Dnevnik Pauline P.

Knjiga “Dnevnik Pauline P.” priča je o jednoj desetogodišnjoj djevojčici, njezinoj obitelji i prijateljima. Iako u naslovu možemo primijetiti riječ dnevnik, knjiga nije napisana poput tipičnog dnevnika gdje se uz datum bilježe događaji, misli i osjećaji.

Za vrijeme školske godine, od rujna do lipnja, Paulina bilježi svakoga mjeseca najvažnije događaje koji su se dogodili u njezinom životu. Tako je knjiga podijeljena na deset dijelova, a svaki je naslovljen s pripadajućim mjesecom. Unutar svakog spomenutog dijela nalaze se po tri kratke priče koje su obilježile život djevojčice Pauline prethodni mjesec. Priče nisu zajedno povezane radnjom, mogu se čitati svaka za sebe, ali povezuju ih zajednički likovi. Cijela knjiga napisana je u prvom licu sa stajališta desetogodišnje Pauline.

U knjizi se mogu naći opisi događaja koji se događaju u obitelji, ali i u školi desetogodišnje djevojčice. Tako su opisana zajednička obiteljska putovanja, proslave rođendana, blagdana, ali i tipične obiteljske svađe. Sve događaje opisala i prenijela Paulina u svoj dnevnik. Tu je zanimljivo razmjenjivanje poruka oko Valentinovog, pripreme za fašnik i Majčin dan. Važno mjesto u knjizi dobio je i učitelj koji je omiljen među djecom.

Velik broj priča iz knjige nosi i poruke čitateljima te utječe na odgoj djece. Što se tiče karakterizacije likova, većina ih je opisana upravo kroz iznesene događaje. Obično se radi o tipičnim bakama, djedovima, mamama… pa svi likovi djeluju toplo podsjećajući nas na našu obitelj.

Malo je pozornosti posvećeno vanjskim opisima i izgledu likova, dok se autorica više usredotočila na opise situacija u kojima postoji velika doza humora.

Jezik kojim je djelo napisano je jednostavan jer ipak se radi o opisima događaja desetogodišnje djevojčice. Zato se često može vidjeti i upotreba gradskog žargona koji je tipičan za dječju dob i grad Zagreb (cool, nafuren, klinac, guštati…).

Kratak sadržaj

Stigao je rujan. Ljetni školski praznici se bliže kraju i djeca se sada već sa sjetom prisjećaju lijepo provedenog vremena kada nije bilo škole. Tako je slučaj i kod desetogodišnje Pauline. Ona je ljeto provela s roditeljima na moru u Vodicama. Dane je provodila u igri s prijateljicom Anom, u kupanju i sunčanju.

Ana i Šime, njezin brat, imali su već zavidnu preplanulu boju, a bili su i jako vješti plivači. Skakali su u vodu, izvodeći razne vratolomije. Paulina se nije mogla načuditi njihovim vještim skokovima i promatrala ih je sjetno jer ona nije znala tako skakati. Trudila se na sve moguće načine, ali nikako joj nije uspijevalo. Tada se dosjetila i predložila im je da otvore školu plivanja, imenujući ih pritom svojim osobnim trenerima.

Škola plivanja trajala je za vrijeme cijelih praznika pa je na kraju Paulina bila tako vješta plivačica i skakačica u vodu na glavu da je i ona sama mogla podučavati malo nespretniju djecu. I njezini roditelji bili su se zainteresirali za spomenutu školu. Paulina je na kraju bili sretna jer je uspjela u svom naumu, a sjetila se i učiteljičinih riječi kako uvijek treba biti uporan.

Kada se vratila u Zagreb, Paulinu je dočekalo mnoštvo novih stvari. Nova torba, pernica, bilježnice pa čak i učionica. Ono što ju je posebno iznenadilo bio je novi učitelj. Čak je i on imao nove traperice i tenisice. Učitelj je u učionicu ušetao na pomalo za učitelja neobičan način. Naime, on je imao gitaru. Tako su djeca cijeli sat pjevala, a on je svirao. Nakon što je završio sat glazbenog, bilo je vrijeme za sat likovnog. Crtali su hobotnicu i ribice, a Paulina je slučajnu peti krak hobotnice nacrtala potpuno iskrivljeno. Bilo joj je jako žao, a nacrtano više nije mogla ispraviti pa je od muka počela plakati. Učitelj je odmah došao do nje i utješio je, govoreći joj da hobotnica nije nimalo ružna već je samo slomila nogu.

Nakon što je završio prvi dan nove školske godine, Paulina je na povratku kući pričala o dojmovima sa svojim prijateljicama Nikolinom i Dorom. I njih je novi učitelj oduševio, no nije im se svidjelo što vozi jako stari auto. Paulina je bila puna razumijevanja prema novom učitelju pa ga je odmah obranila govoreći prijateljicama da možda namjerno nije htio kupiti novi.

Sljedećih dana školska godina je već bila u punom zamahu, učitelj je već dobro popunio dnevnik ocjenama. Odlučio je zadati da do sutra razmisle kojim bi se izvanškolskim aktivnostima bavili. Paulina je bila jako uznemirena zbog tog zadatka, nije joj bilo jasno zašto se sada mora za školu aktivirati i izvan nje iako je u školi jako aktivna. Kada je stigla kući cijela se obitelj aktivirala oko toga da joj predloži neku izvanškolsku aktivnost. U raspravu su se uključili i teta i ujak Krešo.

Predlagali su Paulini balet, neki sport, glumu, likovnu radionicu, školu stranih jezika… No, ništa od toga se Paulini nije svidjelo. Odlučila je pitati svoju prijateljicu Martinu koja je njezina omiljena izvanškolska aktivnost. Martina joj je rekla da je to druženje s njezinom mamom. Svaki dan imaju organizirano točno što će raditi. Ponedjeljak i četvrtak dani su za igranje u parku, utorkom idu u kino, srijedom i petkom šeću gradom, a vikendom idu na izlete. Paulini se ta aktivnost jako svidjela i odlučila je da će se i ona njome baviti. Zaključila je tada i da premalo vremena provodi s mamom pa će se to sada promijeniti.

Stigla je i jesen. Jednoga dana učitelj je ponovo imaju zanimljivu temu. Pričao je učenicima o kruhu. Oni su slušali sa zanimanjem razmišljajući o tome da bolje da on priča njima nego da ih ispituje o školskim zadacima. Na kraju dana, učitelj je imao prijedlog za domaću zadaću za svoje učenice, odnosno za njihove roditelje, a to je da ispeku kruh. Paulinina mama je bila malo ljuta na učitelja te je rekla da ona neće peći kruh jer joj neće uspjeti.

Paulina se dosjetila kako susjeda Ljubica peče izvrstan kruh. Teta Ljubica je sa zadovoljstvom prihvatila prijedlog da ispeče kruh pa su taj dan zajedno mijesile i pekle te ispekle čak četiri kruha. Sljedeći dan djeca su i s učiteljem pokušavala zamijesiti i ispeći kruh, a svi su primijetili da učitelju pečenje kruha baš i ne ide. I on sam je priznao da nije baš vješt u tome te je predložio da sljedeći mjesec organiziraju Dan kremastih kolača jer mu to bolje ide. Djeca su zaključila da i njihovim mamama to ide bolje pa su sa zadovoljstvom razmišljali kakve bi još dane mogli imati (Dan palačinka, sladoleda, gumenih bombona…).

Još za vrijeme ljetnih praznika kada je Paulina bila u Ogulinu na vikendici kod jezera Sabljaci, jednoga dana došla joj je u posjet djevojčica Monika i pozvala je da ide s njom u berbu kupusa kod njezine bake. Paulini je bilo jako dosadno pa je prihvatila poziv iako o berbi nije znala ništa. Djevojčicama je ta berba bila jako zabavna. Trčale su poljima, brojale mnogobrojne berače, traktore, a usput naučile mnogo i o kupusu koji se može kiseliti i jesti cijeli godine.

Pomalo je stigao i mjesec listopad. Paulini je taj mjesec bio jako dosadan, ali spasile su ga mnoge berbe kojima je nazočila. Tako je sa susjedom perom brala šljive, zatim je s Dorom kod njezine bake brala jabuke pa s Martinom grožđe, Vedranovom djedu pomogla je u berbi krušaka, Lukinoj teti pomogla je s kukuruzom. Kada je već bila nastupila kasna jesen, šetala je s Majom i uživala berući kestene. Tako svaki puta kada osjeti dosadu, krene nešto brati. Tako je brala mrvice s poda, rublje, lišće, a ponekad i dobru ocjenu u školi. Dosada se pretvorila u njezinom slučaju u korist.

No, nije cijeli mjesec listopad za Paulinu dosadan jer u tom mjesecu ona slavi svoj rođendan. Razmišljala je na glas o tome da rođendan slavi pet dana, ali prekinuo ju je tata Zoran rekavši joj kako nemaju novca za tolika slavlja jer su vremena nisu laka i mora se štedjeti. Iako ga je Paulina molila, tata nije htio popustiti. Tada se umiješala mama i stvar je bila spašena – Paulina je mogla slaviti pet dana rođendan.

Slavlja su počela u četvrtak kada je Paulina odlučila slaviti rođendan u školi sa svojim prijateljima. Bila je glavna u razredu. Imala je tortu i slatkiša, svi su zajedno pjevali i svirali, a dobila je i poklon, knjigu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Iako je Paulina već imala tu knjigu kod kuće, to nije umanjilo veselje i njezinu radost oko slavlja.

U petak su susjede došla kod Pauline na kavu i kolače i donijele poklone. No, Paulina je i većinu toga imala već. S nestrpljenjem je čekala subotu kada će joj doći bake i djedovi. Baka Višnja donijela joj je predivne nove traperice koje su Paulinu oduševile jer ih nije imala. No, i baka Ljerka je donijela iste takve hlače. Zadnja nada bili su joj teta Suzi i striček Igor jer oni su joj do sada uvijek bili donijeli jako zanimljive poklone. I kako to obično bude, ovoga puta su i oni pogriješili donijevši joj zlatni privjesak kojih već ima pet. I tako joj je dosadan mjesec listopad postao još i razočaravajući jer je dobila puno duplih poklona.

Studeni je počeo zanimljivo. Učitelj je predložio izlet u kojem će obići Medvednicu i Medvedgrad, a s njima će ići i učenici 4a razreda. To je za Paulinu bilo jako uzbudljivo jer se u tom razredu nalazio dječak Ivan kojemu se Paulina sviđala, a niti on njoj nije bio nezanimljiv.

Već od početka izleta svi su shvatili da se tu radi o velikoj ljubavi. Ivan i Paulina sjedili su zajedno u autobusu, a na Medvednici su zajedno šetali. Svi su predložili da se njih dvoje zajedno vjenčaju. Odabrali su kumove, svećenika, matičara, zbor i djeveruše. Paulina se kući vratila kao udana žena. Ali onda je saznala koje sve obveze ima udana žena pa je odlučila da će se ipak rastati od Ivana jer ljepše joj se igrati i biti samo nečija cura.

Paulina se jako voljela igrati sa svojim prijateljicama i prijateljima, ali voljela se igrati i na kompjuteru. Pošto nije imala kod kuće kompjuter, koristila je svaki trenutak boraveći kod prijateljice gdje su zajedno igrale igrice. No, Paulina je htjela imati svoj kompjuter. Kada bi upitala ukućane hoće li joj kupiti, dobila bi odgovore da je kompjuter preskup, da troši puno struje i da može zatupiti čovjeka. Jedino je djed Branko šutio.

Pošto se djed Branko nije izjasnio da je protiv, Paulina je odlučila da će njega nagovoriti da joj ga on kupi. I tako je i bilo, djed Branko kupio je kompjuter, no on je zainteresirao sve ukućane. Izmjenjivali su se mama, tata, baka… Paulina nikako nije mogla doći na red. Dosadilo joj je čekanje pa je otišla kod prijateljice Dore gdje je igrala igrice na njezinom kompjuteru. Svojim ukućanima odlučila je dati još jedan dan, a onda će preuzeti svoj kompjuter.

Mjesec studeni bio je hladan, maglovit i kišovit. Jednog takvog jutra Paulina je došla u školu gdje je ugledala prijateljicu Nikolinu u novom kaputu. Svi su joj bili pomalo zavidni na tome pa tako i Paulina. I ona je htjela novi kaput, iako joj je ovaj stari bio još dovoljno velik. Kako bi mamu mogla nagovoriti na to da joj ipak kupi novi kaput, Paulina je ispod postojećeg odjenula tri najdeblja pulovera kako bi se činilo da joj je kaput jako tijesan.

Paulinina prijevara je uspjela i mama joj je odlučila kupiti kaput. I ne samo njoj nego i tati jer se ni njemu nije svidio njegov stari kaput. Otišli su u grad u potragu za novim kaputima i tata je odmah našao novi kaput za sebe i mama mu ga je kupila na čekove. No, Paulina je bila neodlučna. Proveli su sate i sate u kupovini i ona nikako nije nailazila na isti onakav kaput kakav ima Nikolina. Ubrzo je shvatila da roditelji ostaju polako bez strpljenja i da je bolje da što prije kupi kaput jer će ostati bez njega. Tako je ona ubrzo pronašla i svoj kaput.

Na povratku iz grada mama je ugledala i za sebe kaput, ali nije imala više čekova niti novca da si ga kupi. Paulini je bilo žao što mama ne može i sebi kupiti kaput pa više nije bila toliko oduševljena svojim novim kaputom. Kada je tonula u san, sjetila se mamine mame, bake Ljerke koja je imala dosta novca, a mame svojim kćerkama sve kupe. Razmišljala je o tome kako će joj baka Ljerka kupiti novi kaput.

Tako je došao i mjesec prosinac, a Paulina ga je dočekala s novim kaputom. Za nju, ali i za njezinu mamu to je bio najljepši mjesec u godini, mjesec kada se daruju najmiliji. Paulinina majka bila je inače štedljiva, ali u prosincu bi svima kupila poklone jer za nju je to bio način da razveseli svoju obitelj. I tako je majka krenula u kupovinu poklona.

S druge strane Paulina nikada nije razumjela majku koja je sate provodila u kupovini koja je iscrpljivala. Ona je već znala što će pokloniti svojim dragim ljudima. Učitelju je tako odlučila pokloniti olovku s kojom će pisati samo petice, mami ogledalo u kojem će biti najljepša, tati tišinu da ima mir dok gleda televiziju, baki prazan tanjur, djedu kombinaciju na lotu koja će biti dobitna, a sebi je odlučila pokloniti zimske praznike. Znala je da je to pravi način da svi budu sretni.

Kada je riješila poklone, Paulina je s mamom odlučila riješiti kućanske poslove, a izradile su i adventski vjenčić. Uz to očistila je cipele s kojima će dočekati svetog Nikolu. Nakon što se lijepo zabavila sa svetim Nikolom i krampusom, koji su u biti njezini zamaskirani djedovi, prionula je dalje na posao. Pisala je čestitke s bakom Višnjom, a s mamom i bakom Ljerkom je radila kolače. Tata je bio zadužen da kupi bor, a to bi opet, kao i svake godine bio maleni bor jer je tata govorio da nema novca za većeg.

Pripreme za nadolazeće praznike traju i u školi. Učionicu su učenici kitili borovim grančicama, kuglicama, a osim što se uče prigodne pjesmice, pišu se i čestitke za roditelje. Također učenici se pripremaju i za školsku priredbu uoči Božića. I tako su svi obično umorniji nego inače i iako je prosinac mjesec kada su svi orijentirani na praznike, obično su jako umorni od priprema. Tako je i Paulina jedva čekala zimske praznike.

No, prije praznika Paulina je još morala zapisati svoje želje na papirić kako bi se one ispunile u novoj godini. Nakon toga spremila je papirić pod jastuk kako bi Nova godina mogla svakoga dana pročitati želje. A popis želja bio je dugačak. Između ostalog, poželjela je nove ljuljačke u parku, da se prestane bojati mraka, da roditelji prestanu pušiti, da može gledati do kasno televiziju… Želje su se samo redale u Paulininoj glavi.

Stigli su i zimski praznici. Pošto je učitelj imao uvijek dobre ideje, tako je i sada predložio kako bi mogli provesti zimske praznike. Predložio je da pođu na skijanje. Paulini se to jako svidjelo, ali ne i njezinim roditeljima jer su sada trebali kupiti Paulini zimsku opremu. I tako je Paulina krenula s tatom u kupovinu. Nije bila baš oduševljena i radije je htjela ići s mamom jer tata joj nije dao da kupi skije na crvenim i plavim prugicama ili one na točkice. On joj je izabrao neke kvalitetnije.

I tako je došlo vrijeme kada su se svi uputili na planinarski dom gdje će provesti praznike skijajući. Sve je bilo odlično i Paulina se lijepo zabavljala. Svima je bilo posebno smiješno kada su vidjeli Luku u gaćama u kupaonici. Kada su krenuli skijati, Paulina je vidjela da Nikolina ima iste onakve skije kakve je ona željela. I tada su se zamijenile. Nikolina je uzela Paulininu jaknu, a Paulina njezine skije. Kada se prvi put spustila niz snježnu stazu, u skijama je odmah nešto krcnulo i Paulina je nakon par kolutova završila u snijegu. Učitelj se jako zabrinuo za nju te ju je odmah odveo u ambulantu da vide je li sve u redu. No, Paulina je dobila gips na ruci. Kada je stigla kući morala je tati priznati da je ipak važnija kvaliteta od izgleda.

Kada je skinula gips, Paulina je htjela imati novu frizuru. U časopisu “Mili” vidjela je jednu koja joj se jako svidjela te se s mamom uputila u frizerski salon kod najbolje frizerke u gradu tete Zdravke. Teta Zdravka se odmah prihvatila posla i uz ugodno čavrljanje s njezinom mamom, uređivala je Paulininu kosu. Ali kada se Paulina pogledala u ogledalo vidjela je da to nije takva frizura kakvu je ona htjela. Mama je vidjela da je njezina kćer očajna kada su izašle iz frizerskog salona pa ju je odmah počela tješiti govoreći joj da se i njoj to jednom dogodilo i da će gumica i ukosnice sve riješiti.

Da stvar bude gora, kada je Paulina došla u školu vidjela je da istu onakvu frizuru kakvu je ona htjela, ima Nikolina. A išle su kod iste frizerke. Samo Nikolina je išla sama pa je teta Zdenka bila koncentrirana na njezinu frizuru. Paulina je odlučila da će sljedeći put i ona ići sama kod frizera. No, morat će pričekati prvo da joj kosa naraste.

Jednog dana popodne kada je Paulina već zaboravila na svoju frizuru, otišla je s prijateljima na klizanje. Neki od njih su jako dobro klizali pa je i sama odlučila postati dobra klizačica. U tome joj je pomogao i Luka, dječak koji joj se pomalo i sviđao. Kada je već mislila da zna dobro klizati, popustila joj je pozornost i pala je led zajedno s Lukom. Nakon što su se cijeli idući dan ljutili i svađali, sve je ipak dobro završilo jer su opet klizali i to tako dugo dok redar nije zazviždao za kraj.

Zima je sve više jenjavala i stigao je i mjesec veljača. Najluđi mjesec zbog maškara i Valentinova. Učitelj je učenicima dao zadatak da dođu u školu zamaskirani najbolje što mogu. Paulina je tako satima isprobavala što će odjenuti te je naposljetku odlučila otići u školu zamaskirana poput princeze. Bila je jako ponosna, ali onda je u školi vidjela još mnogo princeza, a isto tako i mnogo Batmana pa nije mogla pronaći svoga Luku koji je također bio Batman. Tako je došla do krivog Batmana misleći da je to njezin Luka i poljubila ga. Na to se Luka naljutio i prekinuo je njihovu ljubav.

Paulina sada nije znala što da radi jer bližilo se Valentinovo , a ona nije imala dečka. Morala se brzo pomiriti s Lukom ili naći novog dečka. Sjetila se Ratka koji bi bio sretan da Paulina želi biti s njim.

U međuvremenu baka Višnja i djed Željko dobili su poziv od svog prijatelja iz Njemačke da ga posjete, ali imali su mačka Pepija o kojem je netko morao brinuti. Donijeli su ga Paulini koja ga je često šetala vani jer je njezin tata bio alergičan na mačju dlaku. Ono što se dobro poklopilo bilo je da i Ratko ima mačku koja se zvala Rina. Rina je imala veliki kitnjasti rep i Ratko ju je također često šetao. Tako su Paulina i Ratko sve više vremena provodili s mačkama u šetnju, a Paulina je saznala mnogo o Ratku. Sada joj se više nije činio kao takav štreber pa je odlučila da će njemu pisati kao novom dečku za Valentinovo.

Nakon Valentinova u razred je stigla nova učenica Ana. Paulini je malo zasmetala pažnja koju je Ana imala, a pogotovo pažnja koju je dobivala od Ratka. Uz to, činilo joj se da se Ana pravi dobrom, a to nije. Željela ju je zasjeniti u igri graničara. No, upravo zbog Pauline njezina je ekipa izgubila. Paulina je ostala sama na igralištu jer su svi radi toga bili pomalo ljuti na nju. Prišla joj je tada upravo Ana koja je suosjećala s njom i tješila je. Paulina je vidjela da je pogriješila te ju je odlučila prihvatiti kao novu prijateljicu.

Stiglo je proljeće i u školi je sve bilo u znaku visibaba. Paulinu je uhvatio i proljetni umor pa je za sve imala odgovor kako joj se ne da. No, to nije dugo trajalo. Učitelj je donio u školu košaru puno povrća, a tijekom razgovora o njemu, odlučio je s učenicima napraviti i njihov školski vrt. Svi su marljivo radili u vrtu, a Paulini se to jako svidjelo pa je isti takav vrt poželjela imati kod kuće.

Baka Ljerka i djed Branko odlučili su pomoći svojoj unučici kod vrta. Paulina je svaki slobodan trenutak provodila radeći u njemu, a uskoro je imala i sama svoje povrće koje je prodavala na tržnici. Njezin prvi kupac bio je upravo učitelj. Učitelj joj je predložio da bi ona mogla na satu prirode predavati o povrću pa je tako Paulina postala i učiteljica.

Školski dani su prolazili, a jednoga dana Paulina je dobila jedinicu i to zbog svoje prijateljice Dore. Naime, Dora je htjela prepisivati od nje, a učitelj se razljutio. Tada su se Dora i Paulina posvađale, ali to nije dugo trajalo. Kada se Paulina razboljela upravo ju je Dora nazvala i pitala treba li joj pomoć oko zadaće. Iako Paulini nije bila potrebna pomoć, ona ju je prihvatila jer je bila sretna što će se pomiriti s Dorom.

Lijepo vrijeme stiglo je s mjesecom travnjom pa su i ljudi više vremena provodili vani na otvorenom. Tako je i Paulinina obitelj krenula jedne subote na piknik. Mama je bila posebno oduševljena jer nije morala taj dan kuhati. Za roštilj su se pobrinuli tate, a mame su šetale s djecom. Djeca su uživala igrajući se na čistom zraku u prirodi.

Paulinina mama je tada odlučila da će njihova obitelj biti EKO. Počela je na balkonu saditi cvijeće, a tata je vikao na susjede koji su bacali smeće po parkovima. Bratić Ivan čak je osnovao i svoju skupinu “EKO borci”. U Paulininoj kući ubrzo su bile izložene i kante za otpad, i to njih šest. Ona je zaključila kako bi se tako trebalo ponašati cijelo kućanstvo pa bi cijeli planet postao EKO.

Uskoro dolazi i vrijeme Uskrsa. Bake se tada presele kod Pauline, svi zajedno pripremaju kuću, čiste i peku kolače. Na Cvjetnu nedjelju nađu se svi zajedno u crkvi, a na Veliki Petak jedu ribu. Konačno, na Uskrs svi traže poklone koje im je ostavio zec. No, ove godine zec je mislio samo na školu pa je Paulina dobila i takve poklone.

Već je bila pomalo umorna od svega pa je poželjela što prije ići u školu jer je mislila da će se tamo malo odmoriti. No, roditelji su je odlučili povesti u Njemačku. Najviše od svega veselilo ju je putovanje avionom. U Njemačkoj joj je sve bilo lijepo, ali nakon pet dana jedva je čekala povratak kući jer joj se već sve činilo jako njemačko. Nedostajale su joj njezine igračke, prijatelji i soba.

Dok se jednog dana u svibnju vraćala kući zatekla je roditelje u svađi. I to ne bilo kakvoj svađi, radilo se o svađi kada roditelji nisu pričali još danima nakon toga. Prenosili su si poruke preko Pauline, a Paulinu je to sve bacalo u očaj. Odlučila je zato nešto poduzeti. Mami je napisala pismo u ime tate i poklonila joj cvijeće, a tati je napisala pismo umjesto mame te mu izglačala traperice. I plan je uspio. Sljedeći dan pronašla je zajedničko pismo od oboje gdje se ispričavaju i mole jedno drugog za oprost.

Malo iza toga bližio se Majčin dan pa je u školi bilo sve u obilježavanju njega. Slikale su se mame i pisali sastavci. Mame su bile pozvane u školu da vide dječje radove, a Paulina je mislila da njezina majka nije niti stigla jer je nije primijetila. No, mama je Paulinu samo neugodno iznenadila. Stigla je, ali je skratila kosu i obojila je u plavo. Paulina je bila očajna jer je mislila da će sada svi misliti da je lažljivica. Mama sa slike i ova uživo su bile skroz različite. No, tu je opet nastupio učitelj koji je utješio Paulinu i rekao joj da je mama i ovako i onako lijepa i da ne mora slikati novu mamu. Paulina se nakon toga nastavila veseliti Majčinom danu.

Uskoro je Paulina imala novi problem. Htjela je psića jer su svi njezini prijatelji imali psića, ali mama i tata nisu htjeli niti čuti za to. Paulina im je objašnjavala kako joj je teško u stanu kada su oni na poslu, a ona je sama. Uz to, tatin prijatelj Đuka ih je nagovarao da uzmu psića od njega. Njegova kujica Saba je okotila malene psiće koji će i rastom biti mali pa su idealni za stan.

Tako je Paulina dobila novog psa kojem su dali ime Floki. Mama se posebno raznježila kada ga je ugledala. I kako je vrijeme odmicalo tako je Floki postojalo sve veći i veći. Niti jedna kućica nije mu bila dovoljno velika. Paulinin tata je zaključio kako Floki ne može ostati s njima jer mu je previše tijesno. Tada su uskočili baka i djed koji su ionako imali preveliku kuću pa su je zamijenili s Paulinim stanom. Tako se Paulina s mamom i tatom preselila u veliku kuću, a i Floki je dobio svoje mjesto u dvorištu.

Stigao je i mjesec lipanj. Na početku mjeseca u Paulininoj kući vlada opće veselje jer tata njezini roditelji dobivaju plaću. Paulina je odmah počela oblijetati oko njih s popis stvari koje joj trebaju. Uz to, s nestrpljenjem je čekala poštara koji je baki trebao donijeti mirovinu. Baka joj je obećala da će joj kupiti sandale. I tako je pošla s bakom u kupovinom. Voljela je ići s bakom jer kada ide s mamom moraju kupiti ono što se mami sviđa. Naposljetku, baka joj je kupila najljepše sandale s debelim đonom. Bile su crvene i lakirane.

Paulina je jedva čekala sljedeći dan da ih pokaže svima u školi. Čak je i namjerno zaboravila papuče. Svi su bili oduševljeni njezinim sandalama, a Nikolina i Marina su htjela iste takve. No, kada je s prijateljicama igrala gumi gumi, nespretno je pala zbog debelog đona na sandalama i uništila ih. Čak je rasjekla bradu pa joj je išla krv. Zbog toga je par dana morala provesti i kod kuće. Ali zaključila je da to nije bilo ni tako loše jer je izbjegla kontrolne. Tako da je ovdje naučila da je točno poslovica da je svako zlo za neko dobro.

Bližio se kraj škole i roditelji su Paulini za odličan uspjeh obećali pravi ženski bicikl. I čim ga je dobila odjurila je u park i pala. Prijateljice su joj htjele pomoći, no i one su pale. Uz to, i dečki su tog dana padali s tobogana pa su završili u bolnici na šivanju, a učitelj je pao na nogometu. Striček fotograf je pao sljedeći dan u razredu. Sve to imalo je i nešto pozitivno jer roditelji su zabranili djeci izlazak zbog padova pa su imali više vremena za učenje. Tako su svi skupili odlične ocjene.

Konačno je stigao i kraj školske godine. Paulina je već znala cijeli plan gdje će za školske praznike. Cijelo ljeto provest će izvan Zagreba, a tako je htjela ostati kod kuće jer će mnogi njezini prijatelji ostati u Zagrebu cijelo ljeto.

Kada se spremala za put, Paulina je dnevnik pospremila u posljednju ladicu da se i on malo odmori. A i ona nije htjela niti čitati niti pisati za vrijeme školskih praznika.

Vrsta djela: dječji roman

Mjesto radnje: gradska sredina (grad Zagreb)

Vrijeme radnje: za vrijeme jedne školske godine (od rujna do lipnja)

Likovi: Paulina, učitelj, mama i tata, djedovi i bake, ostala Paulinina obitelj, susjedi i Paulinini prijatelji…

Analiza likova

Paulina – desetogodišnja djevojčica glavni je lik priče. Tipična je djevojčica za svoje godine, a kao i kod svakog djeteta te dobi muče je česta promjena raspoloženja. Malo je sretna, malo tužna, a često je i svadljiva zbog čega joj kasnije bude žao pa se kaje jer je bila nepromišljena i reagirala je brzopleto. Snalažljiva je i domišljata, a kada si nešto zamisli na sve načine se trudi i smišlja kako će to ostvariti (kupnja novog kaputa i kompjutera). Bila je i marljiva, brinula se o biljkama u svom vrtu. Voljela je darivati one koje voli, osobito svoje ukućane. To je radila u skladu sa svojim mogućnostima i s puno pažnje prema pojedinoj osobi. Ponekad je kao i sve njezine vršnjake, svlada zavist i to kada na primjer netko od prijateljica ima novi komad odjeće, neku stvar ili lijepu frizuru. I sama zna da to nije u redu pa često izvuče iz takvih situacija poruku. Zaljubljive je prirode, kao i sva djeca njezinih godina. Tako joj se malo sviđa Luka, malo Ivan pa Ratko, zavisno od njezinog raspoloženja i trenutnih okolnosti. Jednom je prilikom pokazala i ljubomoru prema novoj djevojčici Ani za koju je Ratko bio zadužen da se prilagodi u novoj sredini. Na vrijeme je spoznala da to nije bilo u redu te je sama sebi obećala da će sljedeći put postupati promišljenije. Jako je voljela svoje roditelje, a pogotovo je bila vezana uz mamu. No, kako su se premalo družile, zaključila je da će njezina izvanškolska aktivnost biti upravo druženje s njom.

Učitelj – dobrodušan, uvijek nasmijan i dobre volje. Oduševio je đake već pri prvom susretu kada im je svirao gitaru. Iako djeluje pomalo neozbiljno, uvijek je tu kada zapazi da netko od đaka ima problem zbog kojeg je tužan. Imao je neobične prijedloge koji su djeci bili zabavni. Često je organizirao učenje na otvorenom jer je znao da djeca najlakše uče uz igru. Sva su ga djeca jako voljela.

Mama i tata – dobri i brižni Paulinini roditelji koji su je jako voljeli. Iako ponekad nisu imali novca na sve načine trudili su se kako da djevojčici omoguće stvari koje je željela. Tata se ponekad znao suprotstaviti ponekad nerazumnoj kćeri, ali često je popustio pred maminim i Paulininim molbama. Mama je uvijek puna razumijevanja prema svojoj kćeri, pogotovo kada se radi o tipičnim ženskim brigama, kao što je loša frizura. Uvijek je slušala kada joj je Paulina pričala o svojim problemima, planovima i željama. Ponekad se pravila da ne vidi njezine nestašnosti.

Bake i djedovi – uvijek su tu za svoju unuku koju jako vole. Često joj udovoljavaju u željama kada roditelji to ne mogu. Uz to, usmjeravaju je u odgoju i čine joj djetinjstvo ljepšim.

Bilješka o autoru

Sanja Polak hrvatska je književnica koja se rodila 1968. godine u Zagrebu gdje odrasta i živi. U Zagrebu je završila i osnovnu školu i gimnaziju. Nakon gimnazije upisala je Učiteljsku Akademiju te je postala diplomirana učiteljica za razrednu nastavu.

Radi kao učiteljica u osnovnoj školi, a uz to urednica je časopisa za djecu “Prvi izbor”.

Napisala je mnoge priče za djecu i mlade koje objavljuje i u dječjim časopisima “Smib” i “Radost”. Uz to piše i scenarije za dječje televizijske i radijske emisije. Autorica je udžbenika za djecu, za osnovnu školu i razrednu nastavu.

“Dnevnik Pauline P.” njezina je popularna knjiga koja je uvrštena i u obveznu lektiru u osnovnim školama. Uz to, napisala je još 5 knjiga za djecu: “Drugi dnevnik Pauline P.”, “Pobuna Pauline P.”, “Mali Jan ima plan”, “Petrica Pričalica” i “Dnevnik dobrih anđela”.

2004. godine osvojila je romanom “Dnevnik Pauline P.” nagradu Mato Lovrak za najbolji dječji roman.

Autor: M.L.