Radnja komedije smještena je u Split, u vrijeme između dva velika rata dvadesetog stoljeća. Cijelu strukturu komedije Begović je zamislio kao kontrast suprotnosti. Pa se tako s jedne strane pojavljuje obitelj De’Milesi, stara aristokratska obitelj, ogrezla u siromaštvo i dugove, u tolikoj mjeri da im švelja i sluga Điđeta daje novac. S druge strane imamo obitelj Tudor, bogate Amerikance porijeklom iz Splita, koji dolaze posjetiti rodni kraj u blještavoj jahti. To je fizička suprotnost oronulosti palače De’Milesievih.
Sama radnja također je ispunjena mnoštvom simboličkih oprečnosti, koji određuju položaj likova u društvu. Obitelj De’ Milesi posjeduje Tizianov portret Frančeska De’Milesia koji im je jedina nada za spas (a zapravo je bezvrijedni falsifikat) te ga Kontesa Kata i stričevi Konte Ruđe i Konte Mome planiraju prodati i podijeliti novce. Njemu je suprotstavljen Điđetin šivači stroj, kojim ona zarađuje za život, za razliku od njih. Radišnoj Điđeti suprotstavljena je bogata i razmažena Filipova kćer Phoebe, koja je navikla imati sve što poželi, a aristokratima neradnicima, suprotstavljen je Filip, koji je otišao u Ameriku kao siromah i obogatio se do neslućenih razmjera.
Radnja se zapetljava kada Konte Keko De’Milesi (mladi student doktorand) dobije zadatak provesti Filipovu obitelj po Splitu i okolici, pri čemu se on i Phoebe zaljubljuju, iako je Keko u vezi s Điđetom. Čitava Kekina obitelj u toj vezi vidi šansu za spas iz siromaštva. pa ga potiču na brak, ne obraćajući pažnju na muku vjerne Điđete.
Dobronamjerna Điđeta oprašta Keki, shvaćajući položaj obitelji te prepušta Keku mladoj Amerikanki. Kada je praktički sve gotovo, Phoebe razvrgava zaruke sa zaručnikom Leejem Prenticeom i želi povesti Keku sa sobom u Ameriku. Događa se neočekivani obrat. Keko odustaje od Phoebe, a ona odlazi u njihovu palaču kako bi provjerila koliko ga Điđeta voli. Shvaćajući da je Kekina i Điđetina ljubav iskrena i stvarna, Phoebe se povlači. priznajući kako je za nju sve to bio samo mali flert.
Kao da sve to Begoviću nije bilo dovoljno, odlučuje se za još jedan obrat, kojim će stvoriti fantastičan sretan kraj. Nakon što jahta isplovi, na vrata palače dolazi podvornik Pučke banke. Filip im šalje veliku svotu novaca Kati, Ruđi i Momi, jer mu je Kekina baka davno posudila novac za odlazak u Ameriku. Keko dobiva veliki iznos za falsificiranog Tiziana (iako svi znaju da je falsifikat), a Phoebe Điđeti ostavlja svoju bisernu ogrlicu kao svadbeni dar za vjenčanje s Kekom.
Kratak sadržaj
1. čin
Kad se digne zastor, vidi se kako krojačica Điđeta sjedi naslonjena laktovima na mašinu. Ona je tipična Dalmatinka – crnka kovrčave kose, od kojih dvadeset, a možda i više godina. Vidi se iz razgovora s Kekom da su njih dvoje u vezi i ona je ljubomorna na Amerikanku. Naime, kako doznajemo, Keko je u ulozi vodiča mladoj Amerikanki, koja je na nekoliko dana došla jahtom u njihov grad. Keko objašnjava Điđeti da je to samo strankinja kojoj treba pomoć da se snađe u stranom gradu i da već sutra odlazi.
Susret sa mladom Amerikankom Phoebe bio je za Keka kao neka fantazija o sreći, koja ga je obuzela iz potrebe da pobjegne iz skučenosti, mizerije i poniženja u koje ga je dovelo postepeno duševno i materijalno propadanje njegove porodice. Skoro je postao nezahvalnik i izrabljivač žene koja je bila spremna za njega sve žrtvovati.
Kontesa Kate je žena u pedesetim godinama, sijede kose, punačka, otmjena i staromodna. Ona dolazi kući nakon što je konte Keko izašao da se nađe s Amerikankom.
Kad voćarica Jako pozvoni na vrata kontesa se sakrije jer joj duguje novce. Điđeta kaže da je kontesa pošla u crkvu.
Jako je krupna i visoka žena. Najpopularnija je prodavačica voća i povrća, koja ima svoj banak upravo ispod balkona palače Milesi. Puna je humora i sa vječnim aluzijama.
Kontesa prerano krene provjeriti da li je Jako otišla, pa naiđe na nju. Jako samo preda kontesi dinju i kaže joj da je da Keku, pa da je on prenese gospođici Phoebe. Okrene se i trijumfalno izađe van.
Malo zatim uđu Kekovi stričevi: najprije konte Ruđe, a za njim konte Mome. To su dva karakteristična tipa dalmatinskih plemića, u potpunoj dekadenciji. Konte Ruđe je visok, ćelav, s obojenom bradicom. Malo je mlađi od šezdeset godina, stasit je i vitak, odjeven moderno i elegantno. U džepu stalno nosi džepno izdanje svog omiljenog pjesnika Dantea.
Konte Mome je nešto stariji od svog brata, brbljaviji, prostodušniji, skoro pa neotesan. Visok je i plećat, a u džepu nosi svoj molitvenik.
Oba su brata puki siromasi i žive od kukavne pripomoći, koju dobivaju od jedne stare ustanove “Bratovština splitskih plemića”, u kojoj oni obavljaju neke neznatne funkcije. Mislili su da su došli na dvanaestu godišnjicu smrti svoga brata, pokojnog muža kontese Kate, ali ih ona ispravi i kaže kako je danas trinaesta godišnjica. Ona je baš bila u crkvi, na misi koju je dala čitati za pokoj njegove duše, a oni nisu bili tamo.
Međutim izgleda da Kekovi stričevi nisu baš zbog toga došli.
Ruđe se zaustavi pred Tizianovom slikom i nakon pauze pokaže štapom na sliku, pa kaže kako je jedan Englez njihovom ocu nudio 300 sterlinga za nju. Mome je na to nadodao kako njihov otac ne bi tu sliku prodao ni za 3000, jer je poštivao obiteljske relikvije. Kontesa zajedljivo doda da je zato sinovima i ostavio samo hipoteke i umjetnog Tiziana.
Keko nije znao da Tizian nije original, a kontesa mu to nije htjela reći dok ne postane doktor. Ruđe i Mome je, međutim, savjetuju da mu ne kaže uopće, jer ako je uspije prodati, barem neće učiniti ništa nepošteno. Ruđe i Mome su, štoviše, došli na ideju da Keko Amerikanki pokuša prodati Tiziana, kao original. Kontesa nevoljko pristaje, jer im je svima prijeko potreban novac.
Čuju glazbu s prozora. Slušaju pozorno, a kad je glazba stala, Ruđe zamoli Momu da mu posudi dva dinara. Ovaj nema, pa zamoli kontesu. Ni ona nema, pa zamoli Điđetu. Ona ima taman dva dinara, koje onda Ruđe baci s prozora sviračima. Odjednom zazvoni zvono na vratima. To je Keko, ali sumnjaju da nije sam, jer bi inače sam otključao. Došao je s Amerikankom, Phoebe Tudor.
Ona odmah zamjećuje Tiziana i pita da li je original. Keko kaže da jest, ima čak i potpis. Zainteresirana je za kupnju.
Zvoni zvono na vratima. Keko prije nego ode otvoriti, upoznaje Phoebe s Điđetom. Predlaže da joj Điđeta pravi društvo. dok se on ne vrati. Njih dvije razgovaraju; Phoebe pije alkohol koji je u njenoj zemlji zabranjen.
Pokreću i razgovor o ljubavi. Phoebe nije nikada nikoga voljela, ali je zaručena. Objašnjava da biti zaručen ne znači da si i zaljubljen u onoga tko želi biti tvoj muž. Začuđena Điđeta kaže da bi se ona zaručila samo kad bi taj koji je u nju zaljubljen bio i njoj drag. Nakon kraćeg susreta i koketiranja Phoebe s Ruđom i Momom, dolazi i gospodin Tudor, da pogleda sliku Tiziana. Phoebe kaže da se s Kekom već sve dogovorila i da je slika njena.
S g. Tudorom došao je je Phoebein zaručnik g. Prentice. On je visok, suh Amerikanac, obrijan, u bijelom ljetnom odjelu, kao da je slomljen u zglobovima, hladan i apatičan.
Mr. Tudor je visok, elegantan, obrijan i u mornarskom oficirskom odjelu, četrdesetih godina. Pristupi i poljubi ruku kontesi. Kaže joj kako mu je drago što je opt vidi nakon toliko godina. Kontesa ga gleda neko vrijeme i ne prepoznaje ga.
Onda se dosjeti da je to mali Filip. Mr. Tudor potvrđuje da je on mali Filip koji je ovdje služio na najnižim poslovima, neprestano trčkarao na tuđe zahtjeve, spavao gore u uskoj mansardi, s miševima, a za sve to mjesečno dobivao forintu, a dnevno batine od sluga, sluškinja i mlade gospode Mome i Ruđe.
Keko kaže da je poklonio sliku Phoebe. Svi su zbunjeni, međutim Keko ne posustaje. Phoebe na zapovijed g. Prenticea pročita naglas najnovije izdanje vodiča koji kaže kako se u palači Milesi nalazi portret za koji se mislilo da je Tizianov original, ali da je zapravo uspjeli falsifikat, baš kao i majstorov potpis na njemu.
Dok ona čita, vlada opća konsternacija.
2. čin
Na jahti ‘Stella’ nalaze se Phoebe u večernjoj toaleti i Keko u fraku. Razgovaraju. Jahta se zove po Kekovoj baki koja je Mr. Tudoru dala novac da ode za Ameriku. Bila je uvijek dobra i darežljiva.
Phoebe izjavljuje ljubav Keku, on, čini se, uzvraća. Na jahti su i Kekovi stričevi, Điđeta i kontesa.
U razgovoru s Kekovim stričevima Phoebe otkriva kako zna da su njene potpisane dolare, koje im je poklonila dan ranije, dali razmijeniti te im ih ponovo poklanja. Momo se kune da će ih dati crkvi, a Ruđe siromašnima. Nasamo zaključuju da će zadržati svaki po svoj dolar, jer je Ruđe siromašan, a Momo će ionako u oporuci sve ostaviti crkvi.
Điđeta, Keko i Phoebe razgovaraju, dok ostali piju kavu i likere. Điđeta i Phoebe se prepucavaju oko Keka. Njemu je neugodno, ali je jasno da ne želi izgubiti Phoebe. Obećao joj je da će ići s njom u Pariz i da će za 5000 dolara biti njen plesni partner, baš kako mu je u početku i nudila.
Kasnije Phoebe priopćava ocu i zaručniku ozbiljnu vijest: kada budu išli po Tiziana, Keko će zaprositi njenu ruku, a g. Tudor ima da na to pristane, jer je ona napokon pronašla sreću.
G. Tudor je ljutit, ali ne vidi načina da se suprotstavi kćerki. Kada ona i Mr. Prentice ostanu sami, ona mu kaže da se nada kako je i on sretan što je ona našla svoju sreću, te da očekuje kako će sve ostati isto: ona će imati 75% vlasništva u njegovoj tvrtki, a on će ostati neženja zauvijek. On pristaje s svojim karakterističnim odgovorom “Yes, my darling.”
Intermezzo
Kontesa Kate usnula je san: Keko s Phoebe očekuje dijete. Šalje dolare i opet su bogati. Ona jede sladoled i prisjeća se kako je činila susjede zavidnima praveći se da jede sladoled i dok su bili siromašni. Žuta i crvena vata bile bi joj poslužene na tanjuriću na balkonu umjesto sladoleda. Ispričala je Jimu, Phoebeinom slugi, koji je sad njen sluga, kako su nekada palili knjige da izgleda kao da peku meso.
Ukazuje se i konte Frančesko s portreta. Zamjera joj što su ga htjeli poslati u Ameriku.
3. čin
Don Vice je sekularni svećenik. Poslovan je i temperamentan. Voli računati na prste i onda kad se baš i ne govori o brojevima. Iman negdje oko pedeset godina, ali je tek malo posijedio i izgleda mlađe no što uistinu jest. Govori vrlo glasno, s jakim naglaskom, bez ikakve mekoće. Ne birajući izraze, katkad je i prost, a njegov način razgovaranja općenito je grub.
Kontesa mu je moralno i materijalno podčinjena, a za njega je odnos s njom isključivo poslovan. Nemilosrdan je i okrutan kod obavljanja poslovnih transakcija: ljudi njegov posuđeni novac vraćaju s kamatama i s kamatama na kamate, a duše predaje bogu bez iznimke. Kontesi prijeti s njena dva najveća straha: sudom ili Paklom.
Don Vice izvještava kontesu da treba iseliti s kata palače u kojem živi, jer ga može dobro iznajmiti. Kontesa mu duguje za najam već 5 godina.
Keko nestrpljivo iščekuje Điđetu. Primijetio je da se sinoć naljutila. Čini se kao da je zaboravio na sva obećanja Phoebe. Dolaze i Kekovi stričevi. Razgovara se o tome kako kontesa i Keko trebaju iseliti, i kako je Phoebe zaljubljena u Keka, svima bi odgovaralo da Keko ode s Phoebe i pomogne im da izađu iz dugova. Međutim Keko ne želi ni čuti za to, jer smatra da on nije na prodaju. Čak i Điđeta nagovara Keka da pristane na brak, radi kontese i cijele njegove obitelji.
Jim dolazi na vrata i donosi poruku u kojoj piše da Phoebe želi nasamo popričati s Điđetom. Susret između Điđete i Phoebe potpuno je drugačiji od večeri ranije. Sada se ispričavaju jedna drugoj i vode iskren razgovor. Điđeta je spremna žrtvovati svoju sreću za Kekovu te Phoebe uviđa koliko Điđeta voli Keka. Problem je u tome što je i Phoebe zavoljela Keka, pa ne želi njemu i Điđeti kvariti sreću. Postaje jasno da je odustala od pokušaja da ga osvoji.
Konačno, dolaze g. Tudor i g. Prentice da uzmu Tiziana. Pozdrave s obitelji i svi napeto očekuju hoće li im možda dati nešto novaca. Mr. Tudor održi kratak govor u kojem kaže kako je iznimno zahvalan gospođi Stelli, majci Kekovih stričeva, koja mu je dala novac za Ameriku. Odnio joj je cvijeće na grob, pa mu ne preostaje ništa drugo nego da kaže cijeloj obitelji jedno veliko hvala.
U dogovoru s Phoebe, g. Tudor pita Keka ima li on kakvu želju za kraj – očekujući prosidbu. Međutim Keko nema nikakvih želja. G. Tudor upita i Phoebe ima li ona što za nadodati. Ni ona više ne želi ništa. Pozdravljaju se svi svi i Amerikanci odlaze. Phoebe zaplače pozdravljajući se s Kekom.
Obitelj ostaje sama. Kekovi stričevi razočarani su što nisu dobili ništa novca i što Keko nije zaprosio Phoebe. G. Tudor im je čak uzeo i Tizianov portret.
U taj čas na vratima se pojavljuje podvornik Pučke banke. Uruči Keku pismo, pa Điđeta pročita kako je g. Tudor izračunao koliko bi s kamatama došao povrat novca što mu ga je u mladosti dala gospođa Stella, pa je ostavio jedan ček na taj iznos. Drugi ček je na 20. 000 dolara za otkup Tizianove slike.
Phoebe je gospođici Điđeti ostavila ceduljicu s kojom će u kod draguljara preuzeti bisernu ogrlicu. To je poklon njoj i Keku za vjenčanje.
Obitelj pogleda s balkona u luku i vide kako jahta upravo odlazi. Svi mašu.
Vrsta djela: komedija
Vrijeme radnje: 1929. godina
Mjesto radnje: Salon palače Milesi na Trgu voća u Splitu i paluba jahte Stella.
Likovi: Konte Frančesko de’Milesi, Kontesa Kate de’Milesi, Konte Keko i njen sin, Konte Ruđe i Konte Mome, Điđeta Dunda, Phoebe, Filip J. Tudor, Lee Prentice, Don Vice, Jako, Mali Jim mornar, listonoša, bankovni poslužnik, ministrant, četiri studenta.
Analiza likova
Konte Keko izgledom nimalo ne odaje da je potomak ograničene, dekadentne i propale porodice malih dalmatinskih aristokrata. Izgledom je visok, tamne puti i kose i ima oko dvadeset i šest godina. Proveo ih je u borbi s neimaštinom i nastojanju da ne potone u siromaštvo. Umoran je od oskudice i sitnih obiteljskih briga.
Završio je pravni fakultet, ali jedva i sad se čeka da bude promoviran u doktora. Malo je egoističan, ali nipošto proračunat. Sposoban je za najljepše zanose. Katkad je tvrdoglav, a katkad posve popustljiv i neotporan
Phoebe je tip moderne i elegantne američke djevojke. Rođena je i odgojena u bogatstvu i raskoši. Navikla je da joj se sve želje ispunjavaju i sve njen zapovijedi izvrše. Ima malo više od osamnaest godina, okretna je, otvorena, superiorno naivna, naglašeno bezobzirna, ali je u duši ipak dobra i nepokvarena; i ono glavno: mekana je i osjećajna.
Stalno je u konfliktu sama sa sobom jer želi sakriti tu mekoću i osjećajnost. Rado se prikazuje tiranskom i nepomirljivom, osobito ako joj tko prkosi ili je izaziva.
Izgledom je plavokosa, razbarušene, kratke kose, sa skoro polukružnim obrvama, tamnije boje od boje kose i modrih očiju. Govori s blagim engleskim naglaskom, a u govoru upotrebljava i pokoju englesku riječ.
Bilješka o autoru
Milan Begović rođen je 1876. godine u Vrlici, gradiću u Dalmatinskoj zagori.
Školovao se u Splitu, a tamo je i radio kao nastavnik. Živio je i u Zagrebu, Hamburgu i Beču gdje se bavio dramaturgijom i režijom.
Begović je jedan od tvoraca hrvatske moderne, a najuspješnija djela su mu njegove drame, iako je pisao i romane i poeziju. Njegov književni opus jedan je od najopsežnijih u našoj književnosti, ali i tematski najraznovrsnijih.
U njegovom književnom stvaranju jako se osjeća utjecaj njegovog rodnog kraja, ali i jako dobro poznavanje europske književnosti.
Najpoznatija su mu djela drame: “Bez trećeg”, “Pustolov pred vratima”, “Božji čovjek” i komedija “Amerikanska jahta u splitskoj luci”, te libreto za operu “Ero s onoga svijeta”. Uz to, važni su i njegovi romani “Grga Barićeva” i “Sablasti u dvorcu”.
Begović je umro 1948. u Zagrebu.
Autor: I. V.
Odgovori