Baraka 5b

U baraku 5b, smještenu na samoj granici s Rusijom, dolaze svi ranjeni vojnici koji sudjeluju u drugom svjetskom ratu, u obrani fronte. Na mjesto broj 8 dolazi novi ranjenik, mladi student Vidović koji bi trebao umrijeti u roku od jednog dana. Čak padaju i oklade među ostalim ranjenicima u baraki hoće li ili neće doživjeti jutro.

Iako teško ranjen, Vidović preživljava cijelu noć i dočeka jutro, kada ih posjećuje grof Axelrode, glavni predvodnik vojske. taj dan fronta je odbačena, i čim se udaljila od barake, Njemci i Mađari počnu slaviti. Vidoviću, koji je još uvijek živ, nije jasno kako mogu slaviti, a toliko je ljudi umrlo ili je teško ranjeno.

Pošto je fronta odbačena i opasnosti više nema, počinje mimohod u čast njihove pobjede. Svi ranjenici, koliko god ranjeni bili, prisiljeni su sudjelovati u mimohodu. Svi moraju obići oko barake jedan krug, bili oni ranjeni ili napola mrtvi.

Broj devet, ranjenik pokraj Vidovića umire, a  Vidović, sav razočaran i bijesan na vojsku i grofa Axelrodea, ustaje kako bi bacio svoju posudu na grofovu povorku, no tada pada i sam umire.

Vrsta djela: antiratna novela, iz zbirke novela ”Hrvatski bog Mars”

Vrijeme radnje: 2. svjetski rat

Glavni lik: mladi student Vidović

Autor: Miroslav Krleža

Bilješka o autoru

Miroslav Krleža poznati je književnik i vjerojatno najveći hrvatski pisac 20. stoljeća. Radi se o književniku čije umjetničko djelovanje pokriva središnje književnoumjetničke žanrove u kojima se može primjetiti utjecaj dramatike Ibsena i Strindberga te Nietzschea, barem što se tiče ranije faze djelovanja.

Miroslav Krleža rodio se u Zagrebu 7. srpnja 1893. godine u građanskoj obitelji nižeg srednjeg-socijalnog statusa. Svoje školovanje odradio je u vojnoj kadetskoj školi u Pečuhu i to u vrijeme neposredno prije I. svjetskog rata u vrijeme Balkanskih ratova, kada odlazi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij te preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s namjerom da postane dobrovoljac u srpskoj vojsci.

Nažalost njegova odluka da se pridruži srbskoj vojsci nije dobro prošla kad su ga osumnjičili za špijuna zbog čega je bio protjeran preko srpske granice. Nakon tog uzaludnog pokušaja vraća se u Austro-Ugarsku gdje biva uhićen na osnovi tjeralice Ludoviceuma.

Međutim brzo je pušten i mobiliziran 1915. kao domobran te poslan na bojišnicu u istočnu Europu gdje doživljava Brusilovljevu ofanzivu nakon čega vrijeme provodi uglavnom po bolnicama i toplicama zbog slabog zdravstvenog stanja nakon čega se okreće književnosti.

Pored vojnog života bio je poprilino aktivan u politici, pogotovo nakon stvaranja Kraljevine SHS, kad je bio fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom te kad je bio angažiran u komunističkom pokretu novonastale države. To je period kad se uvelike razvija njegova spisateljska djelatnost i kad je zapravo pisao srpskom ekavicom

Potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća, posato je dominantna osoba u književnom životu bivše Jugoslavije.

Uskoro u klimi slabašne liberalizacije pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod, a 1967. potpisuje “Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”, što je dovelo do ostavke u Centralnom komitetu SKH nakon jugokomunističke hajke na “nacionalizam”. U to je vrijeme simpatizirao zahtjeve proljećara, no povukao se kad je bilo očito da će Tito ugušiti sam ustanak.

Do kraja života radio je u Lekikografskom zavodu. Umro je 29. prosinca 1981. u Zagrebu.

Među njegovima djelima možemo spomenuti Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti i Zastave.