“20.000 milja ispod mora” jedan je od najpoznatijih romana Julesa Verna te jedan od najznačajnijih romana za djecu i mlade svjetske književnosti. Napisan je 1869. godine, a osim po svojoj radnji i općenitim odlikama znanstveno-fantastičnog romana, značajna je zbog piščeve vizije podmornice s ljudskom posadom, koja je u vrijeme nastanka romana bila čista znanstvena fantastika, a danas je i dio svakodnevice.
Radnja romana govori o putovanju podmornice Nautilus, viđeno iz perspektive profesora Pierra Aronnaxa, koji se kao podmorski biolog našao na njoj. Podmornicom upravlja osebujni kapetan Nemo i danas simbol morskog kapetana, izumitelja i istraživača. Svi zajedno kreću u ekspediciju u potrazi za nepoznatim stvorenjem koje sije strah među pomorcima i ljudima na obali. Nautilus prolazi svjetskim podmorjem, usput susrećući razne, često neobične, morske životinje i nemani te upadajući u opasnosti iz kojih se moraju izvući svojom domišljatošću i hrabrosti. Pri tome koriste neke tada nepostojeće izume, koji su bili inspiracija daljnjem razvoju tehnologije, što je Julesa Verna potvrdilo kao jednog od najvećeg tehnološkog vizionara među piscima tog svog vremena.
Zanimljivo je napomenuti da se naslov romana ne odnosi na dubinu kojom je putovala podmornica Nautilus, već njezin prijeđeni put.
Jules Verne je u ovom romanu nastavio ono što je započeo s romanom “Put u središte Zemlje“, a nastavio s romanima “Put na Mjesec” i “Put oko svijeta u 80 dana“. U svoje pustolovne romane ubacivao je elemente znanstvene fantastika, uglavnom kroz svoja izmišljena znanstvena dostignuća i (tada) nepostojeće izume, koji su ipak temeljeni na dotadašnjoj znanosti. On je svoju pustolovinu odvodio na mjesta koja su i danas, a pogotovo nekad, bila nedostupna. Najprije je to bilo središte Zemlje, a kasnije Mjesec. U ovom romanu to je morsko dno, ono koje je i danas minimalno istraženo i koje krije tajne veće od onih koje krije sam Svemir.
Svoje priče Jules Vern je prilagodio mladim čitateljima, pa su sve pustolovine uzbudljive, ali nimalo bajkovite. One su gotovo pa vjerodostojne, ali još uvijek krajnje maštovite, neobične i privlačne ne samo djeci, već i starijim čitateljima. Romani Julesa Verna toliko su zanimljivi, pa i originalni, da su postali svevremenski, nimalo izgubivši svoju zanimljivost, aktualnost i draž čak i s razvojem znanosti, ali i zabavne industrije, koja nam nudi toliko mnogo izmišljenih svjetova. Čak su i danas Jules Vern, njegova djela i likove koje je izmislio, inspiracija novim piscima i filmskoj industriji.
Vrsta djela: znanstvena fantastika
Vrijeme radnje: 19. st.
Mjesto radnje: svjetska mora i oceani, podmornica
Tema: rad i život znanstvenika zatočenog mjesecima u podmornici koja roni svjetskim morima
Ideja: čovjekova sloboda je najvrednija
Kratak sadržaj
Gotovo neuhvatljiva životinja, pojava – kit – zapažen je u međusobno jako udaljenim dijelovima oceana u razmaku od tri dana, što je bilo nemoguće s obzirom na milje koje bi trebale biti preplivane u tako kratkom vremenu. Tako nešto bilo bi moguće samo ako bi bila ostvarena nevjerojatnu brzinu, ali životinja koja bi je mogla ostvariti još nije bila poznata. “Po svim velikim gradovima neman je ušla u modu. O njoj se pjevalo po kavanama, izrugivalo joj se po novinama, uprizoravali se u kazalištima. (…) Kad je već pitanje nemani palo u zaborav (…) Neman postade otočić, hrid, greben, ali plutajući greben, tajanstven i neuhvatljiv.” Brodovlasnici širom svijeta bili su vidno uznemireni vijestima koje su dolazile iz raznih strana svijeta. Ozbiljnost situacije se povećala kada su se dva prekooceanska broda sudarila s nepoznatom nemani i oštetila se. Od tog dana, za svaku pomorsku nesreću bila je okrivljena “neman”.
Pierre Arronax, priznati sveučilišni profesor, vrativši se sa ekspedicije iz Amerike, bavio se gorućim pitanjem. Od svih pretpostavki, ostala su “dva moguća odgovora na pitanje (…) oni koji su smatrali da se radi o nemani neizmjerne snage i oni koji su držali da je riječ o podmornom brodu izuzetne pokretačke moći”. Teorija o podmornici brzo je odbačena zbog nemogućnosti tajenja tako moćnog izuma. Profesor Anorrax, pritisnut sa svih strana znanstvenika, iznio je teoriju da “treba nužno prihvatiti postojanje morske životinje neizmjerne snage”. Profesor je sumnjao na postojanje nečeg poput Narvala, morskog jednoroga. Ta teza izazvala je mnoge rasprave, s obzirom da morske dubine nisu bile gotovo ni malo istražene. “U New Yorku je bila u pripremi ekspedicija koja bi išla tragom jednoroga.”
Konačno, neman je uočena u vodama Tihog oceana, pa je brod, opskrbljen svim potrebitim instrumentima, pod zapovjedništvom kapetana Farraguta, isplovio. Potrazi se pridružio profesor Arronax, iako se tek bio vratio s jednog od svojih istraživanja. Nije prezao pred novim izazovom. Donesli, profesorov pomoćnik, u vrlo kratkom periodu spremio je njihove stvari i našli su se na brodu “Abraham Lincoln” gdje ih je dočekao kapetan osobno. Brod je isplovio iz luke New York prema “mračnim vodama Atlantika”, ispraćen ovacijama stotina ljudi. Posada broda vjerovala je svome kapetanu, koji je bio duša broda. Uz najsuvremeniju opremu, brod je uz profesora, imao i “Neda Landa, kralja svih harpunara”.
Ned nije vjerovao u priču o morskom jednorogu. Već na samom početku, sprijateljio se sa profesorom, zabavljajući ga pričama iz vlastitog života. Profesor je želio znati zašto Ned ne vjeruje u postojanje jednoroga. “Lovio sam već puno kitova, pogodio ih dosta, nekolicinu i ubio, ali ma kako moćni i opasni bili, ni njihovi repovi, ni njihova napadačka moć ne bi mogli ni zaparati limenu ploču kakva parobroda!”
Cijela brodska posada redovito se smjenjivala u promatranju oceana ne bi li opazili neman. Ploveći neko vrijeme, susreli su se s američkim kitolovcima kojima je Ned svojom spretnošću pomogao uloviti dva kita. Nije se događalo ništa osobito. Uplovili su u središnje vode Tihog oceana, a nakon tri mjeseca plovidbe, “novi osjećaj obuze brod, sastojao se od tri desetine srama i sedam desetina bijesa”. Kapetan nije pristajao na povratak, želio je još tri dana odgode. Zadnji dan roka, sve je stalo. Svi su čuli Nedov glas: “Hej, dotična stvar, niz vjetar, poprijeko prema nama!” Bilo je to petog studenog. “Dan je znak za zaustavljanje i fregata se kretala samo vlastitom snagom. (…) Uronjena nekoliko hvati ispod površine, neman je isijavala vrlo snažno, mada neobjašnjivo svjetlo, koje je nekoliko kapetana spominjalo u svojim izvješćima”. Koliko god kapetan izbjegavao neman, ona je velikom brzinom i okretnošću slijedila brod. Kapetan nije želio napasti jer nije znao s čime se bori. “Oponašajući primjer fregate, jednorog se ljuljuškao na valovima kao da je odlučio da nikako ne napusti bojno polje”.
Cijelu noć su se pripremali za skorašnji okršaj, “trenutka borbe je odzvonio”. Koliko god da je brod ubrzavao, neman je bila brža. To nadmetanje trajalo je cijelo prijepodne. Upotrijebivši pramčani top čak nekoliko puta, nisu uspjeli pogoditi neman. Spustila se mirna večer. Približili su se nemani. Ned je ispalio harpun: “začuo sam zveket oružja kao pri udarcu u tvrdo tijelo (…) Dva golema vodena vrtloga se oboriše na palubu (….) obarajući ljude. Profesor je pao u more ponesen vrtlogom”. Iako dobar plivač, umalo se utopio zbog težine mokre odjeće. Ruku spasa pružio mu je Conselio koji je skočio za njim. Svjetla fregate, koja je ostala bez kormila, gubila su se u daljini. Plutajući satima, brodolomci su ostajali bez snage. Dozivajući u pomoć, naišli su na Neda, koji je plutao na nemani. Nakon trenutka zaprepaštenosti, profesor zaključi da je neman djelo ljudskih ruku. Do sljedećeg dana, već poprilično iscrpljeni, brodolomci su polako plutali. Tada, “nekoliko trenutaka poslije, nečujno se pojavi osam jakih mornara skrivenih lica koji nas odvukoše u svoj strašni stroj.”.
Nakon ulaska u neman, brodolomci su se morali priviknuti na mrak i na to da ne znaju gdje su, ni s kim su. Našli su se u kabini koja je “bila duga oko sedam metara, a tri široka”. Odjednom se u kabini upalila svjetleća kugla. Ubrzo su se pojavila dva mornara podmornice. Razgovarali su nekim nepoznatim jezikom. Na četiri svjetska jezika zatočenici su bezuspješno pokušavali uspostaviti kontakt. Dobili su suhu odjeću i večeru dostojnu vrhunskih restorana. Umor je učinio svoje. Zaspali su na podu.
Prvi se probudio profesor s tisuću znanstvenih pitanja. U kabini je nedostajalo zraka koji je bio nadomješten upuhivanjem svježeg zraka. Naspavani, gladni, bili su u iščekivanju što će se s njima dogoditi. Nervozni Ned zaskočio je stjuarda koji im je donio hranu, ali vrlo brzo ga je umirio glas na francuskom jeziku. Bio je to kapetan, koji je govorio četiri jezika. Želio je uvidjeti istinitost njihovih priča i razmisliti o njima. Kapetan Nemo bio je čovjek koji se odrekao svega što je povezano s ljudima, jer su mu oni nanijeli veliko zlo. Odlučio se na izoliran život u vodama svjetskih mora. Njegovi zatvorenici imali su svu slobodu kretanja podmornicom, a povratak kući bio im je zauvijek uskraćen da ne bi odali tajnu podmornice Nautilus.
Posluženi ručak kao i sve što se koristilo na podmornici bilo je napravljeno isključivo od flore i faune podmornog svijeta. Kapetan nije koristio ništa sa zemlje. Nakon ručka, kapetan Nemo odlučio je znatiželjnom profesoru pokazati podmornicu. Ned i Conselio nikako se nisu mogli pomiriti s činjenicom da će doživotno ostati na podmornici. S druge strane, profesor je bio oduševljen što će mu se pružiti prilika da upozna i vidi sva morska prostranstva i dubine gdje još ljudska noga nije stupila.
Prva prostorija koja je okupila profesorovu pozornost bila je knjižnica: najljepša, najveća i najbogatija koju je ikada vidio. Dalje se prostirala galerija krcata vrijednim umjetninama i zbirkama svjetski priznatih umjetnika. Naročitu pažnju profesora privukle su zbirke vrlo rijetkih i skupih biljnih i životinjskih primjeraka. Ostatak podmornice kapetan mu je vrlo rado pokazao jer se kapetan divio profesorovu radu. Stupivši nogom u kapetanovu kabinu, profesor se upoznao sa svim poznatim i nepoznatim spravama koje pokreću podmornicu. Saznavši da podmornicu snabdijeva struja, profesor se iznenadio jer je ova vrsta energije u to doba bila utopija. Brojna pitanja koja su se vrzmala glavom znanstvenika dobila su odgovor od susretljivog kapetana, koji je bio uvjeren u profesorov doživotni ostanak na podmornici. Kapetanovo ogromno iskustvo, znanje i svestranost oduševili su profesora. Kapetan je sam bio graditelj i inženjer podmornice. Vrlo učen i vrlo bogat čovjek. Učen jer “studirao sam u Londonu, Parizu, New Yorku” te bogat “Beskrajno bogat (…) toliko da bih bez smetnje mogao platiti deset milijardi duga Francuske”.
Podmornica je izronila. Izračunali su gdje se nalaze i tada kapetan najavi da počinje njihovo podmorno istraživanje. Ned i Caselio su željeli znati o čemu su razgovarali profesor i kapetan. Nakratko svi ostadoše u tami. Nad njima se otvorio krov i pružao im se pogled na morsko plavetnilo zapanjujuće ljepote: “Naše oduševljenje nije splašnjavalo. Uzvici divljenja nisu prestajali.”
Dva cijela dana profesor nije vidio kapetana. Odlučio je pisati morski dnevnik na papiru od morske trave. Šestog dana putovanja zatekne profesor pismo od kapetana kojim sve poziva u lov na obližnji otok, Crespu. Svi su mislili na kopnene šume, pa su ostali iznenađeni kad su vidjeli da se poziv odnosio na podmorne šume. Kapetan Nemo objasnio im je kako funkcioniraju ronilačka odijela i podvodne puške koje su bile vrlo smrtonosne. Nakon što su se opremili, krenuli su na dno oceana, u lov. Profesor je bio očaran, “Takva se čudesa ne mogu riječima opisati”. Sva ta ljepota, bogatstvo boja i života ostavili su dubok utisak. Hodajući još neko vrijeme , stigli su do željene šume. “Konačno stigosmo na ivicu nesumnjivo jedne od najljepših šuma”. Sve travke i drveće nisu se granali, “sve su se penjale prema površini oceana”. Nakon mnogo hodanja zastali su i kratko odspavali stojećki. Potom su krenuli dalje i vrlo brzo ulovili ogromnog morskog pauka, a pri povratku i morsku vidru. Pri povratku nabasali su na morske pse. Susret je prošao bez većih okršaja te su se bez problema vratili u podmornicu.
Narednog dana mornari su iz mora izvukli mrežu punu riba. Nakon toga, kapetan Nemo poveo je duži monolog o životu u oceanu, njegovim čudima i važnosti za život. Poslije tog monologa kapetana se nije viđalo danima. Tri zatvorenika su mogla svaki dan promatrati čari oceana kroz “debela kristalna okna”.
Potresla ih je jednog dana olupina broda s vidljivim tragovima leševa; “Taj je užasni prizor bio uvod u niz pomorskih nesreća koje je Nautilus susreo na svom putu”. Koraljni otoci pružali su profesoru novu priliku za njihovo izučavanje. Tisuće milja donijeli su mnogo nezaboravnih prizora, mjesta iz snova: Tahiti, Fidži otoci, gdje su se obilato gostili raznim školjkama.
Došao je Božić. Poklonili su si međusobno topli stisak ruke. Stigli su do otočića Vanikoro, gdje su čuvene lađe doživjele svoje brodolome. Kapetan im je pokazao olupine nekoliko brodova. Dva mjeseca boravka u podmornici su proletjela. Nova godina – početak dugotrajnog zatočeništva ili pak znak slobode, nisu znali. Nekoliko dana kasnije kapetan je najavio ulazak u Indijski ocean kroz Torresov tjesnac, opasan zbog oštrih grebena i divljih stanovnika. Sam kapetan pažljivo je upravljao podmornicom. “Odjednom me obori neki udarac. Nautilus je upravo udario u greben ostavši nepomičan, malo nagnut na lijevi bok.”
Kapetan je odlučio pričekati plimu koja će osloboditi podmornicu. Ned se zaželio mesa i lova na kopnu. Dobivši kapetanovo dopuštenje, otišli su u lov na otok. Prvog dana na kopnu opskrbili su se velikom količinom voća i kasno se vratili na podmornicu. Nitko ih nije dočekao. Drugog dana ulovili su rijetku, ali pijanu rajsku pticu. Najela se oraščića koji opijaju. Konačno im se posrećilo. Ned Landon uspio je ustrijeliti svinju i pet klokana. Nakon ukusne večere “jedan kamen pade pred noge i presiječe harpunarov prijedlog” da se ne vrate na podmornicu. Naoružani domoroci približavali su se nimalo prijateljski raspoloženi. Uspjeli su se vratiti na podmornicu. Kapetan nije bio uzbuđen zbog pojave domorodaca koji su na obali ložili krijesove. Domoroci su se cijelo vrijeme vrtjeli oko podmornice. Profesor je sa Conseliom u lađi u mreži ulovio Lijevu kućicu – rijedak primjerak “kad se slučajno nađu lijeve zavojnice ljuštite, ljubitelji ih plaćaju zlatom”. Dok su se oni divili ljušturi, jedan je je domorodac razbio praćkom. Bili su na njih zaboravili. Nisu ni primijetili da su domoroci svojim čamcima opkolili podmornicu.
Kapetan se nije uzrujavao zbog domorodaca. Podmornica je bila zaštićena nevidljivom električnom ogradom. Kako je kapetan i predvidio, podmornica je uspješno otplovila. Profesor se sve više divio podmornici i njenom izumitelju. Ploveći u raznim dubinama, kapetan Nemo radio je razne pokuse i mjerenja. Profesoru je mnogo toga bilo novo pa je sa velikim zanimanjem sve pratio. Nešto se dogodilo što je uznemirilo časnike i kapetana koji je odlučio pokrenuti podmornicu iz mirovanja. Nisu skidali oči s horizonta. Kad je profesor htio pogledati svojim dalekozorom, kapetan Nemo mu ga je oduzeo i zatražio da se udalje na neko vrijeme, bez objašnjenja. Večera je bila poslužena i ubrzo su svi bili vrlo umorni – “Bilo je jasno da su u hranu koju smo upravo pojeli usuli neko uspavljujuće sredstvo”.
Sljedeći dan sve je bilo normalno, osim što je kapetan bio vidno uznemiren. Tražio je od profesora liječničku pomoć koju je jedino on mogao pružiti. Ranjeniku koji je imao tešku ozlijede glave, na kraju nije bilo spasa. Kapetan Nemo je zaplakao. Sljedeći dan pošli su na jedan izlet za odmor. Kapetan, njegovi mornari, profesor, Ned i Conseil hodali su duž prekrasan koraljni krajolik noseći na ramenima neki smotuljak. “Shvatih sve. Tajni proplanak bio groblje, ta jama grob taj izduženi predat, tijelo čovjeka koji je sinoć umro. Kapetan Nemo je sa svojim drugovima došao pokopati svoga druga u zajedničko počivalište na dnu nepristupačnog Oceana.”
Profesor je polako uviđao i strahote koje donosi podmornica. Počeo je razmišljati o bijegu. Uplovili su u Indijski ocean. Mnoštvo prekrasne flore i faune opet ih je očaravalo. Plovili su prema civiliziranim zemljama. Jedno predvečerje, profesor i Conseil ugledali su čarobnu životinju koja donosi sreću. Bio je to Argonaut – vrsta indijske lađice.
Stigli su do poluotoka Ceylonea. Kapetan ih je odlučio povesti do nalazišta bisera, po čemu je otok poznat. Profesor je upoznao Neda i Conselia s nastankom i načinom vađenja bisera, ali isto tako i s opasnostima koje vrebaju od morskih pasa. Sutradan rano krenuli su čamcem na bisere. Obukli su ronilačka odijela i krenuli u avanturu. Profesor je od kapetana za obranu dobio nož. Nizovi školjaka raznih veličina su se redali pred očima posjetilaca. Najljepša školjka, s biserom veličine kokosova oraha, nalazila se u podvodnoj špilji i samo je kapetan znao za nju. Spazivši čovjeka koji je vadio bisere, sakrili su se. Napadnut od morskog psa, nije si mogao pomoći. Kapetan Nemo se uhvatio s psinom u koštac, a kad je i njemu zaprijetila opasnost, Ned ga je dokrajčio i spasio kapetanu život. Kapetan je nakon svega lovcu darovao vrećicu bisera. Profesor je primijetio da on nije raskrstio s ljudskim rodom: “Taj je Indijac, gospodine profesore, stanovnik potlačene zemlje, a ja sam uvijek i do posljednjeg daha, na strani takvih kao on”.
Čudnim morskim putevima uplovili su u Crveno more. Ponovna očaranost bogatstvom flore i faune nije uzmanjkala. Kad im se kapetan pridružio, razgovarali su o povijesti Crvenog mora. Kapetan je namjeravao ući u Sredozemno more ispod prevlake. Ispričao je profesoru kako je otkrio prolaz jer “ne može biti tajne među ljudima koji se više ne smiju rastati”. Prolaz je nazvao Arapski tunel. Ploveći Crvenim morem, naišli su na rijetko biće koje samo tu obitavaju. Kapetan je dao odobrenje Nedu da ulovi kita moronja zbog njegova izuzetno kvalitetnog mesa. Dok su plovili ispod prevlake, profesor je smio biti nazočan u kormilarevoj kućici. Vrlo brzo našli su se u Sredozemnom moru.
Sljedećeg jutra troje prijatelja razgovarali su o mogućnosti bijega kad im se pruži prilika. Profesor je želio pobjeći, ali se u njemu uvijek iznova budila strast prema proučavanju nepoznatog, a to je bilo moguće samo u podmornici. Prilike za bijeg nije bilo jer se nisu približavali Europskim obalama. Boraveći s kapetanom u kabini, kroz prozor je vidio ronioca Nicolasa. Kapetan je nekome otpremio veliku količinu zlata koja je izvađena iz potonulih olupina. Ubrzo je u podmornici postalo jako vruće. Kretali su se u području ključale vode koju su morali brzo napustiti zbog velike vrućine.
Tijekom boravka u sredozemnom moru, kapetan Nemo pojavio se samo jedanput. Nije volio Sredozemno more – “Njegovi valovi i vjetrovi su mu budili previše uspomena, ako ne i mnogo tuge”. Velika brzina kojom je podmornica jurila, onemogućila je profesoru bilo kakva proučavanja. U dubinama mora susreli su se s ne mnogim olupinama brodova.
Oplovljavali su u vode Atlantika. Dolazeće večeri, Ned Land je organizirao bijeg. Pripremio je sve potrebno za pothvat. Profesor je bio zatečen i vidno uznemiren. Trenutak kad je očekivao znak za polazak, prekinuo je kapetan svojim dolaskom. Ispričao je priču o španjolskim galijama koje su izgubile ogromno blago u zaljevu Vigo, gdje su s upravo nalazili. Nemovi ljudi su sakupljali to blago. Njime su pomagali siromašne i potlačene.”Kakvi god da su bili razlozi da potraži neovisnost pod morem, prije svega je ostao čovjek.”
Sutradan Ned je bio jako razočaran jer im bijeg nije uspio. Kapetan je pozvao profesora u noćnu šetnju. Put kojim su išli nije bio samo naporan, bio je i strm. Nakon dugog uspona, našli su se na vrhu vulkana. Pred njima se našao pogled na potopljeni grad. Atlantida. Neko vrijeme su šutke upijali ljepotu drevnog grada, a potom se vratili nazad na Nautilus. Neko vrijeme plovili su iznad Atlantide, a potom je podmornica zapala u mrak. Nalazili su se pod zemljom, u samom središtu ugašena vulkana. Tu su Nemovi mornari vadili ugljen za njihove potrebe. Profesor i njegovi prijatelji odlučili su prošetati tim čudnovatim vulkanskim prostorom. Uspinjali su se prema vrhu vulkana, do točke kad se više nije moglo dalje. Kad su se spustili, zaspali su na obali vulkanskog jezera. Probudila ih je plima kojih je vratila na podmornicu.
Daljnje putovanje odvelo ih je na Sargaško more. Obilovalo je gustim travama tako da se čak ni podmornica nije mogla spustiti do samog dna. Narednih devetnaest dana prevalili su ogroman put, a kapetan se skoro pa nije ni pojavljivao. Kapetan je naumio opet provesti mjerenja dubina te je usmjerio podmornicu prema dnu mora. Došli su do dubine od šesnaest kilometara. Idući dan Ned Land je došao do spoznaje da su pomorci na podmornici istomišljenici kapetana. Bio je vrlo nezadovoljan. Želio se vratiti na kopno. “On bi sve žrtvovao da može ući u neku krčmu u svom kraju”.
Naišli su na jato kitova, što je zaokupilo Nedovu pažnju. Zaželio se lova. Uskoro je prisustvovao borbi podmornice i ljuštura koje su napale kitove. Podmornica je grabila velikom brzinom prema južnom polu. Već su se pojavljivali prvi ledenjaci.”Prema južnom obzoru se prostirala zasljepljujuća bijela pruga (…) ice blink”. Ona najavljuje blizinu ledenih gromada. Kapetan je spretno izbjegavao sve gromade leda. Led je bivao sve gušći, ali podmornica je uspješno krčila put, dok konačno jedan ledenjak nije učinio svoje.
Ledenjak nije popustio pred brojnim naletima podmornice koja je ostala zarobljena. “Nautilus ostade zarobljen.” Da bi se oslobodili, morali su zaroniti ispod ledenjaka i izaći na otvoreno more. Tek su se nakon nekoliko pokušaja uspjeli osloboditi. Stigli su u samo središte polarne hladnoće. Približili su se nekom otočiću te ga odlučili ispitati. Pridružio im se i kapetan jer nije bilo bojazni da je otok nastanjen. Tu su obitavale samo životinje i to pretežno razigrani tuljani. Drugi dan su se posvetili znanosti te proveli neka istraživanja. Na povratku, profesor je odlučio posvetiti malo pažnje svojim bilješkama i dovesti ih u red. Prisjećao se što su već sve prošli: lov u šumama Crespa, nasukavanje u Torresovu tjesnacu, koraljno groblje, Ceylonska biserasta, Arapski tunel, Santorinska vrata, milijuni iz zaljeva Vigo, Atlantida, Južni pol… Što ih još čeka, nije mogao znati.
Poslije ponoći čuo se strašan udarac. Podmornica se nagnula na desni bok i ostala nepomična. “Golema gromada leda, čitava se planina prevrnula.” Uspjeli su se izvući bez većih posljedica. Tražeći izlaz iz leda, postali su svjesni da “kad se ledeni brijeg izvrnuo, zatvorio je svaki izlaz”. Ostali su zarobljeni. Postojala je opasnost od gušenja jer nisu mogli isploviti da obnove zalihe zraka. U spremištima je bilo zraka za samo 48 sati. Oko podmornice se stvarao ledeni obruč koji je trebalo ručno razbijati. U određenim vremenskim razmacima,svi su se smjenjivali na razbijanju. Zraka je bilo sve manje. Profesor se onesvijestio od pomanjkanja kisika pa su mu dali zrak iz spremišta za ronioce. Da bi se spasili, pokušali su ostatak leda razbiti podmornicom jer više nije bilo vremena za ručno razbijanje. Zahvaljujući konstrukciji i snaga podmornice, uspjeli su. U zadnji tren dokopali su se zraka.”A kako je snažno udisao! Kanađanin je uvlačio kao neka peć kad se razgori”.
Putovanje u nepoznato se nastavilo. Stigli su u Ognjenu zemlju, a predvečer su se našli na Falkandskom otočju. Narednih dana plutali su oceanom. Kapetan Nemo se nije pojavljivao. Ulovili su mnogo riba i ostalih morskih plodova. Nakon nekoliko dana napustili su vode Amazone i krenuli na otvoreno more. Snovi o bijegu nisu napuštali Neda. Čekao je povoljnu priliku koju nisu još nikako dobili. Ned je želio da profesor “izričito zapita kapetana Nema misli li nas zauvijek držati na svome brodu”. U morskim dubinama bili su upozoreni na špilje kraj kojih su prolazili. To su bile špilje ogromnih hobotnica. Pogled na neman od osam metara ih je zapanjio. “Potisnuo sam užas kojeg mi je ulijevao njezin izgled i uzevši olovku počeh je crtati.” Hobotnica je zaglavila u propeleru podmornice i onemogućila daljnje kretanje. Hobotnice je trebalo fizički odstraniti, što je predstavljalo veliku opasnost. Borba je bila teška i krvava. Opet je zgubljen još jedan život. “Kapetan Nemo, crven od krvi, nepomičan pored brodske svjetiljke, gledao je more koje je progutalo jednoga od njegovih prijatelja, a krupne suze su mu tekle niz lice”.
Nekoliko dana podmornica je samo plutala. Upali su u Golfsku struju.”Struja sa sobom nosi čitav svijet živih bića”. Ned je bio sve nervozniji. Želio se vratiti među ljude. Profesor je potražio kapetana i s njim razgovarao o njihovoj sudbini. Isto kao i prije sedam mjeseci, kapetan je odgovorio: “tko uđe u Nautilus, ne smije više s njega otići”. Odlučili su iskoristiti prvu priliku za bijeg. Upali su u olujno nevrijeme. Oluja je bila toliko jaka da se u podmornici nije moglo stajati. Spustili su se u morske dubine, daleko ispod oluje. Olujno nevrijeme odnijelo je podmornicu istočno, u vode mnogih brodoloma. Ispod morskih dubina bio je uočljiv polomljen kabel za brzojave, a novi je stajao tik do. Ploveći danima bez plana, nakon mjerenja, kapetan zaroni. Na dnu se nalazio potopljeni francuski brod Osvetnik. Taj je brod za kapetana imao neko značenje koje je samo on znao.
Isplivavši na površinu, začuo se prasak. S ratnog broda koji je bio u blizini ispaljen je hitac. Bila je to dvopalubna oklopnjača. Topovska paljba usmjerena na podmornicu je pojačana. Kapetan je odlučio potopiti brod.”Osjećalo se da je isti osvetnički plamen raspalio sve duše”. Profesor je pokušao još jednom urazumiti kapetana koji je bijesno. “Ja sam pravo, ja sam pravda! Ja sam potlačen, a evo tlačitelja! On je kriv što sam gledao kako pogiba sve što sam volio, ljubio, obožavao, moja domovina, žena djeca, otac, majka, sve sam izgubio!” Odluka za bijeg je donesena. Nisu željeli sudjelovati i biti dijelom nečije osvete, prouzrokovane mržnjom. Kad je došao trenutak bijega, podmornica zaroni. Kapetan Nemo zaletio se podmornicom u trup broda i potopio ga. Svi su bili užasnuti činom kapetana. Profesor je slijedio kapetana do njegove sobe. “Na zidu u dnu sobe, ispod portreta njegovih junaka, ugledah portret još uvijek mlade žene i dvoje djece. Kapetan Nemo ih je promatrao nekoliko trenutaka. Zatim ispruži ruku prema njima, kleknu i briznu u plač…”.
Podmornica se s mjesta nesreće udaljavala velikom brzinom. Nitko se od tog užasnog čina nije danima pojavljivao. Osvanulo je jutro s obrisima kopna u blizini. Te je noći bio isplaniran bijeg iz sedmomjesečnog zatočeništva u podmornici. Ned je pripremio čamac koji će ih odvesti. U dogovoreno vrijeme, profesor se uputio k čamcu. Trebao je proći pored knjižnice, gdje su orgulje bolno odjekivale pod kapetanovim prstima. Utihnu i knjižnicom se prolomio krik “Svemogući Bože! Dosta! Dosta!” Bile su to zadnje riječi što ih je profesor čuo od kapetana.
Našli su se u čamcu bez većih problema Nitko na njih nije obraćao pažnju. Noćnom tišinom prolomio se vrisak mornara “Malestrom!” Malestrom je ogroman vodeni vrtlog koji guta sve pred sobom. “On usisava ne samo brodove, nego i kitove, ali i bijele medvjede sjevernih krajeva” Čamac s tri putnika, ubačen kao iz praćke, uspio se čudom spasiti. Što se dogodilo pod morem, nisu nikad saznali, ali su se nadali da je kapetana Nema napustila mržnja i da se posvetio istraživačkom radu.
Likovi: Kapetan Nemo, profesor Aronnax, Consein, ned Land, Stjuard, Kapetan Faragut
Analiza likova
Kapetan Nemo – vrlo pametan čovjek i izuzetan znanstvenik. On je inženjer pogođen teškom životnom nesrećom koja ga okreće protiv čovječanstva i tjera u život u morskim dubinama, jer ha one jedine ispunjavaju mirom. Samouvjeren je i hladnokrvan, “oči su mu gledale s hladnom sigurnošću”. On je miran, ali i izuzetno snažan, ponosan i hrabar. Ne znamo mu točnu starost, ali u knjizi se navodi da bi mogao imati između 35 i 50 godina. On je dakle, odrastao, zreo muškarac, visokog stasa i širokog čela. Govorio je četiri svjetska jezika i bio veliki ljubitelj umjetnina svih vrsta. Vrsni je poznavalac istih obdaren je gole umjetnosti, a također veliko znanje ima i iz raznih područja znanosti, što potkrepljuje materijalnim dokazima svojih zbirki koje su čak i bogatije od muzejskih.
Nemo je jako ponosan na Nautilus, brod koji je sam konstruirao i izgradio, što govori da je vrstan, inovativan i uspješan znanstvenik. Iako se čini hladnim, Nemo je zapravo čovjek jako velikog raspona osjećaja, što dolazi na vidjelo kada je izgubio mornara: “Ruka kapetana Nema se zgrčila, a niz lice mu potekoše suze. Mislio sam da njegove oči ne mogu plakati.” Suosjeća sa siromašnima i potlačenima: “…stanovnik potlačene zemlje, a ja sam uvijek dio posljednjeg daha, na strani takvih kao oni”.
Nemo se bori sa prošlošću koja ga je natjerala na samoću. Prošlost je jedan od razloga njegova bijega i izolacije od svijeta. On žeđa za osvetom i ne preže ni od čega da uništi i da se osveti. Svoju bol tjera svirajući na orguljama melodije koje paraju srce. O posadi brine i oni ga bezuvjetno slušaju. Ne priznaje poraz i odupiranje njegovoj volji. Spreman je umrijeti za svoja uvjerenja.
Profesor Pierre Arronax – priznat je i cijenjen francuski znanstvenik i prirodoslovac. U početku misije srcem i dušom živi za uspjeh “moj je istinski poziv i jedini cilj moga života uloviti neman i osloboditi uznemireni svijet od nje.” Kada ga životni put nanese na “neman” koju je najmanje očekivao, obuzima ga očaranost, žeđ za novim mogućnostima u kojima vidi mogući napredak u znanosti, kao i umirivanje vlastitih duhova, željnih novih znanja. Ne gubi nadu da će njegove bilješke istraživanju podmorja ugledati svjetlo dana, iako je u dubinama mora. Poštuje svog pomoćnika i bilo bi mu teško biti bez njega: “Sva moja zahvalnost nije mogla nagraditi takvu odanost.”
Počeci putovanja ga oduševljavaju, iako ponekad razmišlja o slobodi to bude brzo prekinuto nekom novom, uzbudljivom životinjskom vrstom. Ogromno divljenje i poštovanje koje osjeća prema kapetanu Nemu iz dana u dan raste. Zadivljen je njegovim znanjem iz brojnih znanstvenih područja, kao i činjenicom da je on sam izumitelj podmornice. S vremenom, upoznajući kapetana i njegovu osvetničku narav, javlja se strah i osjećaj odbojnosti prema njemu. “Mi nismo prekinuti s čovječanstvom. Sad sam imao pravo napisati pravu knjigu o moru i htio sam da ta knjiga ugleda svjetlo dana.” Profesor ima veliko srce koje je otvoreno za probleme svakog čovjeka. Suosjećajan je i oduševljava se ljepotama podmorja i u svakom nalazi ono dobro.
Ned Land – poznati i vrlo precizan harpunar iz Kanade. Ustvari ga se može nazvati Kraljem harpunara. Bio je “neuobičajeno spretnih ruku, bez premca u svom pogibeljnom zvanju. Bio je nenadmašivo okretan i hladnokrvan, smion i lukav”. Imao je nekih 40 godina. Bio je jako visok i žilave građe “ozbiljna izgleda, šutljiv, kaktad nagao i naprest kad bi mu se proturječio. Njegova pojava izazivala je pažnju, a naročito prodornost njegova pogleda koja je neobično naglašavala crte lica. On sam je vrijedio, okom i mišićima koliko svi ostali”.
U suživotu sa svojim prijateljima odan je, hrabar i pomaže kad god za to dođe prilika. Često iskazuje nezadovoljstvo zbog života koji mu je nametnut. Igrom slučaja, vlastitom upornošću i vjerom u sebe, stiže za slobodom za kojom vapi.
Consol – sluga profesora Arrona. Prati ga na svim njegovim putovanjima. Veoma cijeni profesora kao znanstvenika i kao osobu. Cijeli život je posvetio znanosti i udovoljavanju profesorovih potreba. “Po prirodi hladnokrvan, uredan iz načela, marljiv iz navike, neznatno su ga dirala životna iznenađenja. Spretan i uslužan u svemu i unatoč svome imenu, nikad nije dijelio savjete”. Potkovani je stručnjak u području prirodoslovnog razvrstavanja.
Čestit je momak. Kada ga životni put nanese u podmornicu, ispunjava se dio njegovog životnog sna proučavanje morskih dubina. Nije dvojio ni trenutka i ispunjavao je svoje obaveze prema profesoru ali i prema maloj zajednici u kojoj živi.
Kapetan Farragut – kapetan je ekspedicijskog broda Abraham Lincoln, vrlo je dobar i iskusan pomorac. Godinama je plovio morima i istraživao daleke oceane, za njega su govorili: “Bio je jedno sa svojim brodom. Bio je njegova duša.”
Bilješka o autoru
Jules Verne je francuski književnik koji se rodio 1828. godine u gradu Nantesu (Francuska) u obitelji oca odvjetnika, kojeg Jules nije htio naslijediti u odvjetničkoj kancelariji.
Nakon završetka pravnog studija u Parizu Jules se odlučio posvetiti književnosti. Kao jedanaestogodišnjak se ukrcao na brod koji je trebao isploviti za Indiju, ali ga je otac spriječio. Ljubav prema moru ga je držala i u starijoj dobi.
Jules Verne je u svojim romanima istraživao ne samo more, nego i Mjesec, podzemlje i nestale kontinente. Djelo koje je napisao za mladež ima naslov Neobična putovanja i u sebi sadrži 63 romana znanstveno-fantastičnog i pustolovnog sadržaja. Među njima je i 20.000 milja pod morem.
Prvi roman pod nazivom Pet tjedana u balonu napisao je 1862. godine. Samo godinu dana kasnije izlaze djela: Od Zemlje do Mjeseca, Put u središte Zemlje, Avanture kapetana Hanterasa, Put oko Mjeseca…
Umro je kao bogat čovjek 24. ožujka 1905. godine.
Autor: S.Š.
Odgovori