Družba Pere Kvržice

Družba Pere Kvržice je roman koji govori o skupini djece koju je oko sebe okupio dječak Pero, a sve u svrhu da obnavljanja zapuštenog mlina u blizini sela. Družba je htjela obnoviti stari mlin kako bi cijeli taj dio prenamijenila u prostor za ljetovalište.

Ideja o preuređenju mlina je krenula iz dječje potrebe da se stvori prostor u kojem bi se ona mogla neometano igrati. Na kraju je cijela zamisao prerasla u nešto više i mlin je sretnim slučajem opet stavljen u pogon te prodan selu na korištenje. Tada će se vječno posvađani seljani pomiriti i posramiti nakon što su lekciju o slozi dobili od djece.

Družba Pere Kvržice je opisan kao dinamičan roman u kojem se stalno nešto događa i likovi su cijelo vrijeme u pokretu. Rečenice su kratke i jasne, a pripovijedanje je cijelo vrijeme u znaku humora.

Kratak sadržaj

Priča počinje prvim danom u mjesecu lipnju kada se u jedinoj sobi male kuće budi marljiv i pametan dječak Pero, koji je glasnim pričanjem poečo buditi ukućane. A bio je zaista dobar dječak pun znanja. Nakon što se probudio, umio u koritu i napio vode iz bunara, bosih nogu odlazi na pašu s kravama.

Dok je izlazio van razmišljao je o onome što je čuo kada su pričali otac i majka. Razgovarali su o napuštenom mlinu zaraslom u korov koji tako stoji već šest godina. Mlin je bio napušten jer je bogati vlasnik na početku privlačio seljane da melju žito u njegovu mlinu po cijeni višoj od dvostruke. U Peri se tada rodila ideja kako bi mogao organizirati družbu koja će osvojiti stari mlin i pretvoriti ga u mjesto za igru.

Kada je završio s pašom krene prema školi, a na putu je susreo veću skupinu dječaka od kojih su svi išli u isti razred i za razliku od njega svi su imali nadimke kao Šilo, Milo, Budala, Medo, Divljak, Dijete… Pero ih je bez objašnjena pozvao da se popnu na trešnju od gazde Marka kako bi im nešto pokazao. Tada ih je uputio na stari mlin i samo jednim pitanjem odlučio oformiti družinu. Zanimalo ga je jesu li raspoloženi da odu s njim do starog mlina.

Dok su pored trešnje prolazili seljak, činovnik i pandur, pukla je grančica i tako odala prisutnost djece. Cijela ekipa se odmah dala u bijeg, a nakon prvog sukoba između Divljaka i Pere, krenuli su se na Perin nagovor penjati na crkveni zvonik odakle se najbolje mogao vidjeti stari mlin. Iako su mnogi bili radoznali Pero im nije htio reći zašto ga toliko zanima mlin. Na kraju su ipak krenuli prema školi i poprilično zakasnili.

Ušuljali su se u razred i kašnjenje opravdali obavezama koje su imale oko vođenja stoke na pašu. Uskoro u školu dolazi nadzornik zbog kojeg se cijela škola sjajila. Pero je zatim sa zanimanjem počeo slušati učiteljevo predavanje o prekrasnim ljetovalištima i jezerima. Učitelj ga je nakon predavanja prozvao da pred nadzornikom odgovori na nekoliko pitanja iz povijesti, jer ipak je u tom dijelu bio najbolji u razredu. Pero se zbunio i počeo nesuvislo govoriti.

Uspio se izvući od daljnjeg ispitivanja tako što je odglumio da je bolestan uzviknuši samo jednu riječ “kvržica”. Upravo je zbog te riječi dobio nadimak Pero Kvržica. Nadzornik je nakon toga oslobodio sve učenike daljnje nastave, kada se jedna skupina odvojila. Družba je Peru imenovala vođom i odredila da prvi sastanak bude u starom štaglju.

Pero je tada ostatku društva napokon priznao svoju zamisao i počeo im je uzbuđeno pričati kako od cijelog tog područja mogu stvoriti prekrasno ljetovalište, baš onakvo kakvo je opisivao učitelj. Iako su se na početku mnogi protivili ovoj ideji, dječaci su se na kraju primili posla. Krenuli su prema mlinu gdje je sve bilo zaraslo, a mali pristupni most srušen. Zapuštena je bila mlinareva kuća, malo jezero i mlin.

Sljedećih dana su uslijedili usponi i padovi za Perin projekt, pa su tako neki od članova koji su htjeli sabotirati projekt ispali ( Budala i Divljak), a došli su novi poput Miloša i Đurđe, koji su poziv u družbu zaradili pravljenjem i pečenjem vapnenca. Prošlo je samo mjesec dana i družina je već uspjela očistiti mlin i mlinarevu kuću te prostor oko kuće od nakupljenog drača. Pri kraju radova Milo Dijete se uspilo proslaviti kada je želeći podići razinu vode da bi mogao veslati unutar korita sasvim slučajno pokrenuo stari mlin.

Nakon nekog vremena dječaci pokažu učitelju što su napravili i zašto su izostali iz škole. Oduševljen što su uspjeli realizirati ono što nije pošlo za rukom odraslima, svima je dao slobodne školske dane sve do kraja godine. Dječaci su uspjeli srediti mlin koji je tako dugo vremena predstavljao izvor svađa u selu. Učitelj je organizirao feštu zbog kraja školske godine u mlinu umjesto u školi.

Naslov djela: Družba Pere Kvržice

Autor: Mato Lovrak

Bilješka o autoru

Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. godine u Velikom Grđevcu. U Bjelovaru je završio nižu gimaziju, a u Zagrebu učiteljsku školu. Cijeli radni vijek je proveo radeći na nekoliko mjesta poput Iloka, Kutine, Velikog Grđevca, Velikih Zdenaca i Zagreba.

Kako je i sam bio dijete sa sela Mato je velik broj svojih djela posvećivao radnji u malim seoskim sredinama, a nekoliko je puta pokazao kako će prednost uvijek dati zdravijem načinu života na selu nego negdje u gradu. Budući da se radnja većine romana odvija upravo na selu, Lovrak je za likove odlučio koristiti najviše djecu sa sela.

Djelovao je preko četrdeset godina i u tom je periodu objavio velik broj dječjih romana i pripovijetki. Napisao je: “Slatki potok i druge priče za djecu”, “Djeca Velikog sela” (kasnije prevedeno na Vlak u snijegu), “Družba Pere Kvržice”, “Prijatelji”, “Divlji dječak”, “Anka Brazilijanka i drugi”. Mato Lovrak je u svojim djelima nastojao istaknuti želju za socijalnim pravdom, a čitatelj uvijek može prepoznati osjećaj za ljepotu prirode i ljubav prema djeci.

Unatoč tome što je napisao puno knjiga za djecu, mnogi kritičari su mišljenja kako su “Družba Pere Kvržice” i “Vlak u snijegu” njegova najuspješnija djela zbog kojih je postao popularan. Spomenute knjige su doživjele i filmske ekranizacije, pa su tako snimljeni filmovi koji se još uvijek rado gledaju. Mato Lovrak je umro 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu.

Autor: S.Š.