Crvenkapica

Crvenkapica je jedna od poznatijih priča iz slavne radionice Grimmovih bajki. Iako u priči nema vještica, vila i drugih nestvarnih bića, u njoj je puno neobičnih i nestvarnih događaja. Upravo da nije bilo takvih događaja ne bi bilo moguće izbavljenje Crvenkapice i njene bake iz trbuha opasnog vuka.

Unatoč tome što je Crvenkapica bila dobro dijete koje je uvije slušalo majku i činila onako kako bi joj majka rekla, ovog puta nije postupila racionalno i bila je nadmudrena od strane opasne zvijeri. Poruka priče je da djeca trebaju paziti na zle ljude s kojima se mogu susresti. To ne mora biti vuk iz bajke, ali zato može biti netko gori i zločestiji.

Na početku priče čitatelji su upoznaju sa Crvenkapicom i saznaju kakva je djevojčica. Zaplet počinje naglo kada je djevojčica srela vuka, a kroz priču i dijaloge svaki čitatelj može pratiti kako je vuk prvo pojeo baku, a zatim i Crvenkapicu. Rasplet priče počinje dolaskom lovca koji spašava baku i unuku te koji zatim ubija vuka.

Kratak sadržaj

Živjela je jednom dobra i poslušna djevojčica. Bila je omiljena od svih, a najviše od svoje bake koja joj je sašila crvenu kapicu od baršuna. Djevojčica je kapu uvijek voljela nositi i zato su je prozvali Crvenkapica. Jednog dana je mama poručila Crvenkapici da je baka bolesna, da bi ju trebala posjetiti i da joj odnese vina i kolača kako bi opet ojačala i što prije ozdravila. Prije nego što je krenula na put mama je upozorila Crvenkapicu da mora ići ravno po putu i nigdje ne skretati.

Pored toga što nije smjela nigdje skretati mama je poručila djevojčici da mora biti pristojna kod bake, da joj ne švrlja po kući i ne zaviruje na sva mjesta. Mama je bila svjesna kako Crvenkapici neće trebati više od pola sata da dođe do bakine kuće, koja je živjela izvan sela u šumi. Ali dogodilo se ono što mama nije mogla zamisliti. Čim je Crvenkapica ušla u šumu susrela je vuka.

Budući da nije znala da je vuk opasna životinja Crvenkapica se nije bojala i počela je pričati sa zanimljivom životinjom. Kako je djevojčica bila naivna vuku je kroz razgovor sve ispričala, kako ide bolesnoj baki, što joj sve nosi i ono najvažnije, gdje je bakina kuća. Vuk je djevojčinu priču slušao sa velikim zanimanjem i usput kovao opasan i podao plan. Nije mogao biti sretniji što će pojesti baku i djevojčicu.

Vuk je bio svjestan kako prvo ipak treba pojesti baku, a tek onda djevojčicu i zato je Crvenkapici dao nekoliko savjeta i uputio je da nabere cvijeća za voljenu bakicu i tako je usreći. Djevojčica je ništa ne sluteći poslušala vuka i krenula ubrati cvijeće. Vuk je u međuvremenu požurio prema bakinoj kući da izvede strašan naum. Kada je došao do kuće pokucao je i predstavio se kao Crvenkapica. Baka mu je rekla da su vrata otključana i da može ući.

Čim je ušao vuk je pojeo baku, a nakon toga se požurio obući bakinu spavaćicu, stavio je noćnu kapicu i legao u krevet te spremno čekao svoju sljedeću žrtvu. U to je vrijeme Crvenkapica nabrala dovoljno cvijeća i krenula prema baki. Bila je iznenađena što su vrata od kuće otvorena i cijelo vrijeme je imala čudan osjećaj, ali nije bila sigurna zašto. Došla je do bakinog kreveta i pozdravila. Baka joj je čudno izgledala, a djevojčicu je iz nepoznatih razloga obuzimao sve veći strah.

Sa sve većim strahom je ispitivala baku zašto su joj velike uši, zašto ima velike ruke i uši, a kada je upitala zašto ima tako velika usta, vuk je odgovorio da je to zato da ju lakše pojede. Tako je vuk progutao i Crvenkapicu, legao u krevet i zaspao. Dok je spavao glasno je hrkao. U tom je trenutku pored kuće prolazio lovac i začudio se kako baka može tako glasno hrkati. Zabrinuo se za baku i otišao provjeriti je li sve u redu.

Kada se lovac približio krevetu primijetio je vuka i htio je zapucati, ali onda se sjetio kako je možda vuk progutao baku i da bi je on mogao spasiti. Zbog toga je posegnuo za škarama i razrezao trbuh. Nakon toga je iskočila Crvenkapica, a zatim i baka koja je teško disala. Djevojčica je potom otišla po kamenje kojim su vuku napunili trbuh, a kada se vuk probudio htio je pobjeći, ali ga je kamenje pritiskalo pa je umro. Svi su bili sretni kada je vuk umro. Lovac je dobio krzno, Crvenkapica je naučila da treba slušati ono što kaže mama, a baka se oporavila.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: šuma, bakina kuća

Likovi: Crvenkapica, vuk, baka i lovac

Bilješka o autoru

Jacob Grimm (1785. – 1863.) bio je poznati filolog i lingvist, a brat Wilhelm (1786. – 1859.) germanist. Obojica su se bavila lingvistikom i filologijom.

Jacob je objavio njemačku gramatiku, a u suradnji s bratom je tiskao i njemački rječnik. Oba brata su studirala pravo u gradu Marburgu, a za vrijeme studija su bili aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., zbog čega ih je protjerao sa sveučilišta.

Braća Grimm su slavu stekla skupljajući njemače narodne i dječje bajke. Kada su ih sve skupili, obrađivali su ih, nakon čega je završnu stilsku i jezičnu verziju bajkama davao upravo Wilhelm.

Njihove bajke su poznate po tome što u njima nema puno grubosti, nema puno moraliziranja. Priče su vedre, pune narodne mudrosti i poznavanja života.

Prvu kolekciju narodnih priča objavili su 1812. godine. Kolekcija je sadržavala samo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja u sljedećih 40-ak godina taj broj je narastao na više od 200. Među njima su: Crvenkapica, Ivica i Marica, Trnoružica, Snjeguljica, Palčić, Matovilka…

Autor: S.Š.