirode. Kako nije vjerovao da će mu se snovi ostvariti, odlazi u Pariz da nastavi školovanje. Nakon povratka iz Pariza više nije bio naivan mladić nego pravi muškarac koji je točno znao što želi.

Odlučio je priznati svoje osjećaje Emmi nakon čega njih dvoje počinju strastvenu vezu. Cijelo vrijeme prima njene skupe darove, a za razliku od Emme koja živi izvan svojih mogućnosti, on ne želi trošiti ono što nema. Iako ga je iskustvo u Parizu promijenilo, to ne znači da ga i iskvarilo pa odbija prijedlog Emme da uzme novac iz ureda u kojem je radio.

Leone nije želio dopustiti da mu ljubavna veza pokvari posao i na kraju je odlučio da se neće pojaviti na dogovorenom sastanku. Nije ga pekla savjest nego je samo osjećao kako se riješio tereta koji ga je pritiskao.

Rodolphe Boulanger je vlasnik imanja La Huchette i plemić s velikom dozom samopouzdanja i ujedno prvi ljubavnik gospođe Bovary. Opisan je kao kompleksna osoba koja je u isto vrijeme oprezna, proračunata, strastvena i nasrtljiva.

Nije trebalo dugo da osvoji Emmu za koju se čudio koliko može biti naivna. Nikada ju nije volio nego mu je samo predstavljala razonodu. Uživao je u uzbuđenju koje su pružali zabranjeni poljupci, ali vrlo brzo mu je sve dosadilo. Nakon što je došlo do zahlađenja odnosa, u Rodolphu opet dolazi do bujanja strasti i on poželi pobjeći sa gospođom Bovary.

Hladna narav ga je na kraju spriječila u onome što je htio učiniti, pa je na kraju ostavio Emmu samo dan prije planiranog zajedničkog bijega. Nije želio prihvatiti obavezu od nje i njene kćeri, a veza mu je odgovarala sve dok se od njega nije ništa tražilo.

Unatoč hladnoći nije imao hrabrosti priznati Emmi pravu istinu nego joj šalje pisma puna ispraznih riječi i fraza. Kada se opet sretnu i Emma zatraži novac, on joj daje samo pusta obećanja. Saznavaši da se otrovala ne osjeća ništa nego nastavlja dalje sa svojim životom.

Justine je posvojenče ljekarnika Homaisa i pomoćnik. Radi se o sporednom liku koji cijelo vrijeme iz prikrajka promatra sve što se događa oko Emme Bovary, ali unatoč tome što nije glavni lik, on je sveprisutan.

Unatoč tome što nije Emmin sluga, pere njeno rublje i udovoljava joj u raznim sitnicama iako ona toga nije svjesna. Kod sebe čuva ljubavna pisma Emme i iz njih saznajte sve što ga je zanimalo o obožavanoj gospođi.

Cijelo vrijeme uživa u njenoj blizini i jedina je osoba koja ju iskreno voli. Kako nije uspio spriječiti njenu smrt, svakodnevno je boravio na grobu plačući i skrivajući svoje osjećaje. Budući da više nije imao razloga za ostanak uskoro se odselio u Rouen.

Bilješka o autoru

Gustave Flaubert, utjecajni francuski pisac romanopisac, rodio se u Rouenu u sjevernoj Francuskoj 12. prosinca 1821. Nije bio jedinac, imao je brata Achillea te sestru Caroline, koja je bila tri godine mlađa od njega.

Pisati je počeo već kao dječak, sa osam godina, a nakon školovanja u rodnom mjestu, godine 1840. odlazi u Pariz kako bi upisao studij prava. Zbog bolesti (epilepsije) i neuspjeha na fakultetu, vraća se u Normandiju i počinje se baviti književnošću uz podršku roditelja.

Dosta putuje, a u svojim putovanjima na Bliski Istok, Grčku, Egipat, Britaniju… u svojim djelima bio je vrlo otvoren prema svim svojim seksualnim iskustvima i aktivnostima. Zbog svojih avantura često je patio od spolnih bolesti.

Prvo djelo bilo mu je Iskušenje Sv. Antuna, pjesničko-filozofska rapsodija u kojem je za glavnog junaka pustinjaka sv. Antuna najvjerojatnije bio inspiriran događajem iz djetinjstva. Radio je i na djelu Bouvard i Pécuchet koje neće uspjeti dovršiti, a koje će biti dovršeno nakon njegove smrti.

Godine 1877. objavljuje “Tri priče”, posljednje djelo koje je objavio za vrijeme života. Njegovo najznačajnije i najkontroverznije djelo bilo je Gospođa Bovary. Umro je na obiteljskom posjedu u Croissetu nedaleko od rodnoga grada, 8. svibnja 1880. kamo se i doselio nakon svog povratka iz Pariza.

Autor: M.L.