Prožetost krajolika, vanjskog svijeta koji čovjeka okružuje i ljudske unutrašnjosti, njegovih osjećaja i razmišljanja, jedna je od najčešćih i najstarijih tema o kojoj su književnici pisali. Tema je zaokupila i Dinka Šimunovića, hrvatskog književnika čiji je književni rad obilježio kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća. U svojim je pripovijetkama slikovito opisao krajolik rodne Dalmatinske zagore. Osim usmjerenosti na detaljno i živo opisivanje mjestašaca ovoga kraja, Šimunović u njih unosi i zanimljive likove i njihove životne priče.
U Šimunovićevim pripovijetkama jasno se vidi i književni razvoj ovoga književnika. Nedovršena pripovijetka “Mrkodol” najstarija je među navedenima. “Pojila”, “Đerdan” i “Krčma” ubrajaju se u kasnije, zrelo stvaralačko razdoblje, dok su “Jakov Desnica i golubovi” i “Zvijezde” plod Šimunovićeva razmišljanja o starosti, što je vidljivo i u karakternim crtama glavnih likova ovih kratkih pripovijedaka.
Zajednički nazivnik svih navedenih djela u svakom je slučaju ruralni kraj Dalmatinske zagore. Likovi su različiti, kao i mjesta koja se opisuju. U nekima se jasno vidi snažan komentar socijalne situacije u kojoj su se zatekli ljudi koji žive u ovome kraju (“Jakov Desnica…”, “Đerdan”), dok je u drugima naglasak stavljen na psihološke karakterizacije koje u nekim pripovijetkama prelaze u egzistencijalistička pitanja univerzalna za sve ljude (npr. razmišljanja glavnoga lika u pripovijetki “Zvijezde”).
U nekim djelima Šimunović ironično pristupa problematici, na primjer praznovjerju i nazadnosti nekih od likova, ali je u svim pripovijetkama prisutna i razina suosjećanja i empatije prema likovima. Šimunović je ovim, od stane kritike možda podcijenjenim i premalo istraženim, pripovijetkama uspješno prenio čitateljima osjećaje bespomoćnosti, ljudske otuđenosti, nerazumijevanja, ali i jednostavnosti i ljepote. Tako realistični ponor koji nastaje između Jakova Desnice i naprednog svijeta ostaje mjesto koje čitatelju ostavlja gorak okus u ustima, dok vjenčanje Petrice i Boška iz pripovijetke “Đerdan” pamti kao trijumf jednostavne, djetinje i neiskvarene ljubavi.
Kratak sadržaj
Pripovijetka govori o mladoj djevojci Petrici koju je njezin ujak, Tane Miokovac, namjeravao udati. Spremao joj je za ono vrijeme popriličan miraz – predivan đerdan sastavljen od talijera, kakav je imala rijetko koja djevojka onoga kraja. Petrica je čuvala kravu svoga ujaka, a on joj je za nagradu uvijek davao talijere. Tako je bilo i toga dana. Čuvala je kravu kad je ujak dojahao i umjesto talijera, dao joj zlatan novac. Petrica je znala da je on želi udati i nije se tome protivila, ali još nije upoznala svog ženika pa joj je toga dana ujak obećao dovesti ga.
Mladić je bio Jurica Orlić koji se uspješno bavio trgovinom i koji je Tanu oduševio svojim mudrim stajalištima. Smatrao je da ne postoji bolji momak za njegovu Petricu, a i sama je Petrica točno pogađala kojega joj je ujak namjerio. Vraćajući se kući s paše, igrala se svojim novčićima. Na putu je srela mladića Boška koji joj je živio u susjedstvu i s kojim je bila u dobrim odnosima. Otkrila mu je da se uskoro udaje, a on tu vijest nije primio dobro – bio je zaljubljen u Petricu. Ipak, nije joj o tome rekao ništa. Te je večeri ujak doveo Juricu i svirače u Petričinu kuću. Petrici se njegov izbor sviđao. Ipak, primijetila je da se Jurica po mnogočemu razlikuje od ostalih – smatrao je suludim neke običaje u kojima je ona uživala, inzistirao je na sviranju tamburice koja nije karakteristično glazbalo Dalmatinske zagore… Kad se opraštala od Jurice, učinilo joj se da čuje pjev i sviranje mladoga Boška u daljini.
Od toga dana, Jurica je sve češće dolazio u njihovu kuću. Jednoga je dana majka Petricu obavijestila o nečemu neočekivanom: Jurica je morao u trgovinu, a kako nije imao dovoljno novca da pokrije sve troškove vjenčanja i budućeg zajedničkog života s Petricom, Tane je odlučio dati mu novac namijenjen za đerdan. Majka joj je objasnila da se novac probušen za đerdan nakon toga više ne može upotrijebiti i da bi bila velika šteta tako ga potratiti. Petrici se ta ideja nije svidjela – đerdan joj je značio puno i iskreno mu se radovala. Zbog toga je odlučila probušiti talijere namijenjene za đerdan, a u tome je zatražila Boškovu pomoć. Jedne večeri otišli su njih dvoje u napuštenu kućicu kako bi to i učinili. Kako su ondje bili sami cijelu noć, među njima se rodila još veća ljubav i Petrica je odlučila raskinuti svoje planove o zajedničkom životu s Juricom. Budući da je cijele noći nije bilo, svi su se zabrinuli, ali nakon što su ih našli, njihova ljutnja nije trajala dugo i Petričina je obitelj odobrila njezino vjenčanje s Boškom. Tako je Petrica ipak uspjela sačuvati svoj đerdan, zbog čije je težine na dan vjenčanja jedva hodala, ali je ipak bila ponosna i uz mladića koga je iskreno voljela.
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Dalmatinska zagora
Likovi: Petrica, Boško, Jurica, ujak Tane, majka
Mlada djevojka Petrica poslušna je svojoj obitelji i raduje se đerdanu koji joj je obećao njezin ujak. Isprva je sretna odabirom Jurice Orlića za svog muža, ali nakon što ga je upoznala sve više shvaća da on nije čovjek za nju i da bi na njegovom mjestu trebao biti mladi Boško. Petrica je pozitivan lik jer, iako je razočarala Juricu koji u suštini nije loš, ostala je vjerna sebi i običajima kojima se divila.
Boško je mladić koji živi u Petričinoj blizini. Poznat je po svom ojkanju i diplanju i iako nije iz bogate obitelji, uspio je osvojiti srce mlade Petrice.
Jurica Orlić je trgovac kojega je Petričin ujak Tane izabrao za muža svojoj nećakinji. Školovao se daleko od rodnoga kraja, puno je proputovao i sve se to odrazilo na njegov stav prema običajima kojima su stanovnici Dalmatinske zagore bili vjerni. Naime, on ih većinu nije podržavao i vidio je njihovu besmislenost. Iako su njegovi stavovi zapravo racionalni i posve opravdani, nisu uhvatili korijena u Petričinu srcu i Jurica je ostao sam.
Bilješka o autoru
Dinko Šimunović (1873. – 1933.) rođen je u učiteljskoj obitelji u Kninu. Otac mu je radio kao učitelj pa se u djetinjstvu često selio po mjestima Dalmatinske zagore kako su mu oca premještali po školama.
Pošto je proveo život među siromašnim stanovništvom, to je dosta utjecalo na njegov život te se kasnije i može uočiti u nekim njegovim književnim djelima.
Kao i njegov otac, završio je učiteljsku školu te je također radio po mjestašcima Dalmatinske zagore.
Pošto je već u to vrijeme bio dosta utjecajan književnik, 1909. godine njegov talent je prepoznat jer je premješten u Split gdje je radio dalje kao profesor. Od tada pa dugi niz godina, čak 18, radio je u Obrtnoj školi.
Nakon što je otišao u mirovinu i djeca su mu se trebala dalje školovati, preselio se u Zagreb gdje je živio sve do smrti.
Njegova najpoznatija djela su: zbirke pripovijedaka: “Mrkodol”, “S Krke i Cetine”, romani: “Đerdan”, “Tuđinac”, i “Porodica Vinčić”, te dvije autobiografske proze: “Mladi dani” i “Mladost”.
Autor: I.B.
Odgovori