Dnevnik Anne Frank

Dnevnik Ane Frank jedan je od napotresnijih svjedočanstava u progonima židova tijekom Drugog svjetskog rata.  Djevojčica Anna Frank dobila je dnevnik na svoj 13. rođendan i u njega su zapisana njena iskustva od 12. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1944. Njen je dnevnik po objavljivanju 1947. poslužio kao baza za mnoge igrokaze i filmove.

Anna Frank bila je jedna vesela i brbljava djevojčica koja je 12. lipnja 1942. proslavila 13. rođendan. Kao poklon je dobila dnevnik koji je tek trebalo ispuniti i ovdje započinje priča koja je potresla svijet. Odlučila je da će zapisati svoje misli i osjećaje u ovaj dnevnik jer nije imala iskrenog prijatelja sa kojima bi ih mogla podijeliti.

Iako ima i tri godine stariju sestru i roditelje i rođake ipak se ponekad osjeća usamljeno i kao crna ovca jer ju nitko ne rauzumije i majka se prema njoj i sestri Margot ponaša poput prijateljice. Iako okružena ljudima nikako nije s nekim uspjevala ostvariti dublji kontakt. 1933. iz Frankfurta su se preselili u Nizozemsku gdje je otac dobio posao.

Svi rođaci koje su iza sebe ostavili u Njemačkoj osjetili su bijes antisemitizma. Nakon 1940. rat dolazi do obitelji Frank i svih ostalih židova koji su se našli na Hitlerovu putu. Donseno je mnoštvo zakona i proglasa kojima se ograničavalo njihovo kretanje i postali su građani drugog reda. Smjeli su kupovati namirnice samo u određenim trgovinama u određeno vrijeme, morali su biti kod kuće u 8, nisu smjeli posječivati javna mjesta poput kina ili kazališta i morali su na odjeću našiti izdajničku žutu zvijezdu.

9. srpnja 1942. bio je dan kada se Annina obitelj morala sakriti kako ih ne bi odveli u logore u koje su židovi bacani tokom Drugog svjetskog rata. Ljudi koji su radili sa njenim ovem  pomogli su im pronaći skrovište u zgradi u kojoj su radili i toga dana Anna je u dnevniku imenovala to mjesto koje će joj biti novi dom naziva Tajno skrovište.

Ove iste godine 13. kolovoza donio je iznenađenje. Priodružila im se obitelj van Daan, koja baš kao i obitelj Frank nije imala kuda i bilo joj je potrebno skrovište na neko vrijeme. Sa njima se doselio i njihov jedini sin Peter. Anna u početku nije imala baš pertjerano visoko mišljenje o njemu.

Dolazak nove obitelji na tren je izgledao kao dobra ideja. Svi su se dobro slagali, provodili vrijeme sklupa, jeli kao jedna velika sretna obitelj. No život mnogo ljudi u skučenom prostoru neminovno je vodio do stvaranja sukoba i napetosti. Tenzije su rasle sve više i više i uzrokovale razdražljivost kod ovih ljudi koji si nisu mogli priuštiti luksuz da se maknu na tren jedni od drugih. Napetost je sve veća između Anne i gospodina van Daana, Anne i mame, i gospođe Van Daan i mame.

Vremena je bilo mnogo a prostora malo. Ana i Peter nastavili su se dalje obrazovati i provodili svoje vrijeme u učenju engleskog i francuskog jezika. Gospodin Koophius koji je bio tatin suradnik poskrivećki im je donosio knjige iz knjižnice. Nije se ograničavao samo na one za djecu pa se tako i Peter sa ocem posvađao oko jedne neprimjerene knjige. Ana je voljela povijest i mitologiju i tata je s njom počeo izrađivati obiteljsko stablo što joj se jako svidjelo.

Dok su obitelj Frank i van Daan skrivene izvan ovog “tajnog skrovišta” na ulici se događaju strahote. Kamioni dolaze i masovno odvode, muškarce žene i djecu u logore. Ceste su opasne za židove a logori strašna mjesta iz kojih se mnogi nikada neće vratiti.

17. studeni donosi osmog stanara. To je gospodin Albert Dussel i on je zubar. Djelovao je kao drag postariji gospodin i odlučeno je da će on spavati u Anninoj sobi.  Nakon nekog vremena Anna je počela primječivati da on baš nije tako drag kako se čini, a njega je iritiorala ova djevojčica koje govori što misli. Svađa je buknula oko stola u sobi, koji je Anna htjela koristiti samo dva puta tjedno na nekoliko sati. Na poslijetklu je morala tražiti pomoć od tate koji je stao na njenu stranu.

Kako je prostor bio vrlo ograničen i ljudi mnogo morali su postaviti pravila, jer bi stvari inače brzo izmakle kontroli. Dakle vrijeme za spavanje je u 10, a ustajanje svakoga jutra u 7:30 osim blagdanom i nedjeljom kada se spava do 10: 30. Izmino je bitna tišina jer bi svaka glasna buka mogla rezultirati otkrivanjem obitelji stoga se mora govoriti tiho i po redu.

Radio se mogao slušati tek nakon 6 uvečer i slušalo se sve osim njemačkih stanica. Za večeru nije postojalo određeno vrijeme, već je sve ovisilo o vijestima. Kupanje je također bilo ograničeno i kupali su se samo nedjeljom ujutro. Život je bio težak i strogo određen pravilima.

Situacija se sve više zaoštrava, ljudi su nemirni i počinju neredi. Pljalčke i provale  postale su uobičajene i čak je bilo i nekoliko pokušaja provale u zgradu u kojo se nalazilo skrovište. Svi su bili prestravljeni. Dođe li policija u zgradu velike su šanse da bi mogli otkriti skrovište i sve ih poslati u logor.

Anna je sa vremenom prestala toliko pričati za stolom jer je to bilo mnogo bolje za nju, ali svejedno je osjećala potrebu za pravim prijateljem i nekim tko će je poslušati. Tu osobu je neočekivano pronašla u Peteru. Kako su zajedno provodili sve više vremena ona je o njemu imala sve više mišljenje. U dnevnik je zapisala kakao se pobojala da mu ne dosađuje, ali dogodilo se suprotno. I Peter je nju zavolio i buknula je mladenačka ljubav. Ni jedan od njih nije bio u potpunosti siguran što osjeća, ali to više nije bilo samo prijateljstvo.

Annin dnevnik završava unosom od 1. kolovoza 1944. u kojem Šalje pismo Kitty. Govori o svojoj proturječnoj prirodi i o jednoj veseloj, brbljavoj, nestašnoj i vedroj djevojčici. Napominje kako postoji i ona dublja i bolja Anna koju rijetko tko poznaje i zato je svi smatraju u potpunosti nesnošljivijom, mnogo više no što ona to zaista jest.

4. kolovoz bio je koban dan na koji je policija uhapsila sve stanovnike Tajnog skloništa, uključujući i neke od tatinih kolega koji su im  pomagali i odvode ih u koncentracione logore. U jednome od njih naposlijetku Anna i umire od tifusa 1945.

Vrsta djela: dnevnik

Vrijeme radnje:  12. lipnja 1942. – 1. kolovoza 1944.

Mjesto radnje: Nizozemska

Likovi: Anna, Peter, Annini otac i majka, gospodin i gospoda van Daane, Albert Dussel

Bilješka o piscu

Anna Frank ( Annelies Marie Frank) rođena je 12. lipnja 1929. a umire od tifusa u koncentracijskom logoru Bergen- Belsen početkom 1945. Rođena je u Frankfurtu i večinu života je živjela u Amsterdamu ili blizu njega. Iako je imala njemačko državljanstvo izgubila ga je 1941. Njen dnevnik, po kojem je kasnije postala poznata zabilježio je iskustva mlade djevojke koja je bila prisiljena skrivati se tokom njemačke okupacije Nizozemske.

Obitelj Anne Frank preselila se iz Njemačke u Nizozemsku 1933. i zarobljeni su tamo tokom 1940., kada je započela njemačka okupacija. Progoni židova bili su sve okrutniji i žešći i obitelj je 1942. bila prisiljena sakriti se u skrivenim prostorijama unutar zgrade u kojoj je radio njen otac.

Annin otac jedini je preživio narednih nekoliko godina koje su obilježene otkrivanjem i slanjem u koncentracijaske logore. Pronašao je Annin dnevnik i 1947. on je po prvi puta objavljen, pet godina nakon toga preveden je na engleski i zatim na gotovo sve svjetske jezike, kako bi svi mogli iskusiti strahote rata kroz oči jedne djevojčice.

L.K.