Budi svoj je pjesma koja pripada istoimenoj zbirci pjesama. Izvorno, ona je ustvari pjesma Augusta Šenoe, ali za izdanje se pobrinuo autor Vinko Brešić. Ovaj književnik bio je posebno inspiriran stvaralaštvom Augusta Šenoe.
Vrsta djela: pjesma iz istoimene zbirke pjesama Augusta Šenoe
Vrsta pjesme: lirska misaona pjesma (korijenski pravopis, vezani stih i strofa osmerostih – oktava)
Budi svoj! – analiza pjesme
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvine se nada,
Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, lijevo da se nijesi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Ta božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek’ ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nisi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj!
Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije,
Kad čovjek račun završiti mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije;
Jer tvoje srce šapnuti će tijo:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio:
Ta bio svoj!
Pjesma ”Budi svoj ” sastoji se od sedam strofa, a pisana je strofom od osam stihova, odnosno – osmerostihom. Osmerostih se još naziva i oktava. Autor je koristio vezani stih i cijela je napisana korijenskim pravopisom.
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Autor nam govori da iako treba biti svoj i imati svoj karakter i svoje vrijednosti, treba i poštivati ostale. Uz to, biti vjeran moralnim vrijednostima, živjeti pravedno i razumno.
Treba vjerovati u Boga i živjeti po njegovim pravilima. Uz vjeru u Boga, treba imati i vjere u samog sebe.
Oj, budi svoj! Ta božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek’ ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
“Budi svoj” je zbirka pjesama koje govore i opisuje stanje za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda. Vinko Brešić, književnik koji je priredio izdanje zbirke, od velikog broja pjesnika 20. stoljeća, izabrao je upravo one koji najviše nadahnjuju hrvatski narod i u njima bude nadu. Sve to bili su autori koji su se mogli okarakterizirati kao nositelji hrvatskog narodnog preporoda. To su tekstovi koji će kod hrvatskog naroda podići svijest da se on bori za svoju domovinu, svoj jezik i nacionalnost.
19. stoljeće inače je jedno od plodnijih u hrvatskoj povijesti. To je razdoblje prepuno događaja koji su bili od ključnog značaja za nacionalni opstanak, a i u tom razdoblju živjeli su ljudi bitni za spomenute događaje. Okosnica je zasigurno ilirski preporod, odnosno razdoblje tridesetih i četrdesetih godina. Ilirski preporod bio je samo glavni dio znatno dugotrajnijeg i šireg procesa koji se zvao Hrvatski narodni preporod.
Autor pjesme upotrebljava kroz pjesmu različita lica i koristi sva tri vremena kako bi mogao što lakše izraziti svevremenost i prenijeti nam svoju poruku. Glavna poruka pjesnika je da čovjek na kraju svog života, na kraju jednog puta, mora biti zadovoljan svojim životom i onim što je postigao. Iz tog razloga za vrijeme života mora djelovati u skladu sa savjesti i moralno, mora realno i razumno prosuđivati, poštivati ostale i ne biti licemjeran.
Bilješka o piscu – Vinko Brešić
Vinko Brešić rodio se 1952. godine kod grada Livna, u Bosni i Hercegovini. Školovanje je završio u Slavonskom Brodu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Studij je završio u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu je doktorirao i magistrirao književnost i filozofiju.
Danas radi kao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu i Zagrebu gdje predaje hrvatsku književnost. Voditelj je i Poslijediplomskoga sveučilišnog doktorskog studija kroatistike. Autor je velikog broja eseja, književnopovijesnih studija, kritika, članaka i nekolicine knjiga.
Priredio je i izdanja djela dvadesetak hrvatskih autora 19. i 20. stoljeća, a sastavio je i nekoliko zbornika i antologija. Pokrenuo je čak i časopis za poeziju naziva “Zrcalo” i časopis “Nova Croatica” za hrvatsku književnost.
Član je Hrvatskog filološkog društva, Matice hrvatske, hrvatskog centra PEN-a i Društva hrvatskih književnika.
Osim što piše članke i eseje, objavljuje redovito i kritike. Istražuje, opisuje i iznosi svoje mišljenje o hrvatskim časopisima i novinama. 2007. godine dobio je Nagradu za znanost, a 2009. godine primio je nagradu Julije Benešić.
Bilješka o piscu – August Šenoa
August Šenoa je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti te najutjecajniji hrvatski književnik iz 19. stoljeća. Koliko je bio priznat i cijenjen u vrijeme dok je djelovao svjedoči i razdoblje u hrvatskoj književnosti koje je dobilo ima prema njemu. Šenoino doba obuhvaća vrijeme oko njegove smrti.
August Šenoa se rodio 14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a dok je živio s roditeljima zavolio je umjetnost. Godine 1848. nakon smrti majke vraća se u Zagreb da završi osmi razred. Nakon što je završio osnovnu školu August se zaputio prema rođacima koji su živjeli u Pečuhu.
U Pečuhu je završio prvi razred srednje škole da bi se vratio u Zagreb i 1857. godine maturirao. Dok je išao u gimnaziju pisao je stihove na hrvatskom i njemačkom jeziku. Nakon srednje škole u gornjogradskoj gimnaziji upisao je Pravoslavnu akademiju
Krajem 1859. godine nastavlja studirati pravo u Pragu. Tamo se zadržava sve do 1865. godine, a kako nije na vrijeme položio niti jedan ispit bio je prisiljen baviti se žurnalistikom nakon čega se vraća u Zagreb i počinje raditi u redakciji Pozor.
Kada se vratio u Zagreb dobio je posao gradskog bilježnika, a 1868. godine se vjenčao sa Slavom pl. Ištvanić. Godine 1872, postao je ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a neko je vrijeme djelovao kao dramaturg.
U to je vrijeme 1871. godine izašao roman “Zlatarevo zlato”, a dvije godine kasnije postao je senator i napustio rad u kazalištu. Neko vrijeme bio je dio Narodne stranke, a osim što se angažirao u politici Šenoa je prevodio na hrvatski jezik s engleskog, njemačkog, češkog i francuskog jezika.
Od 1874. godine pa sve do svoje smrti uređivao je časopis “Vijenac”. Umro je 13. prosinca 1881. godine od posljedica upale pluća koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa 1880. godine.
Široj javnosti je postao poznat kada je počeo raditi kao dopisnik za “Obzor”. Zahvaljujući Šenoi feljton je postao literarni žanr, pa je tako u poznatoj seriji feljtona “Zagrebulje” opisivao negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu.
Vrijeme dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar ostat će zapamćeno po kritiziranju društva. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta.
Najviše je ostao zapamćen kao pisac romana. Unatoč tome što je pisao o suvremenim događajima, najznačajniji dio njegova stvaralaštva su povijesni romani poput: “Čuvaj se senjske ruke”, “Zlatarevo zlato”, “Diogeneš”, “Seljačka buna” i “Kletva” koju nije uspio dovršiti. U spomenutim djelima opisuje događaje iz hrvatske povijesti.
Jedna od njegovih djela su: “Seljačka buna”, “Zlatarevo zlato”, “Prosjak Luka”, “Mladi gospodin”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Kanarinčeva ljubovca” i “Zagrebulje”…
Njegove pjesme su zahvaljujući raznim temama bile prilagođene širokom krugu čitatelja, a tu se najviše misli na: “Hrvatska pjesma”, “Na Ozlju gradu”, “Budi svoj”…Bio je popularniji kao socijalni nego kao ljubavni pjesnik.
Pisao je i povjestice, pripovjedna djela s povijesnim motivima kao što su “Anka Neretvanka”, “Propast Venecije”, “Smrt Petra Svačića”, “Šljivari”…
Autor: M.L.
Odgovori