Čvrsto drži joy-stick

Čvrsto drži joy-stick je suvremeni roman za mlade, osmišljen kao niz zapisa u kojima dječak koji je ujedno pripovijedač opisuje vrijeme provedeno u bolnici. Zapisi nisu poput dnevnika, nego pripovjedač bilježi samo važne trenutke oblikujući ih u poglavlja.

Roman “Čvrsto drži joy-stick” govori o teškoj bolesti kao posljedici zbog kvara nukleare elektrane. U središtu priče je dječak za kojeg liječnici sumnjaju da je obolio od leukemije zbog nuklearne katastrofe u Černobilu, kada je bio izložen radioaktivnom oblaku.

Nakon što je objašnjen uzrok dječakovog teškog stanja, roman više nije u prvom planu usredotočen samo na prikaz drame bolesnog dječaka, nego nastoji skrenuti pozornost na sve opasnosti koje za sobom nosi korištenje energije na nuklearni pogon.

Budući da je Nino zračenje dobio u udaljenoj Švedskoj samo je još jedan primjer više kako je svijet postao mali i gdje su svi povezani, pa je teško izbjeći tragediju koja je pogodila neku drugu zemlju. Nakon što je istražio tatine izreske iz novina, postao je u potpunosti svjestan opasnosti nuklearnih elektrana.

Uz sva upozorenja koje čitatelju nastoji prenijeti Josip Cvenić, roman se najviše usredotočava na prikaz hrabrosti, ali i tjeskobu koju osjeća dječak Nino dok se mora boriti protiv teške bolesti. Na kraju odlazi kući, ali ne može se zaključiti hoće li preživjeti, iako je pun nade i želi ozdraviti te družiti se sa svojim prijateljima.

Kada je napuštao bolnicu s pramenom kose koji se nalazio u Jasninom pismu, cijelo vrijeme se osjećao kao da u ruci drži sretnu zvijezdu. “Lucky star” ili Sretna zvijezda, naziv je kompjutorske igrice koja je s vremenom postala metafora za borbu protiv smrtonosne bolesti. Roman je podijeljen na 14 poglavlja koji nose oznake nivoa baš kao u kompjutorskoj igrici.

Kratak sadržaj

Nino je dječak koji ima 12 godina. Živi s roditeljima i bratom Mirom. Nažalost Nino je bolestan, krvare mu desni, ima visoku temperaturu i uglavnom je umoran. Liječnici nisu mogli odmah zaključiti što mu je pa su ga zato poslali u bolnicu na pretrage. Roman počinje kada Nino odlazi u bolnicu.

Cijelo vrijeme dok su se vozili Nino je primijetio kako su roditelji zabrinuti, a sve što su mu rekli bile su riječi ohrabrenja. To ga je pomalo živciralo. Na putu prema bolnici stali su u jednom restoranu gdje je Nino tužno promatrao dječaka za susjednim stolom kako bezbrižno razgovara sa svojim roditeljima. Razmišljao je o tome kako je i on jednom isto tako bio sretan i nije morao razmišljati o bolesti.

Kada su došli u bolnicu Nino je bio hrabar, ali se skoro rasplakao u trenutku opraštanja s roditeljima. Medicinska sestra ga je odmah odvela u blagavaonicu gdje je upoznao Milana. Nakon večere ga je odveo u sobu da se upozna s drugim dječacima, Medenim, Filipom, Đurićem i Zagorcem.

Sljedeći dan dok je prao zube, prokrvarili su mu desni. Milan je rekao da se to i njemu događalo, pa je zbog toga kupio crvenu pastu koja je imala okus coca-cole. Zahvaljujući toj pasti nije vidio krv. Nino je odlučio kupiti istu pastu. Nakon doručka mu je pozlilo i povraćao je na podu u kupaonici.

Tijekom vađenja krvi u laboratoriju upoznao je Jasnu, djevojku lijepe duge kose koja je imala oko 15 godina. Odmah mu se svidjela, ali nije mu bilo svejedno što će ga gledati dok mu vade krv. Sprijateljili su se na putu prema bolničkom odjelu.

Nakon povratka u sobu Đurić ga je počeo plašiti bolnom pretragom, punktiranjem i da je vađenje krvi poput uboda komarca u odnosu na vađenje moždine. Đurić je bio najstariji od dječaka, a kako više nije imao kose na glavi nosio je kapu. Bio je grub, osoran i volio se praviti važan.

Ninu su dani sporo prolazili, a zabavu je nalazio u raznim načinima, bilo čitanju ili gledanju filmova u zajedničkoj prostoriji. Jednom su dječaci preskočili ogradu od bolnice i otišli u grad. Srećom su se vratili prije nego je itko primijetio da ih nema.

Dok je bio u bolnici volio je promatrai drveće, pa je jednom prilikom ugledao malu vjevericu. Znao je da se ne mogu pripitomiti, ali je svejedno poželio imati vjevericu kao ljubimca. Zbog toga je svaki dan ostavljao na prozoru keks, a jedan dan je vidio vjevericu kako jede njegov keks. To ga je malo razveselilo. Kao znak zahvale uz keks je ostavio cedulju na kojoj je napisao “Voli te Nino.”

Zbog poruke je kasnije imao problema, a Đurić mu je jednom u blagavaonici podmetnuo nogu i dok je Nino bio na podu, izvukao je iz džepa poruku na kojoj je pisalo “Voli te Nino”. Ninu je bilo neugodno, a bojao se da Jasna ne pomisli kako je poruka bila namijenjena njoj.

Roditelji mu nisu mogli često dolaziti u posjete jer nisu živjeli blizu. Kada su mogli doći doktor je iskoristio priliku da im kaže kako sumnja da je njegova bolest povezana s kvarom na elektrani u Černobilu. Katastrofa se dogodila 1986. godine, a čestice oblaka su došle do Skandinavije. Upravo je Nino u to vrijeme bio s roditeljima na putovanju po Švedskoj. Doktor sumnja da Nino ima leukemiju.

Nino nije uspio shvatiti o čemu liječnik govori, pa je zamolio brata Miru da mu pošalje odreske iz novina o nuklearki koje je tata skupljao. Miro je obećao da će to učiniti. Zamolio je oca da mu u bolnicu donese računalo Commodore 64 kako bi mogao igrati najdraže igrice. Svi su bili svjesni kako ga čeka dugi boravak u bolnici, pa su roditelji pristali da donesu kompjutor. Stavili su ga u zajedničku prostoriju i svako je imao priliku igrati. Igrale su se razne igrice, pa tako i Formula 1.

Zajedno s računalom stigli su i odresci iz novina, pa je Nino mogao saznati sve što je htio o katastrofi iz Černobila. Sjećao se putovanja u Švedsku i panike koja je vladala među ljudima. Prisjetio se kako mu mama nije dozvolila da jede voće i povrće zbog sumnje da je ozračeno, a nije smio ni dirati cvijeće ispred gradske vijećnice. Miro je bio premalen za putovanje pa je ostao s bakom i dedom.

Uslijedio je još jedan sukob s Đurićem zbog računala. Đurić nije dobro podnosio poraz, pa je nakon što je izgubio u vožnji Formule 1, prvo pjusnuo Milana, a potom i Nina. Jasna mu je dala poljubac na obraz gdje je dobio pljusku. Iako mu nije bilo ugodno zbog udarca, poljubac je uspio ukloniti svu bol.

Nino je za Božić nekoliko dana proveo kod kuće. Iako je bio sa svojima bio mu je to najtužniji Božić. Od Mire je na poklon dobio igricu “Sretna zvijezda”. Bila je to kompjuterska igrica o dječaku koji je morao proći mnoge prepreke da bi došao do cilja. U bolnici je često igrao ovu igricu jer mu je nakon nje uvijek bilo lakše.

Bolnički dani ispunjeni bolnim pretragama polako su prolazili, a djeci je glavna zabava bila igrica koju je Nino dobio. Đurić je s vremenom naučio bolje podnositi poraz, a Nino je shvatio kako on nije loš dječak. Jednom su si nakon odigrane igrice pružili ruke.

Za doček Nove godine organiziran je zajednički doček. Jasna je bila prekrasna s dugom kosom. Cijelo vrijeme su plesali zajedno, a Nino joj je priznao kako su njegove temperature zbog nje i da su doktori pogriješili misleći da je to zbog bolesti. Nakon proslave je otkrio kako je Jasna imala periku i da je kosu izgubila zbog kemoterapije. Bio je tužan jer je postao svjestan kako je teško bolesna. Za njega je ona bila lijepa i bez kose.

Jasna je nestala nakon dočeka. Nino se prestrašio da je premještena na drugi odjel jer joj se pogoršalo stanje. Na kraju je našao njeno pismo u kojem je pisalo da je puštena na kućnu njegu i da ne zna vraća li se. Poručila mu je da je on njena temperatura.

Nino je sve teže podnosio bolove i boravak u bolnici sve dok nije stigla obavijest kako će uskoro kući na kućno liječenje. Malo mu je bilo žao što odlazi zbog prijatelja. Bio je svjestan kako ga čeka dalek put prema oporavku i da mora biti uporan.

Taj je dan na jastuku pronašao pramen svoje kose. Znao je da će i njemu otpasti kosa. Đurić mu je na izlasku poklonio svoju kapu. On je morao ostati u bolnici jer se nije znalo hoće li mu biti bolje. Na izlasku mu je Nino pružio svoju igricu i rekao “Čvrto drži joy-stick”.

Vrsta djela: realistični roman

Vrijeme radnje: oko 1993. godine

Mjesto radnje: bolnica

Likovi: Nino, Ninini roditelji, Jasna, Đurić

Nino je dječak od trinaest godina koji piše povijest bolesti. Njegova glavna osobina je da se upušta u borbu s bolešću, a kako je oduvijek volio igrati kompjuterske igrice, često puta je bolest uspoređivao s igrom u kojoj nema predaje i gdje mora pobijediti. Baš poput svakog drugog bolesnika tako i Nina shvaća koliko je zdravlje važno.

Strpljivo je podnosio sve teške i bolne pretrage, a kako je bolest sve više preuzimala znao se okrenuti od majke prema zidu da ne bi vidjela kako plače. Htio je biti hrabar zbog svojih roditelja. Zbog teškog stanja Nino je morao biti u bolnici, a tamo je doživio prvu ljubav prema djevojčici Jasni, ali i tugu kada su je otpustili na kućnu njegu.

Nino je bio osjećajan i miroljubiv dječak koji je želio biti prijatelj sa svim dječacima iz sobe. Nije želio odgovarati na provokacije dječaka Đurića, koji je skoro cijelo vrijeme boravka bio grub prema njemu. Kada je odlazio iz bolnice Nino je Đuriću ostavio poruku s riječima ohrabrenja “Čvrsto drži joy-stick” i najdražu igricu “Sretnu zvijezdu”.

Jasna je djevojčica u koju se dječak Nino zaljubio. Iako je bila malo starija od njega i ona je njemu uzvraćala lijepe osjećaje. Dječaku se Jasna svidjela zbog ljepote, ali i hrabrosti koju je uvijek pokazivala. I ona je poput sve ostale djece bila teško bolesna, a posebno se rastužila kada joj je ispala kosa. Nakon zabave za Novu godinu kada joj je Nino otkrio kako je njena kosa zapravo perika, ona nestaje ostavivši samo pismo u kojem priznaje svoje osjećaje prema njemu.

Ninini roditelji se u romanu pojavljuju samo povremeno, zbog čega nema njihove detaljne karakterizacije. Iz svega što rade čitatelj može saznati kako se radi o brižnim roditeljima, koji svom sinu žele pružiti što više ohrabrenja i podrške, iako su jako zabrinuti za svoje dijete.

Đurić je najstariji dječak u sobi i svi ga se boje. Imao je jače ruke i koščato lice. Nije imao kosu i stalno je nosio kapu. Pravio se važan cijelo vrijeme i strašio ostalu djecu neugodnim pretragama, kao što je vađenje leđne moždine. Ali kako se među ostalom djecom razvijalo prijateljstvo, tako je i Đuro bio mekši, a na kraju je Nini kada mu je kosa počela ispadati poklonio svoju kapu.

Bilješka o autoru

Josip Cvenić rođen je 1952. godine u Osijeku, gdje je proveo djetinjstvo te završio osnovnu i srednju skolu. Fakultet je odlučio upisati u Sarajevu, pa je 1976. godine završio studij filozofije i sociologije.

Neko je vrijeme radio kao profesor u gimnaziji da bi se nakon toga 1980. godine zaposlio kao urednik u Izdavačkom centru Radničkog sveučilišta u Osijeku.

Godine 1990. izabran je za glavnog urednika časopisa za književnost i kulturu “Revija”. Nako toga se zaposlio na mjestu urednika i tajnika Matice hrvatske u Osijeku, a postao je i članom Društva hrvatskih književnika.

Godine 1976. izdao je prvu zbirku pjesama “Protumarani zavičaji”, a među knjigama su mu najpoznatije “Priča Heraklitovog kušača” i druga pričanja, Blank i Lektira. Roman “Čvrsto drži joy-stick!” uvršten je u obaveznu lektiru za osnovnu školu, a preveden je i na brojne strane jezike.

Osvojio je brojne nagrade: Ivan i Josip Kozarac; Duhovno hrašće te Zlatnu arenu za scenarij filma iz 2011. “Kraljica noći”. Jedna od nagrada je i Knjižnica Bibiana, koju je dobio u Bratislavi za slovačko izdanje romana Čvrsto drži joy-stick!

Autor: S.Š.