Fedra

Dok je kralj Tezej bio odsutan, njegova se žena Fedra zaljubila u njegova sina, svog posinka Hipolita. Priznaje Enoni da je zaljubljena, a ona je zbog toga okrivljava i misli da čini pogrešnu stvar.

Hipolit, sin Tezeja, odlazi tražiti svog nestalog oca, nakon što ga šest mjeseci nije bilo. Njegov odgojitelj Teramnen boji se za njega, te misli da Hipolit samo bježi od Fedre i svoje ljubavi prema njoj. No, to nije bilo istina, već se Hipolit boji Aricije, svoje ljubavi, da mu ne oduzme vlast.

Dolazi vijest da je kralj Tezej pronađen mrtav. Atenjani žele Hipolita za vladara, nakon što saznaju da je kralj mrtav. Saznaje se da je Tezej umro zbog preljuba, razočaran i tužan zbog svoje žene. Ariciji govore da Hipolit zapravo voli nju, no ona u to ne vjeruje. Hipolit dolazi k njoj i sam joj priznaje svoje ljubav.

Hipolit se sprema na put, kad dolazi fedra, te ga ne želi pustiti da ode. Priznaje mu svoju ljubav, na što joj on odgovara da ne voli nju, već Ariciju. fedra, svjesna svoje pogreške, ispričava se Hipolitu, te mu govori da je slodobno može mrziti, ali čak i ubiti jer takva osoba poput nje, ne zaslužuje živjeti.

Teramnen je čuo kako je Tezej ipak živ, te da je stigao u Epir. Fedra je prestrašena jer Tezej zna za prijevaru, zna da je netko izjavio ljubav Fedri, no ne zna tko. Fedra je okrivila Hipolita za sve, te ga Tezej, ljut i razočaran prvo pokušava ubiti, no kasnije, ipak svjestan da mu je on sin, proklinje ga i tjera iz grada. Njegovi konji podivljaju, te Hipolit pogiba.

Fedra ipak na kraju priznaje Tezeju pravu istinu, te mu govori da joj ne preostaje još mnogo vremena života jer je popila otrov. Očajan Tezej želi umrijeti s njom. Odlazi do groba svoga sina, te se kaje što ga je prokleo i protjerao. Želi da mu se oda čast kao junaku, a kako bi mu savjest bila čista, proglašava Ariciju, Hipolitovu ljubav, svojom kćeri.

Autor: Jean Racine

Naslov djela: Fedra

Vrsta djela: tragedija u 5 činova

Mjesto radnje: Atena

Likovi: Fedra, Tezej, Hipolit

Bilješka o piscu

Jean Racine rođen je 22. listopada 1639. godine u Francuskoj. Bio je francuski dramatičar, a pisao je većinom tragedije, a potkraj života napisao je i jednu komediju. Njegovi suvremenici  bili su Moliere i Corneille.

Rodio se u La Ferté-Milon, ostao je bez roditelja s tri godine i klasično obrazovanje ljubaznosti je primio od svoje bake. Maturirao je u Port-Royalu, kršćanskoj ustanovi koja je imala velik utjecaj na njegove suvremenike, uključujući i Blaisea Pascala.

Njegove prve dvije tragedije, Thébaide i Alexandre, imale su klasične teme, ali su već bile kontroverzne, napadajući optužbe da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom Andromaha u kojoj piše o Andromahi, Hektorovoj udovici, i njezinoj sudbini nakon Trojanskog rata.

Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa. Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: na primjer, Michel le Clerc je napisao Iphigénieiste godine kad i Racine; Jacques Pradon je također napisao Fedru kad i Racine. Uspjeh Pradonova djela je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada.

Bio je najslavniji predstavnik francuske klasicističke tragedije. Umro je 21. travnja, 1699. godine, u Parizu, gdje je i bio pokopan.