Fedra

Fedra je tragedija dramatičara Jeana Racinea. Temelji se na antičkim izvorima kao što su Senekina Fedra i Euripidov Hipolit. Poznato djelo govori o ljubavi s glavnim likom ženom. Fedra je podijeljena na 5 činova.

Postoji nekoliko razloga zašto je Fedrina sudbina bila tragična. Prvo je žudnja žene u godinama prema mladiću koji ne osjeća isto prema njoj i koji je zaljubljen u drugu ženu. Miješanje nade i osjećaja u glavnoj junakinji budi snažne i negativne osjećaje, zbog često ima izljeve bijesa, očaja, ljubomore, osvetoljubivosti i mržnje.

Fedra je kći Pasifaje i Minosa, koji predstavlja strogi moral. Za razliku od Minosa koji znači svjetlost, Pasifaja je drugo ime za grešnicu. Radi se o sudbini žene koja je bila nezadovoljna u braku. Na kraju se spojila s bikom i rodila Minotaura. Minos da bi sakrio sramotu protjerao je Minotaura u Labirint gdje je zahtijevao prinošenje žrtava.

Kratak sadržaj

Prošlo je već šest mjeseci kako je Tezej vladar Trezene i Atene napustio Trezenu, a da se o njemu ne zna ništa već neko vrijeme. U razgovoru koji su vodili Teramena i Hipolit, čitatelj otkriva kako se Hipolitova maćeha prema njemu ponaša neprijateljski, a čim se udala za Tezeja pobrinula se da Hipolit bude protjeran iz Trezene.

Hipolit je priznao kako iz grada ne odlazi zbog mržnje maćehe Fedre, nego zato što je zaljubljen u djevojku Ariciju. Nažalost Hipolitov otac joj je zabranio vjenčanje jer su njeni preci pokušali spriječiti sina Egeja, nezakonitog sina Tezeja da dođe na prijestolje Atene.

Kako razgovor ide dalje tako se saznaje točan razlog lošeg Fedrinog ponašanja prema posinku. Brzo nakon udaje za Tezeja Fedra se zaljubila u Hipolita i počela glumiti da ga mrzi, a otišla je toliko daleko da je uredila da ga otjeraju iz rodnog grada.

Tijekom razgovora između dvorkinje Enone i Fedre dolazi vijest o tome kako je Tezej mrtav jer se navodno utopio tijekom Helenine otmice. Aricijina pouzdanica Ismena govori joj kako je primijetila da je Hipolit u nju zaljubljen. Tada dolazi i Hipolit kako bi joj izjavio ljubav. Objašnjava joj da unatoč tome što je već postao kralje Trezene, mora krenuti prema Ateni jer će tamo birati novog vladara između nje, sina Fedre i Tezeja te Hipolita.

Fedra dolazi kako bi se oprostila od Hipolita i zamolila ga da bude saveznik njenom sinu. On joj govori kako nema loše namjere s njenim djetetom. Čuvši vijest da joj je muž mrtav Fedra napokon skupi hrabrost i otkrije Hipolitu da je zaljubljena u njega i da nikada nije tako osjećala prema njegovom ocu.

Hipolit nije mogao sakriti šokiranost tvrdeći kako još uvijek nije potvrđeno da mu je otac poginuo. Fedra tada uzima mač i moli ga da joj okonča muke. Dolazi Enona koja sprječava Fedru da si oduzme život i odvodi je od Hipolita. Stiže vijest kako je Fedrin i Tezejev sin proglašen za kralja Atene i kako je Tezej ipak živ.

Enona i Fedra nastavlju razgovarati i iako Enona pokušava Hipolita pokazati u što gorem svjetlu kako bi se Fedra ohladila, ona odbija Enonine savjete i kori ju što ju je spriječila da se ubije. Odluči prepustiti prijestolje svog sina Hipolitu i proglasiti ga za njegovog skrbnika, a sve kako bi mu se umilila. Ide toliko daleko da traži pomoć božice Venere kako bi se Hipolit zaljubio u nju.

Dolazi Enona i nosi vijest kako je Tezej ipak živ. Fedra je u strahu da će je Hipolit odati, a Enona ju nagovara da cijelu krivicu prebaci na Hipolita kako bi sebe spasila. U početku je odbijala takvu ideju, ali je na kraju popustila. Tezej napokon dolazi, a Fedra na kraju ipak optuži sebe. Tezej još uvijek ništa ne shvaća, a Hipolit ne odavši svoju maćehu traži od oca kako bi ga pustio na put i kako bi se na kraju udaljio od zamršene ljubavne situacije u kojoj je maćeha zaljubljena u njega, a on u Ariciju.

Tezej je razočaran mlakim dočekom od strane supruge i sina te željom sina da ode tek što se vratio. Sve je više počeo sumnjati u svoju ženu i sina, a Hipolit u međuvremenu razmišlja o tome kako da usreći svog oca jer se želi vjenčati Aricijom. Tada Enona optuži Hipolita da je htio silovati maćehu, što je otac odmah povjerovao. Dolazi do velikog nepsorazuma između oca i sina jer ne znajući za što je optužen Hipolit govori cijelo vrijeme o ljubavi prema jednoj ženi, misleći na Ariciju.

Kada shvati što se dogodilo Hipolit je uvjeren kako je ovu laž izrekla Fedra. Odluči se na šutnju i plemenito ponašanje, ali unatoč tome otac ga odluči otjerati iz grada. Hipolit napokon prizna da je Aricija žena koju voli i odlazi bez da je odao Fedru. Slijedi suočavanje između Tezeja i Fedre koji joj govori kako je njegov sin zapravo zaljubljen u Ariciju. Šokirana i ogorčena odlazi kod Enone kako bi joj rekla što je saznala i optužuje da je ona kriva za sve jer je lažno optužila Hipolita.

Hipolit nastoji objasniti Ariciji zašto nije ništa rekao i traži da ode s njim, što ona odbija jer još nisu vjenčani. Obećaje mu da će ga čekati, a nakon toga u razgovoru s Tezejom nastoji očistiti Hipolitovo ime. Iako joj u početku nije vjerovao traži da mu dovedu Enonu kako bi napokon saznao pravu istinu. Ona se baci s litice jer ju Fedra otjerala. Kralj je zatražio da mu dovedu Hipolita, ali tada saznaje strašnu vijest kako je njegov sin mrtav. Hipolit je na samrti zatražio od oca da se lijepo ponaša prema Ariciji i da joj prepusti vladavinu, a u međuvremenu Fedra nastavlja sebe okrivljavati i na kraju popivši otrov umire.

Autor: Jean Racine

Naslov djela: Fedra

Vrsta djela: tragedija u 5 činova

Mjesto radnje: Peloponeski grad Trezena

Likovi: Fedra, Tezej, Hipolit, Enona

Analiza likova

Fedra – zaljubljena je u svog posinka, ali čini sve da nitko pa i on to ne primijeti. Tako glumi da ga mrzi. Čuva svoje osjećaje i zatomljuje ih, a nakon nekog vremena odluči priznati što osjeća samo dadilji Enoni. Čini sve kako bi spasila brak pa posinku otkriva što osjeća prema njemu tek kada misli da joj je suprug (Tezej) mrtav. Ne može se nositi sa svojim osjećajima pa na kraju izlaz traži u smrti.

Tezej – kralj Trezene i Fedrin muž. Iako ju je nebrojeno puta varao, nije se mogao pomiriti s tim da bi mogla varati i ona njega. Osvetoljubiv i proračunat.

Hipolit- Tezejev sin i Fedrin posinak. Doživljava tragičan kraj ni kriv ni dužan. Bio je zaljubljen u Ariciju.

Enona – dadilja i osoba od punog povjerenja. Fedra je samo njoj priznala što osjeća prema posinku Hipolitu.

Bilješka o autoru

Jean Racine rođen je 22. listopada 1639. godine u Francuskoj u obitelji državnih službenika. Bio je francuski dramatičar, a pisao je većinom tragedije, a potkraj života napisao je i jednu komediju. Njegovi suvremenici  bili su Moliere i Corneille.

Rodio se u La Ferté-Milon, a dvije godine nakon rođenja sestre Marie, umiru mu majka i otac. Brigu oko odgoja i školovanja preuzimaju očevi roditelji, a brigu za sestru su preuzeli majčini roditelji.

Nakon djedove smrti Jean odlazi s bakom u opatiju Port Royal des Champs gdje se Jean školovao. Tamo je stekao klasičnu naobrazbu zahvaljujući kojoj se mogao služiti latinskim i grčkim tekstovima.

Njegove prve dvije tragedije, Thébaide i Alexandre, imale su klasične teme, ali su već bile kontroverzne. Bio je optužen da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom Andromaha u kojoj piše o Andromahi, Hektorovoj udovici, i njenoj sudbini nakon Trojanskog rata.

Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa. Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: Michel le Clerc je napisao Iphigénieiste iste godine kad i Racine; Jacques Pradon je napisao Fedru kad i Racine. Uspjeh djela od Pradona je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada. Fedru je napisao 1677. godine.

Jean se smatra najslavnijim predstavnikom francuske klasicističke tragedije. Umro je 21. travnja, 1699. godine, u Parizu, gdje je i pokopan.

Autor: S.Š.