Roman napisan isključivo mladima “Bilješke jedne gimnazijalke” (2001.) uvrstio je spisateljicu Nadu Mihelčić među spisatelje navedene u Antologiji hrvatske proze za mlade. Također, roman je uvršten u lektiru za osme razrede. Ujedno, to je i prvi roman spisateljice Nade Mihelčić.
Nastavak romana se nalazi u knjizi pod nazivom “Napokon brucoš”. Roman je napisan u prvom licu, pripovjednom tehnikom.
Glavna junakinja Alma vodi čitatelja kroz cijelo djelo. Ona je u knjizi pripovjedač. Djelo obiluje humorom, ironijom i kritičkim stavovima glavne junakinje.
Glavna junakinja je petnaestogodišnja djevojka kojoj su roditelji poginuli u saobraćajnoj nesreći. Njen brat Luka je njena velika podrška, ali on je pomorac i zbog toga ona živi sama sa svojim psom Konradom. Za djevojku njezinih godina ovakav gubitak roditelja je iznimno težak, ali unatoč tome, ona nastavlja sa svojim životom. Čak i pojedine osobe kojima je ona okružena ne znaju za njen veliki gubitak.
S jedne strane, čitatelja fascinira njena snaga i njeno zrelo razmišljanje o životu, a s druge strane ona u određenim situacijama ispada jako naivna djevojka i u takvim situacijama se može vidjeti koliko joj fale roditelji. Ona se u tim trenucima pita što bi njeni roditelji mislili ili uradili na njenom mjestu.
Jasno se vidi koliko joj nedostaju njihove čvrste ruke koje će je voditi u životu. Njezin brat Luka se trudi zamijeniti ulogu roditelja i jako se brine za nju, pruža joj dovoljno novaca za pristojan život, kupuje joj poklone koje ona voli kao što su knjige i prije svega, on je njena utjeha, njen prijatelj i njen zaštitnik. Ona uspijeva voditi brigu o kući, svome psu i posvećuje se školi što njene odlične ocjene i pokazuju.
Roman predstavlja sliku današnjeg društva i sliku svih opasnosti koje se kriju u stvarnosti, a koje mogu predstavljati velike traume za djecu u pubertetu. Kako kaže spisateljica da je njen glavni motiv pisanja djela natjerati djecu da misle svojom glavom, to upravo njena glavna junakinja i radi, ona misli svojom glavom, ali su prikazane opasnosti koje su njoj do sada bile nepoznate i nitko ju nije upozorio na takve moguće situacije.
Poruka djela jeste da unatoč iznimno teškim situacijama možemo skupiti snagu za daljnji život. Također, poruka bi bila da mladi trebaju biti spremni na opasne situacije koje ih mogu zadesiti i da se takve situacije kriju na svakom koraku i čak od osoba za koje mi mislimo kako su nam prijatelji i kako nam žele dobro.
Kratak sadržaj
Knjiga počinje osobnom ispovijedi uskoro šesnaestogodišnje djevojke. Njeni roditelji su poginuli u prometnoj nesreći kada je ona imala nepunih petnaest godina. Roditelji su bili presretni zbog njenog dolaska na svijet, ali njen pet godina stariji brat Luka nije bio sretan.
Luka je zbog njezinog rođenja postao loš učenik s vremenom, što je dovelo do narušavanja skladnog braka njihovih roditelja. U tom periodu, Hrvatska je bila dio Jugoslavije. Djevojčica kreće u školu u kojoj je jako dosadno, zato što ju je Luka tjerao dok je bila mlađa da zajedno s njim uči sve što je on učio. Sve što je ona željela je ići na igralište. Roditelji su s Lukom imali velikih problema u školi, smatrao je da je jako inteligentan i da je mudriji od učiteljice.
Primjerice, kada bi trebao riješiti zadatak iz matematike, on bi pravio problem oko toga da zadatak nije dobro postavljen i da ne sadrži dovoljno podataka kako bi se mogao riješiti, iako je on znao riješiti taj zadatak. Djevojčica se mučila s drugim problemom, a to je njezin skok u treći razred. Ona je bila dovoljno pametna da pohađa taj razred. Nju su mučile razlike u visini s ostalom djecom u razredu.
Luka je u sedmom razredu počeo crtati brodove, odjednom. Crtao ih je stalno i na bilo kojem predmetu. Čak i na likovnom kada bi učiteljica zadala temu za crtanje, on bi na papir nacrtao brod i svaki put bi imao objašnjenje zašto se baš tu nalazi. Njihova majka je iz Zagreba, a tata iz Makarske. Njihov tata je došao u Zagreb studirati arhitekturu i tako je upoznao njihovu majku.
Tata nije branio Luki crtanje brodova, ali njegova majka jeste. I zbog toga su se svađali. Tata je podržavao crtanje brodova, čak mu je i kupovao pribore za slikanje. Luka je namjerno pravio probleme kako bi dobivao stalno kazne, jer nije želio ostati u Zagreb, već pohađati pomorsku školu u Bakru. Tu tajnu je otkrio samo svojoj sestri. Jedno jutro gospođa Bucek, mesareva žena, koja vrijeme provodi promatrajući što se događa u drugim kućama, pozvoni na vrata njihove kuće. Došla se požaliti na njihovog psa koji krade kobasice njenom mužu. Djevojka je uvela psa Konrada u kuću, okupala ga i nahranila.
Pas je dolutao u njeno dvorište neposredno nakon nesreće njenih roditelja. Luka je tada došao dva dana, jer duže nije mogao ostati. Ona nije željela da Luka napusti brod i vrati se živjeti u njihovu kuću. A isto tako nije željela ići u Makarsku, niti u Frankfurt djedu i maminoj sestri. Luka nije želio ostaviti svoju sestru koja još nije imala ni petnaest godina. Ali Luka je zamolio Damira da štiti njegovu sestru ukoliko bude imala problema i pozvao je Elenu kojoj je dodijelio ulogu mamine najbolje prijateljice, koja bi pomogla njegovoj sestri u kućanskim poslovima i koja bi odlazila u školu na roditeljske sastanke. Elena je umjetnica, slikarica. Ona je odmah pristala pomoći Luki.
Lukina sestra se nije u potpunosti sjećala sprovoda njenih roditelja, sjećala se kako su je nepoznati ljudi tješili. I svi su povjerovali da je Elena uistinu bila najbolja prijateljica njene majke. Luka se mora sutradan vratiti na brod. Ostavio je svojoj sestri gomilu novaca i upute kako bi se što bolje snašla kada ostane sama.
Obećala je svome bratu da će svaku noć biti kući do deset sati navečer. To joj nije bilo teško obećati, jer ona ionako nije voljela izlaske. Ona je voljela igrati košarku, a ni dečki je nisu naročito zanimali, jer je smatrala da nema nikakve šanse kod njih.
Luka je tog dana dok nije otišao nazad na brod, još neko vrijeme proveo sa sestrom. Zamolio ju je da ode do sobe njihovih roditelja i donese jednu kravatu koju je nosio njihov tata. Nije ju mogla naći. Kada se vratila, Luke više nije bilo. Pronašla je poruku pored telefona: “Oprosti što sam lagao za kravatu. Mrzim rastanke i bojim se da te neću moći ostaviti. Telefonirat ću ti iz Genove. Pusa. Luka.”
Bila je užasno ljuta i razočarana zbog Luke. Sljedeće dane je provodila zadnje dane u gimnaziji. Sama je sebi kuhala i pospremala. Tog dana u školi ona je razmišljala o dečkima. Shvatila je kako Nives koja i nije neka ljepotica može osvojiti Roberta, koji je najzgodniji dečko u cijeloj školi, svojim pogledima i ponašanjem.
Tako je i ona pokušala s Tonijem. Ali nije uspjelo, posudio joj je svoju gumicu i nastavio se baviti koordinatnim sustavom. Nije se previše opterećivala Tonijem. Njen najbolji spoj je bio s Igorom. Slučajno se s njim sudarila i on ju je dopratio kući. Jednog dana ona je kupovala u supermarketu i nakon kupovine, sjela u obližnji kafić slažući kupljene namirnice kako joj ne bi smetale dok popije frape. Niotkuda, pojavio se zgodni momak koji je bacio ključeve svog automobila na njen stol i sjeo kraj nje. On je pričao neprestano o svom automobilu i njegovim rođacima. Ona je opazila Nives kako stoji s mamom i gleda neprestano u nju i nepoznatog momka.
Nives im je prišla i počela razgovor s nepoznatim momkom. Nju je to strašno živciralo i ona je otišla do njene majke koja joj je predložila da je povezu kući, na što je ona i pristala, jer je željela što prije izaći iz tog kafića. Na jednoj utakmici, izbila je tučnjava između nje i jedne djevojke, koju je ona udarila loptom posred lica i u svlačionici su se potukle. Morala je pozvati Elenu da joj dođe u školu zbog ovog incidenta. Dan poslije Elena se nije pojavila i ona je morala sama otići ravnatelju, gdje se nalazio Jasnin otac, djevojčice kojoj je ona razbila nos. On ju je optužio da mu je ona, osim što mu je udarila kćer, uništila gume njegovog automobila. Ona se pravdala da ju nije udarila ona, već lopta koju je bacila na utakmici, a Jasna se nije obranila rukama.
Izlazeći iz ravnateljevog ureda, srela je Nives koja joj je priznala kako su određeni dečki izbušili gumu Jasninom tati. Zbog toga ona će dobiti ukor, iako nije ništa znala o toj gumi. Ona je oko sebe bila okružena djecom koja imaju roditelje, ali je svakodnevno slušala svoje vršnjake i njihove probleme koje imaju s roditeljima. Posebno joj je bilo žao Ane, koja je popustila u školi, jer je bila zabrinuta zbog svojih roditelja koji su se trebali rastati.
Zbog svih problema, Anina mama se pokušala ubiti, a ona je željela pozvati Anu k sebi, jer joj je bilo jako žao Ane. Nakon par dana je vidjela Anu s roditeljima u kinu, izgledali su sretno. Jednog dana ona je srela stričeka Ivu kojeg njeni roditelji nisu voljeli, navodno zbog nekih novaca koje im on nikada nije vratio. Njezin striček ju je tek prepoznao kada mu je ona napomenula da je Zlatanova kći i da ju je on zvao Muha kada je bila mala. On joj je priznao da nije bio na sprovodu i ponudio joj je svoju pomoć. Ona je samo rekla kako joj može pomoći kada bi joj vratio novac kojeg duguje njenim roditeljima. Ni sama nije znala zašto je to rekla.
Ivo ju je pozvao na večeru kako bi joj vratio novac. Iste večeri ona je otišla kod stričeka Ive, ali nije bilo Maje, njegove supruge i kćerke Jasne. Stol je bio postavljen za dvoje i to ju je začudilo, kao da striček nije namjeravao da s njima večeraju njegova supruga i kćerka. No, Ivo je imao druge namjere, pokušao ju je silovati, ali je ona pobjegla kući i nazvala Luku.
Prestrašena, ispričala mu je detaljno što se dogodilo. Luka je bio jako ljut i cijelo vrijeme je psovao, ali je umirio svoju sestru. U romanu se djevojka stalno prisjeća prošlosti i svojih i Lukinih dogodovština. Prisjeća se u svakom trenutku i svojih roditelja, što bi oni rekli ili učinili na nastalu situaciju.
Također, ona govori i o svom stavu prema Crkvu. Ona nije izgubila vjeru u Boga, ali je izgubila poštovanje prema Crkvi. Primjerice, ne može shvatiti zašto svećenici nemaju poštovanje prema časnim sestrama i zašto se oni ponašaju kao da su bolji od njih. Renata joj je rekla kako neki zgodan dečko stalno dolazi na utakmice i uvijek upadljivo gleda baš nju. Njoj nije bilo jasno tko bi to mogao biti, ali znala je da Renata govori istinu.
Uostalom, Renata nije bila poput Nives. Ali što je i vrijedilo to što on dolazi, kada se odmah poslije utakmice izgubi ili jednostavno priča s dečkima kao da ona i ne postoji. Uzalud je pokušavala smisliti plan kako bi mogla doći do njega i početi razgovor. Renata je osmislila odličnu ideju. Na utakmicu je došla s Alanom i oboje su sjeli do Igora.
Alan je glasno rekao kako ta mala odlično igra i pitao Igora poznaje li ju i koji je razred. Igor je rekao da zna koji je razred i potvrdio je da odlično igra. Ali kada je Alan rekao kako ona odlično izgleda, bilo je tako očito da se Igor naljutio. Narednog dana, ona je vraćajući se s kave na kojoj je bila s Renatom i Alanom ugledala Igora ispred Bucekove mesnice. Igor je već bio spreman pitati ju bi li mogla s njim večeras izaći van, ali ona je imala utakmicu. Zato je bio uporan da s njom prošeta u parku dok ona izvede Konrada. Rekao joj je da mu se ona sviđa, ali je ona glumila nedodirljivu djevojku.
Konradu se zabilo razbijeno staklo od pivske flaše u stražnju nogu. Ona i Igor su ga odnijeli do njene kuće. Igor nije znao da ona nema roditelje. A ona nije željela ulaziti dublje u tužnu priču, stoga mu nije ni rekla pravu istinu. Neko su vrijeme igrali košarku, a Konrada su poslali po kolače. Ona mu zakači papirić za ogrlicu i on zna otići po kolače. Igor je još neko vrijeme bio kod njene kuće, a potom je otišao. Argus, njen trener i Elena su izašli na spoj. Ona je bila sretna, jer ni on nije imao djevojku, a i Elena je bila sama.
Elena joj nije mogla doći na roditeljski sastanak koji je bio obvezan jer je otputovala. Ona je ispričala Renati sve o Igoru, Renata je bila presretna zbog nje. Umiješala se Nives u razgovor koja se pita o kojem se Igoru radi, jer ona poznaje sve dečke kao vlastiti džep. Nives je kratko prokomentirala kako je Igor pravi štreber, jer joj je zapravo krivo što je on jedan od rijetkih koji ne obraćaju pažnju na nju. Ona je bila presretna što je Nives to rekla, barem je znala da on nije bio s njom. Ona je pokušala pisati poeziju, ali je ipak shvatila da to nije za nju. Ionako ne bi nitko mogao shvatiti smisao njenih riječi. Pisanje romana joj se čini mnogo boljom idejom.
Tog dana ona se našla s Igorom na spoju. Shvatila je kako i Igor ima svoju Nives za vratom,a to je bio Boris kojeg se nije mogao riješiti. Zato je ona poljubila Igora pred Borisom. Boris je ostao zaprepašten, jer to nije očekivao. A Igor joj je bio zahvalan zbog toga, makar da je to bio i odglumljeni poljubac. Igor joj je priznao kako je svojim roditeljima rekao za nju, njoj to nije bilo naročito drago, ali on je bio sretan, a tu sreću nije mogao ne podijeliti sa svojim roditeljima.
Luka je konačno stigao u Zagreb. Imao je ogrebotinu na ruci i nije joj htio reći otkud je ta ogrebotina nastala. Zatim joj je Luka počeo pričati o tome sjeća li se ona kad je njihovom ocu ruka bila u gipsu. Luka joj je priznao kako je tata uhvatio stričeka Ivu kako pokušava silovati i kako vrijeđa njihovu mamu. Tada ga je on istukao i poslije se ni sam nije mogao sjetiti na koji način je slomio ruku. Luka je također rekao kako je prije dva dana došao u Zagreb, iznajmio auto i kupio pištolj i otišao Ivi. Ivo ga je molio za život, Luka ga je naposljetku pustio. Ona mu je ispričala za sve protekle događaje u školi i za Igora, također.
Luka je obećao da će ujutru otići u školu. I sve je sredio u školi, ravnatelju je objasnio kako njegova sestra živi sama. Luka joj je kupio punu torbu knjiga i prekrasnu crnu haljinu koja joj je savršeno stajala. Vrijeme je tako brzo proteklo, a on se već morao vratiti na brod. Dan poslije u školi, Renata joj je priznala kako su sve djevojke gledale u Luku dok je razgovarao sa sestrinim razrednikom.
Na veliko čuđenje, Nives nije znala tko je. Mnoge su se djevojke raspitivale za Luku, ona im je samo odgovorila da je jedina Renata mogla biti s njim da je htjela. Taj dan su sve djevojke na tjelesnom mjerile visinu i kilažu. Ona je bila presretna jer je konačno bila viša od Nives. Zvala je Igora, tog telefonskog poziva se plašila više nego ičega u životu. Znala je da će se javiti njegova mama i da, javila se. Pomislila je kako se nije mogla više osramotiti. Njegova mama se samo nasmijala i rekla prenijeti Igoru njenu poruku. Ona je čekala Igora da završi sa školom i vidjela ga je s nekom djevojkom. To je bila Renata. Poslije se vidjela s Igorom, on je želio s njom razgovarati. Ona je bila jako ljuta i razočarana.
Igor joj je priznao da je razgovarao s Renatom i ona mu je ispričala sve o njoj. Ispričala mu je da ona nema roditelje, da živi sama i njemu je bilo jako krivo zbog njegovih izgovorenih riječi. On ju je čvrsto zagrlio i zajedno su otišli njenoj kući. Bila je presretna jer je konačno shvatila koliko je Igor voli.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: jesen (početak školske godine)
Mjesto radnje: Zagreb
Likovi: Alma, Luka, Igor
Analiza likova
Alma – petnaestogodišnja djevojka koja vrlo zrelo razmišlja za svoje godine, mada u nekim situacijama ispada naivna. Jako joj nedostaju roditelji i jedina utjeha joj je njen brat Luka za kojeg je jako vezana. Sebe ne smatra ljepoticom i željela bi biti lijepa kao ostale djevojke u razredu jer njima prilaze dečki. Jako je ironična i ima smisla za humor. Iako se nalazi u teškoj situaciji zbog gubitka, ona je dovoljno snažna da nastavi sa svojim životom i sve situacije opisiva vrlo zrelo i duhovito, s dozom ironije. Košarka je njena najveća ljubav i ona nesumnjivo najbolje igra košarku. Zbog toga su je nazvali Majkla dok je bila mlađa. Jako je odgovorna, poslije smrti njenih roditelja ona se brine o kući, svome psu i ima odlične ocjene u školi. Svome izgledu ne posvećuje mnogo pažnje, najbolje se osjeća u trapericama, običnoj majici i dukserici. Njen stav prema Crkvi je veoma kritički nastrojen. Ona nije izgubila vjeru u Boga, ali joj se ne sviđa način na koji se svećenici odnose prema časnim sestrama, kao da su oni bolji jer imaju tu privilegiju voditi svetu misu. Igor je njena prva ljubav. On ju je osvojio svojom upornošću i time što je štreber.
Luka – Luka je brat petnaestogodišnje djevojke. On je uzor mlađoj sestri i brine se o njoj. Pomaže joj financijski i svojim savjetima. On je pomorac i čitavo vrijeme provodi na moru, u godini dana on tek uspije doći par dana u Zagreb. Luka je u sedmom razredu počeo odjednom crtati brodove, ljubav prema brodovima je s vremenom rasla. Zato je pravio probleme u školi kako bi ga izbacili iz škole, jer nije želio ostati u Zagrebu, već pohađati pomorsku školu u Bakru. On je oduvijek bio sinonim za savršenog dečka, mnoge djevojke su željele biti s njim. Luka je visok dva metra i ima sto deset kila. Kao mlađi momak, on je smatrao da je inteligentniji i mudriji od svoje učiteljice. Na sve što su učili, on bi davao primjedbe zašto nešto nije dobro objašnjeno. Oduvijek je bio samostalan i veoma je zrelo razmišljao za svoje godine.
Igor – Almina prva ljubav. Osvojio ju je svojom upornošću. Ma koliko god puta ona njega odbijala i bila bezobrazna prema njemu, on joj se stalno vraćao. On je jako pametan, štreber, stoga mu djevojke nisu mnogo prilazile, ali ni njega nisu zanimale savršene djevojke savršenih proporcija. Njega je zanimala djevojka koja odlično igra košarku i ne mari mnogo za svoj izgled. Ima jako dobar odnos s roditeljima, govori im sve o svojoj ljubavi. Veoma je kulturan i dobro odgojen mladić.
Bilješka o autoru
Nada Mihelčić rodila se u Zagrebu 1. prosinca 1946. godine. Završila je studij na Fakultetu političkih znanosti, a nakon toga je dugo radila u izdavačkom poduzeću “August Cesarec”. Tamo je obavljala poslove vezane za prodaju i promociju knjiga, a uz to pisala je i kratke priče za djecu koje su objavljene u Modroj lasti.
Početkom 90-ih godina poduzeće je propalo i uslijedile su teške godine za Nadu. Borila se sa siromaštvom, nezaposlenošću i obiteljskim tragedijama, a uz sve to oboljela je od karcinoma.
Malo nakon toga napisala je prvu radio-dramu za djecu pod naslovom “Arno i zlatna ribica” te roman za mlade “Bilješke jedne gimnazijalke” koji je publika odlično prihvatila, a uvršten je i za lektire za osmi razred osnovnih škola.
Danas je zaposlena u izdavačkoj kući “Izvori” gdje radi na prijevodima s engleskog jezika. Do sada je prevela više od trideset romana, a u pripremi su i mnogi drugi.
Izašao je i nastavak njezinog popularnog romana “Bilješke jedne gimnazijalke”, pod naslovom “Napokon brucoš”.
Autor: M.Š.
Odgovori